Znanstvena istraživanja sigurnosti genetski modificirane hrane često su financirana od strane giganata agrobiznisa kao što je “Monsanto”, ali “Fondacija Bill i Melinde Gates” pojavila se kao jedan od najvećih podržavaoca takozvane “frankenštajn hrane”, kao dio njihovih napora da promoviraju jeftinu hranu za afrički narod

Rat za džepove i trbuhe potrošača podignut je na višu razinu, s nagradom od 5,6 milijuna dolara koji je Sveučilištu Cornell ponudila grupa sponzorirana od strane filantropa Billa Gatesa, kako bi bio kreiran program koji će “obnoviti značaj znanstvenih dokaza prilikom donošenja odluka” – odnosno misija za pronalaženje činjenica, koja se smatra tajnim PR potezom predstavnika agrobiznisa.

Prema riječima Stacy Malkan iz skupine “Amerika ima pravo znati”, Cornell Savez za znanost (KAN), koju financira zaklada Billa i Melinde Gates, promovira proizvodnju i uporabu GMO-a, za koji mnogi smatraju da uzrokuje rak. Vjeruje se da neki znanstvenici surađuju sa agrohemijske industrijom u proizvodnji onoga za što mnogi misle da je neiskreno izvještavanje o efektima koje genetski modificirana hrana ima na ljudski organizam.

KAN, koji je počeo s radom 2014. godine, predstavlja se kao neprofitna organizacija koja zagovara pristup biotehnologiji kako bi se pobijedila glad u svijetu i neuhranjenost u zemljama u razvoju. Ovu skupinu optužuju za promoviranje interesa agrokemijskih giganata, uključujući “Monsanto”, “Dow” i “DuPont”.

Njihova PR kampanja se selektivno bavi genetski modificiranom hranom, izbjegavajući saznanja na tisuće znanstvenih dokumenata u kojima se objašnjavaju potencijalni negativni učinci GMO usjeva. Politički direktor KAN-a Mark Linas živopisno je ilustrirao kako pro-GMO propagandna mašinerija funkcionira.

U članku za “New York Times”, on je za zabranu kultiviranja genetski modificiranih usjeva u više od polovice zemalja EU okrivio popularni stav “okretanja protiv znanosti”, nazvavši te zemlje-članice “koalicijom neukih”.

PR taktika agrobiznis industrije, na koju se KAN oslanja, promovira lažnu ideju sigurnosti i neophodnosti genetski modificirane hrane, navodi se u novom izvješću skupine “Prijatelji Zemlje”.

S druge strane, novinarka “Boston Globe” Laura Kranc, izvijestila je da je direktor “Monsanta” rekao profesoru Harvarda Kalestous Yumi da napiše studiju u kojoj bi objasnio neophodnost da se afrički narod hrani GMO hranom. “Monsanto” nije samo predložio tu temu profesoru Kalestousu Yumi.

“Išli su toliko daleko da su osigurali sažetak onoga što bi izvješće trebalo reći i predložili naslov. Tvrtka je tada povezala profesora s jednom marketinškom tvrtkom kako bi promovirali studiju na internetu, kao dio strategije da se dobije naklonost čitatelja i zakonodavaca”, napisala je Kranc.

Yuma je rekao da “Monsanto” nije financirao njegovo istraživanje, tvrdeći da je novac dobio od Gates fondacije, organizacije koja već dugo surađuje s “Monsantom” u protežiranju GMO projekata.

Prema analizama iz 2014, skoro 3 milijarde dolara iz Gates fondacije, namijenjenih smanjenju gladi u Africi, zapravo su otišle u bogate zemlje, uglavnom sveučilištima i istraživačkim centrima.

Iz KAN-a tvrde da nisu svjesni veza između PR-ova agrobiznisa i znanstvenika koji su “pridonijeli znanstvenom konsenzusu o sigurnosti GMO-a”. Timothy Wise, profesor Sveučilišta Tufts, u članku “Rat kritičara GMO” ukazuje na nedostatak znanstvenih dokaza u GMO debati, i primjećuje ulogu masovnih medija u lažnim izvještavanjem o GMO.

