Za najbolje efekte treba znati kad je čemu vrijeme, za rad, odmor i ozdravljenje postoji vrijeme koje naš unutrašnji sat najbolje koristi

Cijeli se život ravnamo po vremenu koje otkucavaju satovi: posao, ispite čak i odmor nam diktira vrijeme ali iza tog okvira nama uprvalja puno važniji sat koji smo dobili zajedno sa svojim tijelom. Život se odvija u ciklusima i nije to odlika samo ljudske vrste nego svega što nas okružuje. Ponešto znamo o kronobiologiji ali ipak mnoge aktivnosti poput rada u smjenama i drugih aktivnosti sudaraju se s neurofiziologijom pa smo zato umorniji, bolesniji, lošije raspoloženi, nego što bismo mogli biti.

I bolesti imaju ritam. Cirkadijarni ritam odnosi se na cikluse u kojima se odvijaju neke metaboličke, hornomske, i druge promjene unutar organizma. Najjednostavniji je primjer noćnih i jutarnjih ptica već prema tome jesmo li u naponu snage i budnosti rano ujutro ili kasno popodne i noću.

Naravno i to se kroz život mijenja. Poseban doprinos toj temi dali su znanstvenik dr. Michale Smolensky jedan od vodećih autoriteta na području kronoterapije, ravnatelj Sveučilišne bolnice za kronobiologiju Texas Sveučilišta u Houstonu i novinarka specijalizirana za medicinu Lynne Lamberg iz Baltimora ujedinjujući znanja u knjizi pod nazivom “Tjelesni sat”. Riječ je o jednoj o 10 najprodavanijih knjiga o zdravlju ikad.

Srčani i moždani udari najčešći ujutro

Tako saznajemo zašto se najveći broj srčanih i moždanih udara dogodi ujutro, najčešće oko 10 sati. Buđenje i ustajanje iz kreveta je za organizam stresno, prije buđenja skače tjelesna temperatura, ponekad vrlo naglo i tlak a viskoznost krvi je veća pa sav taj napor za oštećene krvne žile zna rezultirati incidentom.

Imate li 45 godina i više, ustajte polako, i ne podliježite stresu bar do 12 sati! Temperatura tijela pri spavanju pada, ljudi kojima je temperatura tijela pri spavanju niža spavaju dublje i bolji su spavači. I obrnuto. Ujutro kod ustajanja temperatura postupno raste a dolazi i do lučenja adrenalina koji pojačava budnost, priprema nas za aktivnosti, te kortizola hormona koji djeluje protiv upale, što objašnjava zašto su neke reumatske bolesti u rano jutro aktivnije, a u kasnijem dijelu jutra stanje s ukočenim, bolnim zglobovima i refleksima se popravlja.

Tako bi odlazak u trgovinu, lagane šetnje ili vježbanje i špica aktivnosti trebala biti između 11 i 13 sati. Druge se bolesti razbukatavaju noću: astma, zubobolja, giht, želučani čir, žgaravica, jači su od 22 do 2 ujutro, dok grčevi kod dojenčadi počinju iza 17 sati i traju do ponoći. U cirkadijarnim ritmovima je razlog što neki lijekovi poput aspirina i lijekova protiv masnoće bolje djeluju ako ih se uzima navečer, lijekovi protiv žgaravice najbolje djeluju uz večeru, a lijekovi protiv čira jednom dnevno i to ujutro. kod reumatskih i sličnih bolesti važno je lijek uzimati prije nego što uslijedi vršak boli, kod jednih to znači u 12 kod drugih u 19 sati da bi imali mirnu noć.

Popodne najbolje za sport

Zato liječnici potiču bolesnike ali i one koji žele bolje upoznati vlastite krono ritmove da bilježe raspored budnosti, pospanosti, koncentracije, gladi ili bolova, sve što već žele pobliže znati o sebi. Primjerice, otkriveno je kako žene prije menopauze, najčešće otkriju rak dojki u proljeće dok u menoauzalnih žena najčešće se bolest otkrije u listopadu.

Muškarci vrhunac testosterona bilježe u snu, a spermatozoidi su najpokretljiviji popodne. Vježbanje je individualne naravi, ali tjelesna temperatura kod većine ljudi raste popodne i predvečer i moglo bi se reći da je 18 sati vrhunac. Stoga je popodne i predvečer bolje vrijeme i za sportske izvedbe.