“Ono što vidimo je orkestrirana kampanja kojom se kritičari GMO obilježavaju kao antinaučnici, dok se pritom ne nudi ozbiljna diskusija o znanstvenim kontroverzama koje postoje”, napisao je Wise.

On je dodao da je jedan od indikatora te kampanje novčana nagrada koju Zaklada Gates daje Cornell Sveučilištu za “depolarizaciju debate o GMO”.

“Zaklada Gates plaća znanstvenicima i odvjetnicima na Cornellu da bi im pomogla uvjeriti neuku publiku koja ‘možda nije dobro informirana’ – da su neuki i da im je ispran mozak. To je kao da depolarizujete oružani sukob tako što jednoj strani dajete više oružja”, tvrdi Wise.

Direktorica KAN-a doktorica Sara Evanega tvrdi da njezina skupina nije povezana, niti da dobiva novac od agrokemijske industrije. “Mi ne pišemo za inustriju, nismo njihovi odvjetnici niti promoviramo proizvode te industrije”, istaknula je Sara Evanega.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Veći dio prošlog stoljeća, zapadna kultura je sustavno obezvredila nešto što bi trebalo biti najpoštovanija profesija od svih

Oni koji se bave poljoprivredom kako bi nam dostavili hranu koju jedemo, imaju društveni status sličan prljavoj zemlji koju okopavaju.

Nitko da se zapita jednostavno pitanje: Što će se dogoditi kada nestanu svi naši poljoprivrednici?

Neki naivni građani će reći: “Ali industrijalizirali smo proizvodnju hrane, nije nam potrebna radna snaga”.

Zaista, brojke ne lažu.

Uzmite za primjer SAD, gdje su 1950. godine poljoprivrednici činili preko 12% ukupne radne snage.

Postojalo je 5.388.000 farmi prosječne veličine od oko 87 hektara. Samo 40 godina kasnije, kada se završio Hladni rat, poljoprivrednici su činili svega 2,6 % posto ukupne radne snage.

Broj farmi smanjio se na svega 2.143.150, što je gubitak od 60%, iako se prosječna veličina farmi povećala na 187 hektara.

Rockefellerova revolucija agrobiznisa

Ljudi, koji su s mesom, mlijekom, voćem i povrćem povezani samo preko supermarketa, sigurno misle da je odlična ideja da se milijuni poljoprivrednika oslobode svog prljavog posla i da nađu neki bolji.

Nije baš tako jednostavno.

Nismo upoznati s pravim efektima mehanizacije i industrijalizacije proizvodnje hrane na kvalitetu hrane. Sa Rockefellerom je počelo nešto što se zove “agrobiznis”, tj pretvaranje zalihe hrane u čist biznis zarad profita.

Uzgajanje svinja, krava, ovaca i peradi postupno je postalo industrijaliziranim nakon 1950. godine u SAD. Piliće su počeli čuvati u tako malom prostoru da jedva mogu stajati.

Da bi ih brže udebljali, vlasnici su ih pumpali antibioticima i kljukali GMO kukuruzom i obrocima od soje. Prema podacima Vijeća za obranu prirodnih resursa, 80% svih antibiotika koji se prodaju koriste se za stoku i perad, a ne za ljude.

Oni se obično stavljaju u hranu ili vodu radi ubrzavanja njihovog rasta. Na kraju krajeva, vrijeme je novac.

Tradicionalni obiteljski poljoprivrednici su industrijalizirani bez obzira na to kakva će se kvaliteta hrane dobiti. Traktori su kompjuterizirani, a kombajne navodi GPS. Traktori su u velikoj mjeri zamijenili farmere.

Rezultat je bio fantastičan za industrijaliste – ADM, Cargill, Monsanto, a zatim i za proizvođače pakirane hrane poput Kraft Foods, Kelloggs, Nestle, Unilever, Toepfer, Maggi.

Američki Rockefeller-Harvard model agrobiznisa postao je globaliziran, počevši s GATT (Generalni sporazum o tarifama i trgovini) pregovorima krajem osamdesetih godina, kada je EU napustila održavanje tradicionalnih domaćih farmera zarad slobodne trgovine poljoprivrednim proizvodima.

Jedan birokrata iz Danske je kao argument slobodne trgovine naveo

“Zašto ja u Danskoj plaćam porez da bi bavarski seljaci sa svojim malenim njivama i dalje poslovali?”.