To se tiče sportova koji traže brzinu ali i intelektualnih naporapa mnogi ljudi osim do sredine dana, od 10 do 13 sati imaju vrhunac sposobnosti za obavljanje radnih zadataka, uključujući tjelesne. Ali, ujutroi i ranije popodne počinje padati tjelesna temperatura, a to je najbolje vrijeme za one koji trebaju uravnotežene odluke i – mirnu ruku !

Najviše vrijednosti krvnog tlaka su između 12 i 18 sati, angina pectoris najčešće napada od 6 do 12 sati, kao i migrena, kao i početak trudova i početak menstruacije. Spontani trudovi najčešće počinju u 1 sat noću, u 2 sata je najdublji san, u 3 se ubrzano i najjače obnavljaju stanice kože i kozmetička je industrija utemeljila carstvo na toj činjenici, nakon bezbroj istraživanja noćne su kreme odavno u primjeni.

U 4 sata su najčešći prirodni porodi (ako nisu inducirani), između 4 i 5 je najniža tjelesna temperatura, oko 6 su najintenzivniji snovi, lučenje kortizola i inzulina, dosežu vršak od svih 24 sata. Oko 7 diže se krvni tlak i puls u muškaraca je najveća razina testosterona, oko 8 se gasi lučenje melatonina te su najučestaliji pokreti crijeva, oko 9 ponovno je najniža tjelesna temperatura oko 10 je visoka mentalna budnost, sve do 12 kada obično dolazi dobro raspoloženje i traje sve do 14 sati kada je najbolja koordinacija oka i ruke.

Kratko drijemanje popravlja produktivnost i izvedbu

Između 14 i 15 sati najbolje je vrijeme za okrepljujući san. U Japanu je on reguliran zakonom pa je soba za drijemanje osigurana, osobito za profesije koje iscrpljivanjem mogu fatalno pogriješiti: medicinske sestre imaju plaćeni sat drijemanja ali i mnogi drugi zaposlenici. pokazalo se da 20 minuta drijemanja ili 45 minuta sanjarenja i mirovanja toliko utječu na kasniju budnost, fokusiranost, produktivnost i izvedbu da je to poslodavcima presudno. Riječ je o snažnom, okrepljujućem efektu kratkog popodnevnog sna

Vrijeme za hranu

Za slatkišima žudimo ujutro, ali najsnažnije navečer. Trebamo obilan doručak jer će brzo biti razgrađen aktivnostima, a večera treba biti lagana, oboje se vrti oko proteina, s povrćem i malo voća. jaja, meso, mlijeko, svježi sir, punozrnati proizvodi dobar su izbor. Ručak treba biti zasitan: piletina ili puretina, riba, velika miješana salata, povrće i voće oko 13 sati. Slatkiši remete san a i nikotin je stimulans, razbuđuje. Noću se hrana sporije razgrađuje pa te kalorije debljaju.

Na spavanje najkasnije u 22 sata

Najbolje reflekse imamo oko 16 sati. U 17 sati najlakše je disanje u plućnih bolesnika, najveća razina mišićne snage, fleksibilnosti, snaga srca i pluća, najbolje vrijeme za trening i većinu sportova. U 18 sati je vrhunac dana imamo najintenzivije okuse i to je najbolje vrijeme za večeru. U 19 sati je najviša tjelesna temperatura, budni smo, tada su najbolje izvedbe u plivanju i trčanju i do 20 sati. U 21 sat počinje lučenje melatonina. Najčešći spolni odnosi su između 22 i 23 sata. Ako želite dobro spavati, poručuju kronobiolozi, idite u krevet brzo iza 21 sat, najkasnije u 22.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(novilist.hr/uredio:nsp)

Predsjednik Obama je 2013. predložio ambiciozan novi nacionalni plan za opće predškolsko obrazovanje koje bi se financiralo novim trošarinama na cigarete.

Taj plan nije dobio podršku, ali je Bill de Blasio ponovo pokrenuo ovo pitanje kada je izabran za gradonačelnika New Yorka i obećao univerzalne vrtiće za svu djecu ovog grada koja će početi s radom na jesen. Međutim, nova istraživanja sve jasnije pokazuju da obrazovna nejednakost počinje mnogo ranije.

Značaj univerzalnog ranog obrazovanja odavno je prepoznat: ono poboljšava životne izglede za siromašnu djecu i presudno je za održavanje jednakih šansi za sve. SAD su daleko od tog cilja. U većini europskih zemalja postoji opći, kvalitetan predškolski sustav za trogodišnjake i četverogodišnjake. U Americi najnoviji podaci pokazuju da je manje od polovine trogodišnje i četverogodišnje djece upisano u neku predškolsku ustanovu. Glavni federalni program, Head Start, osigurava sredstva za predškolsko obrazovanje za samo dvije petine siromašne djece tog uzrasta.

Štoviše, Amerika je druga po stopi dječjeg siromaštva od trideset pet zemalja koje mjeri Dječji fond Ujedinjenih naroda (samo je Rumunjska gora). Dvadeset tri posto američke djece siromašno je po međunarodnim mjerilima, za razliku od 10 posto u Britaniji i 7 ili 8 posto u nordijskim zemljama. Prema ovim mjerenjima, u Americi su najsiromašnija djeca od pet ili manje godina – zapravo, to je najsiromašnija demografska skupina u zemlji. Mnoga od ove djece žive u dubokom siromaštvu, a prihod njihovih obitelji manji je od polovice iznosa koji se smatra granicom siromaštva. Naročito je visoka stopa siromaštva u crnačkim i latinoameričkim obiteljima.

Znanost je odavno pokazala da se djeca koja odrastaju u siromaštvu suočavaju s većim preprekama u socijalnom razvoju i zdravlju, i te prepreke ih često doživotno prate. Oni češće pate od kroničnih bolesti poput astme ili hiperkinetičkog poremećaja, malo njih završi srednju školu, rade za manju plaću i često završavaju na socijalnoj pomoći. Siromašne tinejdžerke češće neželjeno rađaju.

Ali posljednjih godina neurološki dokazi uvjerljivo pokazuju da uzroci ovih loših ishoda nisu ni isključivo kulturni, niti su posljedica slabog genofonda, kao što su nekad tvrdili komentatori poput Charles Mareja, autora knjige The Bell Curve.

Kao što je jasno istaknuo dr. David Keler na nedavno održanom skupu o siromaštvu djece u Washingtonu pod nazivom “Nejednakost počinje rođenjem” (pod pokroviteljstvom političkog instituta koji vodim, The Bernard L. Schwartz Rediscovering Government Initiative pri fondaciji Century), postoje novi biološki dokazi da stresno okruženje kod najmlađe djece ne utječe samo na kulturne i psihološke preduvjete za neuspjeh; ono može utjecati i na arhitekturu mozga, na promjenu neurološkog funkcioniranja i kvantiteta sive mase.

Drugim riječima, predškolsko obrazovanje nije dovoljno. Zabrinjavajuće je, međutim, da su ovi zaključci bili poznati već neko vrijeme, ali im se ne posvećuje dovoljna pažnja. Zapravo, prvobitni dokumenti objavljeni su davne 2000. u jednom zapaženom članku harvardskog Centra za razvoj djeteta, a istraživanja bazirana na njima se od tada umnožavaju.

Dva istraživanja završena 2013. povezuju neurodegeneraciju izravno sa siromaštvom. Grupa istraživača sa šest sveučilišta mjerila je moždanu aktivnost odraslih koji su kao devetogodišnjaci bili siromašni i otkrila da su područja mozga koja kontroliraju emocije kod njih fizički nedovoljno razvijena. Jedno istraživanje Washingtonskog sveučilišta pokazalo je da adekvatno njegovana siromašna djeca, uz izbjegavanje konstantnog stresa, obično imaju normalno razvijeno moždano tkivo, dok ona druga imaju manje bijele i sive tvari i manje kontrolne centre poput hipokampusa.

Otkriveno je da ljudi doživljavaju kemijsku reakciju na stres koja ih prvenstveno brani od posljedica. Ali ova obrana ima granica. Ukoliko je dijete čiji se mozak još uvijek formira konstantno bombardirano stresom – uslijed nasilja u kući, nedovoljne prehrane, roditeljske narkomanije i kroničnog nedostatka pažnje ili njege – preopterećeni mehanizam zakazuje i mozak trpi posljedice.