Zato što je tradicionalni farmer povezan s prirodom i mogućnosti je proizvesti zdravu hranu koju mogu jesti i ljudi i životinje.

Nijedan stroj ne može zamijeniti osobnu posvećenost i strast koju posjeduje pravi poljoprivrednik.

Sada vrlo bogati i bezdušni ljudi, svjetski oligarsi, sistematski čine sve što je u njihovoj moći da unište kvalitetu ljudske hrane. Oni to očito čine s ciljem smanjenja broja stanovništva.

Ne postoji drugi razlog zašto bi Zaklada Rockefeller potrošila milijune dolara da bi stvorila GMO tehnike, podržavajući Monsanto i druge kemijske gigante poput DuPont-a, očito znajući da oni postupno truju stanovništvo kako bi ih ranije otjerali u grob.

Otrovni pesticidi

Toksični učinci na životinje i ljudske stanice u embriju, dokazani su u nezavisnim testovima. Sada, neovisno o GMO usjeva, novi testovi pokazuju da pesticidi koji se prskaju na usjeve izazivaju neurološka oštećenja – depresiju, Parkinsonovu bolest, pa čak potiču i samoubojstvo kod radnika koji koriste ove smrtonosne kemikalije.

Nacionalni institut za ekološke znanosti SAD, proučavao je skupinu od 89.000 farmera i drugih radnika koji su primjenjivali pesticide u Iowi i Sjevernoj Karolini, SAD.

Ova velika studija je zaključila da “upotreba dvije klase pesticida, fumiganata i organoklornih insekticida, ali i 7 pojedinačnih pesticida – aluminij fosfida, etilen dibromida, fenoksi-octene kiseline, dieldrina, diazinona, malationa i parationa – povezana je s depresijom u svakoj od skupina studije”.

Studija je pokazala da poljoprivrednici sa najvećim vremenom izloženosti pesticidima imaju 50% veće šanse da im bude dijagnosticirana depresija.

Istraživanje je povezalo dugoročnu uporabu pesticida s visokim stopama depresije i samoubojstva. (primjer Indije gdje se godišnje ubije značajan broj poljoprivrednika). Dokazi također ukazuju na to da trovanje pesticidima – velika doza kroz kratko vrijeme – udvostručuje rizik od depresije.

Epidemiolog i profesor psihologije na državnoj Sveučilištu u Coloradu, Loren Stalones, kaže da je došlo do promjene, dijelom zbog toga što sve više ljudi spominje mentalnu onesposobljenost.

Njene kolege su zaključile da su oni kao sudionici studije koja je koristila dvije klase pesticida i sedam pojedinačnih pesticida, imali veće šanse da obole od depresije.

Oni koji su koristili organoklorne insekticide imali su 90% veće šanse, dok su oni koji su koristili fumigante imali 80% veće šanse.

U Francuskoj su poljoprivrednici koji su koristili herbicide imali dvostrike veću šansu da obole od depresije u odnosu na one koji nisu koristili herbicide, navodi se u studiji iz 2013. godine.

Studija u kojoj je sudjelovalo 567 francuskih farmera otkrila je da je rizik još veći ukoliko su primjenjivali pesticide u poslu više od 19 godina.

Ukratko, uništava se nutritivna vrijednost hrane koju jedemo uz postupno uništavanje ostatka poljoprivrednika koji uzgajaju tu istu hranu. To zajedno predstavlja recept izumranja života na planetu na koji smo navikli i nije u pitanju pretjerivanje.

Organski poljoprivrednici svjesni prirode bi trebali dobiti značajne porezne olakšice kako bi se ohrabrili da napuste model agrobiznisa i da se vrate uzgajanju prave hrane kao prije nekoliko desetljeća.

Dalje, ozbiljni porezi bi se trebali uvesti farmerima koji dokazano koriste otrovne kemikalije poput RoundUp ili neonikotinoida.

Trenutno se u EU i SAD čini sve da se radi upravo suprotno, što je apsolutno apsurdno.

Vrijeme je da postanemo svjesni onoga što nas postepeno ubija i da se udružimo kako bismo promijenili situaciju.

William Engdal
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)