Dr. Jack Sonkof, koji vodi harvardski Centar za razvoj djeteta, napisao je sa svojim kolegama brojne radove u kojima iznosi rezultate istraživanja sa životinjama i sve češće s djecom. Pod stresom tijelo proizvodi dva hormona koji djeluju zaštitno, adrenalin i kortizol. Ali kada stres postane pretjeran – što se u stručnim krugovima sada naziva “toksičnim stresom” – prevelika hormonska aktivnost oštećuje neuronske veze, sprečava imunu reakciju i mijenja dijelove mozga koji izravno utječu na pamćenje, učenje i kontrolu emocija.

Ove studije se najčešće potvrđuju da su uporno zanemarivanje i neadekvatna pažnja primarni uzroci slabljenja moždanog kapaciteta. Dokazi na temelju različitih ispitivanja, uključujući i djecu u udomiteljskim obiteljima iz čitavog svijeta, jasno pokazuju, obično posredstvom magnetske rezonance, pogubne posljedice neadekvatne pažnje za neuronske veze i veličinu mozga.

Sociološka istraživanja, s druge strane, pokazuju koliko je zapostavljanje djece među siromašnima uobičajeno. Siromašni roditelji preopterećeni su brigama o hrani i prijevozu, a često i o sigurnosti u svojoj zajednici i stabilnosti svoje obitelji. Neki su možda prosto neodgovorni, ili koriste drogu, ali brojna etnografska ispitivanja siromašnih koja su vršili Dječji zaštitni fond, nezavisni istraživači i drugi, pokazuju da ovi roditelji, uključujući i samohrane majke, brinu za svoju djecu jednako kao i imućniji roditelji.

Problem je u tome što oni često ne mogu naći posao koji im omogućuje da provode vrijeme sa svojom djecom i što zbog nedostatka resursa, vremena ili zbog napetosti ne mogu ispuniti sve dužnosti. Istraživanja također pokazuju da kvalitetu prenatalne njege može utjecati na razvoj u ranom djetinjstvu i da kod trudnice ovisnost od droge ili depresija također može utjecati na neurološki razvoj bebe.

Najfascinantniji detalj kod ovih nedavnih saznanja je to što preciziraju razlike između onih koji krive genofond, poput Mareyevih sljedbenika, i onih koji krive kulturu. Ispostavlja se da geni jesu važni ali, kako otkrivaju znanstvenici, roditelji i kulturno okruženje mogu poboljšati moždani kapacitet i spriječeiti slabljenje. Kako kaže dr. Keller, liječnik i istraživač, i ujedno predsjednik Akademskog pedijatrijskog udruženja, “nova istraživanja nisu čisti Darwin, u njima ima pomalo i Lamarka”.

Sada se skoro svi medicinski i znanstveni radnici slažu: što se ranije pozitivno intervenira u životu djeteta – uključujući kućne posjete profesionalaca, roditeljsko savjetovanje, liječenje bolesti ovisnosti, i relativno nove programe kao što je čitanje djeci i prije nego što progovore – utoliko bolje. Pedijatri, uključujući veliku Američku pedijatrijsku akademiju, rade na planovima da upotrebe pedijatrijske posjete za šire intervencije kada je pretjerani stres očevidan. Jedan od omiljenih prijedloga je program besplatne knjige uz svako cjepivo.

Međutim, mene najviše brine činjenica da su naši politički lideri i zastupnici dosad uglavnom zanemarivali povezanost siromaštva, lošeg obrazovanja, pa čak i neuroloških posljedica – i činjenice da učinkovito smanjenje siromaštva može ispraviti ovaj problem.

Ekonomisti Janet Gornik i Markus Gianti analizirali su podatke iz raznih zemalja i zaključili da je siromaštvo djece daleko niže u europskim državama, ne zato što njihova ekonomija omogućuje veće zarade za radnike s nižim primanjima, već zbog jačih socijalnih programa. Većina ovih zemalja, kao i mnoge u Latinskoj Americi, daje izravne novčane naknade roditeljima s djecom.

Nova radna mjesta i bolje plaćeni poslovi su vitalne u borbi protiv siromaštva djece i problema koje ono izaziva. Puna zaposlenost, s dobrim poslovima, još uvijek je moguća uz ozbiljan fiskalni stimulans, uključujući javne investicije u infrastrukturu.

Ali socijalni programi su ključni. Bez obzira na cinizam po pitanju socijalnih programa i socijalne pomoći, Amerika umije smanjiti siromaštvo. Kako ističe Robert Greenstein iz Centra za proračun i političke prioritete, federalna sigurnosna mreža – u koju spadaju Medicaid, bonovi za hranu, povrat poreza, porezne olakšice za dijete – održala je 41 milijun ljudi iznad granice siromaštva 2012 uključujući i 9 milijuna djece. Bez državnih davanja, današnja stopa siromaštva iznosila bi 29% posto. Umjesto toga, prema najpouzdanijim mjerenjima, ova stopa je s oko 26 posto krajem 1960-ih pala na današnjih 16% posto. Drugim riječima, rat protiv siromaštva započet šezdesetih je uspio.

Ali, usred rastuće nejednakosti između najbogatijih i ostatka društva, smanjenja društvene pokretljivosti na svim razinama, problemi za najlošije plaćene Amerikance su veliki. Naše današnje stope siromaštva – naročito među najmlađom djecom – još uvijek su opasno visoke. Posebno je uznemiravajuće što stope siromaštva djece, poslije skoka tijekom recesije, nisu spuštene u nedavnom ekonomskom oporavku.

Ja bih otpočeo novi rat protiv siromaštva djece uvođenjem federalnog sustava novčanog dodatka za siromašne obitelji s djecom, kao što se trenutno radi u mnogim zemljama svijeta. Sada se pomoć uglavnom svodi na kupnju hrane, ili je uvjetovana nalaženjem posla, što je za mnoge iz ove grupe danas posebno teško. Ali u političkom okruženju gdje Kongres želi čak i smanjiti bonove, uvjeravanje naših zastupnika u moralnu i ekonomsku logiku izravnih novčanih davanja zahtijevat mnogo truda.

Istraživanja su sada nesporna. Nejednakost u Americi počinje s rođenjem, pa čak i ranije za one čije su majke bile bolesne u trudnoći ili one bez adekvatne prenatalne njege. Bez ikakve krivnje, jedna četvrtina američke djece počinje s velikim zakašnjenjem, dok druga četvrtina odrasta u obiteljima koje zarađuju samo dvostruko više od granice siromaštva – oko 48.000 dolara godišnje za četveročlanu obitelj. Uz pouzdana saznanja neurologije 21. stoljeća, više ne možemo govoriti djeci rođenoj u siromaštvu da više uče i da kad odrastu nađu posao. Država koja hoće da svi njeni građani budu produktivni radnici i koja obećava fer i dostojanstven život svima, bez obzira na rasu ili boju kože, sada mora obratiti pažnju na svoju brojnu siromašnu djecu.
 
 
(pescanik/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=18135"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Inducirana amnezija je jedna od glavnih komponenti paranormalnog i sreće se od “izgubljenog vremena” tijekom vanzemaljskih otmica, pa sve do zlokobnijih priča o pićima poslije kojih se osoba budi bez ikakvog sjećanja na prethodnu noć (i najvjerojatnije nekoliko organa koji joj nedostaju).

To je i prepoznatljiv termin u fikciji: od filmova “Ljudi u crnom” do “Čistog uma”. Amnezija je medicinski dobro dokumentirano stanje, ali može li zaista namjerno biti izazvana pomoći droga i nekih drugih sredstava? Postoje dva tipa amnezije: retrogradna (zaboravljanje prethodnih događaja) i anteretrogradna (ne formiraju se nova sjećanja).

Zloglasni preparat – Mediji u svijetu poklanjaju značajnu pažnju takozvanim “drogama za silovanje” bez mirisa i okusa, koje žrtvu ne samo da ostavljaju potpuno nezaštićenom i nesposobnom da se odupre nasilju, već i nesvjesnom da se nasilje odigrava.

Kada noć silovanja prođe, žrtva se sutradan neće sjetiti apsolutno ničega. Rohypnol, lijek iz skupine valijuma, poznat je pod imenom – droga za silovanje. Ovaj preparat se legalno može dobiti na recept u Europi (ali ne i u SAD) za liječenje poremećaja sna. Međutim, Rohypnol uzrokuje i brojne druge učinke, uključujući anteretrogradnu amneziju i euforiju. Tako pojedine osobe pod utjecajem ove droge postaju nesposobne da se sjete određenih događaja u kojima su sudjelovali.

Stručnjaci upozoravaju da se žrtve neće jasno sjećati napada ili okolnosti koje su prethodile napadu. Strah od droge za silovanje prisilio je proizvođača rohypnola, korporaciju Hoffmann-La Roche, da preparatu doda boju. Ukoliko se Rohypnol stavi u tekućinu, ispustit će plavu boju. To bi trebalo spriječiti poturanje u pića. Međutim, studija britanskog Nacionalnog forenzičkog instituta, baca novo svjetlo na Rohypnol.

Provedena je toksikološka analiza preko 1000 žrtava navodnih seksualnih napada pomoću droga za silovanje. U 31 posto slučajeva otkriveno je prisustvo samo alkohola; u 19 posto prisutnost zabranjenih droga koje je osoba uzela svojevoljno; a u 15 posto slučajeva mješavina alkohola i poznatih droga. Samo kod 2 posto svih slučajeva bila je prisutna droga koju žrtva nije uzela svojevoljno, što je ukazivalo na “frizirano” piće.

“Uporaba rohypnola nije detektirana ni u jednom od ispitanih slučajeva, iako je taj preparat lako detektirati u uzorcima urina uzetim čak 3-4 dana poslije događaja”, piše u izvještaju.

Na kraju se zaključuje da unatoč široko rasprostranjenom vjerovanju o “friziranim” pićima, realnost je da korisnici podcjenjuju učinke drugih droga. Posebno što velika količina alkohola može izazvati zamračenja svijesti (fragmentarni gubitak sjećanja), tijekom kojeg se zaboravlja događaj sve dok se ne dogodi nešto što će osobu podsjetiti, kao i blokiranje kada slijedi potpun gubitak sjećanja.

Seksualni napadi na ljubavnim i drugim sastancima zaista se događaju, ali ne previše često uz pomoć droga za silovanje. U međuvremenu, istraživači rade na preparatima koji izazivaju retrogradnu amneziju. Konkretno, oni pokušavaju izbrisati sjećanja koja izazivaju poremećaj posttraumatskog stresa (PTSP). Jedan pristup liječenju ovog poremećaja podrazumijeva primjenu betablokatora kakav je propranolol, koji smanjuje učinke hormona stresa (adrenalina) povezanih s traumatičnim sjećanjima.

Profesor Roger Pitman s Harvarda je 2002. godine pregledao dvije grupe radnika primljenih u urgentni centar nakon sudjelovanja u traumatičnom događaju. Nitko od ljudi iz prve skupine koji su dobili propranolol nije kasnije ispoljio stresne reakcije kao odgovor na izloženost traumatičnom događaju, ali jeste gotovo polovica ljudi iz druge grupe koji su dobili placebo.

Lijek nije izbrisao sjećanja, ali je reducirao njihov emocionalni utjecaj. “Raj za diktatore ljudi” posjeduju i prirodnu sposobnost namjernog zaboravljanja, koja se trenutno ispituje. Znanstvenici sa Oregonskog sveučilišta su zatražili od jedne grupe ispitanika zapamtiti popis određenih riječi, a od druge da pokuša taj isti popis zaboravi.

Efekat motiviranog zaboravljanja na mozak je zatim uspoređen s normalnom memorijom skeniranjem pomoću magnetske rezonance. Iznenađujuće, ali rezultat je jednak onome kao kada zamislimo pokretanje udova. Doktor Michael Anderson to uspoređuje sa situacijom kada je oborio saksijsku biljku s prozorske daske.

“Kada sam vidio krajičkom oka da biljka pada s daske, refleksno sam pružio ruku da je uhvatim. U posljednjoj sekundi sam se zaustavio usred pokreta, shvativši da je biljka zapravo vrlo bodljikavi kaktus.”

Motivirano zaboravljanje je nešto što mi svi neprekidno činimo, osim što je umjesto ruke ovoga puta zaustavljen hipokampus, dio mozga povezan sa svjesnom memorijom. Daljnja istraživanja mogu otkriti kako to doista funkcionira, pa bi se tako otvorila mogućnost za stvaranje umjetnih situacija motiviranog zaboravljanja. Još jedno istraživanje ukazuje na mogućnost potpunog brisanja memorije. Istraživači s njujorškog sveučilišta su dokazali da preparat nazvan UO126 (još uvijek nije odobren za uporabu), izgleda izaziva amneziju kod štakora.

Štakori su dresirani tako da glazbeni ton povežu sa elektrošokom – tretman preparatom UO126 ih je naveo da potpuno zaborave što su naučili. Doduše, možda je efekt sličan efektu propranolola, pa se štakori zapravo sjećaju šoka, ali su zaboravili da ga se uplaše. I neke operacije mozga mogu izazvati određene tipove amnezije, baš kao i elektrošok terapija.

Suptilniji učinci elektromagnetskih polja na memoriju još uvijek su predmet rasprave. Elektrošok terapija (ECT) korištena je u okviru američkog horor programa kontrole uma pod nazivom MKULTRA, kojim je rukovodila CIA.

Cilj je bio postići potpuno brisanje memorije subjekta, zatim njegov um pretvoriti u prazninu i reprogramirati ga da obavi točno određeni zadatak bez pitanja, sumnje ili grižnje savjesti.

Cilj današnjih istraživanja (barem za javnost), je otkriti što više o ljudskom pamćenju i pomoći osobama koje pate od posttraumatskog stresa. Plemenito, zar ne? Sudeći po smjeru kojim se kreće naš svijet, takvih će biti sve više. Samim tim i amnezija gumb postati će korisno i moćno oružje vlada koje žele kontrolirati svoje stanovništvo, vojsku i agente.
 
Zabranjena reklama za Rohypnol…
 

 
 
(treceoko,youtube.com/uredio:nsp)

Nacisti su propovijedali apstinenciju u ime promicanja nacionalnog zdravlja. No, kada je riječ o borbi za svoj Blitzkrieg, nisu imali grižnje savjesti u ispumpavanju svojih vojnika punih droge i alkohola. Droga je bila izbor, ali mnogi drugi su postali ovisnici i o morfiju i alkohol.

Invazija Njemačke tijekom Drugog svjetskog rata ostavila je Europu prestrašenu pred vojskom Trećeg rajha.

Međutim, najnovija istraživanja pokazuju da njemačke vojnike nije inspirirala samo Hitlerova zapaljiva retorika, već je njihova predanost borbi bila djelomično potpomognuta tabletama pod imenom “Pervitin”.

Ne etiketi lijeka je pisalo da sredstvo služi podizanju “čekanja” i da je treba uzimati kako bi se “očuvala budnost”. Danas nam je ova tvar poznata kao metamfetamin ili kristalni met.

U razdoblju od 1939. do 1945. godine podijeljeno je oko 200 milijuna ovih tableta, koje su vojnici u žargoni zvali “tenkovska čokolada”.

Engleska štampa je u to vrijeme izvještavalo kako njemačke snage uzimaju “čarobne tablete”. Poznato je da je i sam Führer dobivao intravenozne doze ove supstance.

Realno stanje bilo je mnogo gore – vojnici su patili od užasne ovisnosti o narkoticima. Iako su im tablete dozvoljavale izdržati duge intervale intezivne fizičke aktivnosti, nus-pojave su bile zastrašujuće. Uključivale su nesvjesticu, znojenje, depresiju i halucinacije.

Neki od vojnika imali su fatalne srčane probleme, dok su neki izvršavali samoubojstva tjedna psihotičnih epizoda.

O ozbiljnosti posljedica koje je pervitin ostavljao na vojsku svjedoče i pokušaji Leonardo Conti, jednog od vodećih zdravstvenih stručnjaka Reicha, ograničiti uporabu ovog narkotika, koji su ostali jalovi.

Mnogi od Wehrmacht vojnici su bili nadrogirani od Pervitina kad su išli u bitku, pogotovo protiv Poljske i Francuske, te su imali Blitzkrieg brzinu prilikom napada. Njemačka vojska je bila opskrbljivana sa milijunima metamfetamin tableta tijekom prve polovice 1940. godine. Droga je bila dio plana kako bi piloti, mornari i pješadija postali sposobni u nadljudskoj izdržljivosti.

Vojni vrh je liberalno izdavao takve stimulanse, ali i alkohol i opijate, dok se vjerovalo da drogiranje i intoksikacija vojnika može pomoći u ostvarivanju pobjede nad Saveznicima. No, nacisti su bili manje marljivi u praćenju popratnih efekata kao što su ovisnost o drogama i padu moralnog standarda.

20 sviblja 1940. godine, 22-godišnji  vojnik nacističke vojske je pisao svojoj obitelji: ” Možda mi možete možda poslati još Pervitina, tako da mogu napraviti malu zalihu, kad mi bude zaista potrebno?” I pismo koje je poslano iz Bromberga 19. srpnja:”Ako je ikako moguće, molim vas da mi pošaljete nešto tableta Pervitin”. Čovjek koji je pisao ta pisma je postao poznati pisac kasnije u životu. On je bio Heinrich Boell, i on je 1972. godine bio prvi njemac koji je osvojio Nobelovu nagradu za Književnost u poslijeratnom periodu.

Nakon što je po prvi put na tržištu predstavljena tableta-droga Pervitin u 1938., ona je u sebi krila drogu metamfetamin drogu koja je razvijena od strane berlinske farmaceutske kompanije Temmler, ubrzo nakon predstavljanja, postala je jako popularna među njemačkom populacijom. Prema izvještaju Klinische WochenschriftnI, navodno čudo od droge je privuklo pažnju vojnog doktora Otto Ranke-a na berlinkoj akademiji vojne medicine.

Efekti amfetamina su slični onima kada se adrenalin proizvodi u tijelu, signalizirajući više stanje u tijelu. Kod većine ljudi ova droga povećava samopouzdanje, koncentraciju i volju da se poduzimaju rizici, dok u isto vrijeme, smanjuje se osjećaj na bol, glad i žeđ, kao i reduciranje vremena potrebnog za odmor i spavanje. U rujnu 1939. godine, Ranke je proveo testiranje ove droge na 90 studenata, i zaključio da Pervitin može pomoći Wehrmacht-u da pobijedi u ratu.

Pervitin je prvi put testiran na vojnim vozačima koji su sudjelovali na invaziji Poljske. Nakon toga, prema kriminalisti Wolf Kemper-u, se Pervitin “beskrupulozno distribuirao prema borbenim jedinicama na prvim linijama fronte”.

Tijekom kratkog perioda između travnja i lipnja 1940. godine, podijeljeno je oko 35 miliona tableta Pervitin i Izofan (isophan – lagano modificirana verzija koju je proizvodila farmaceutska industrija Knoll) i transportirano Nacističkoj vojsci i zrakoplovstvu. Neke od tih tableta, sadržavajući svaka oko 3 miligrama aktivne supstance, su poslane u medicinske odjele Wehrmacht-a pod kodnim imenom OBM, i tada direktno distribuirane njemačkim snagama.

Nacističko vodstvo je bilo sve više popustljivo prema onima koji su postali ovisnici o drogama nego o alkoholu, kao rezultate ratnih djelovanja, možda zato jer je Wehrmacht bio zabrinut da bi mogao biti tužen za štetu koja je nanesena drogama.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs, spiegel.de, youtube.com/uredio:nsp)

Šećer je jedna od najopasnije tvari na svijetu, koja služi kao hrana. Njezino djelovanje se uspoređuje sa najopasnijim drogama. Ovdje navodimo spisak razloga zašto treba ruducirati i prestati konzumirati šećer u dnevnoj prehrani.

1. Šećer može potisnuti imunološki sustav.
2. Šećer narušava odnose minerala u tijelu.
3. Šećer može uzrokovati hiperaktivnost, anksioznost, poteškoće u koncentraciji, i ćudljivost kod djece.
4. Šećer može proizvesti znatan porast triglicerida.
5. Šećer doprinosi slabljenju obrane protiv bakterijskih infekcija (zaraznih bolesti).
6. Šećer uzrokuje gubitak funkcije i elastičnosti tkiva, što više šećera jedete to više gubite elastičnost i funkcionalnost tkiva.
7. Šećer reducira lipoprotein visoke gustoće.
8. Šećer dovodi do nedostatka kroma.
9. Šećer dovodi do raka jajnika.
10. Šećer može jako brzo povećati razinu glukoze.
11. Šećer uzrokuje nedostatak bakra.
12. Šećer ometa apsorpciju kalcija i magnezija.
13. Šećer može uzrokovati da su oči više ranjive na starosne makularne degeneracije.
14. Šećer podiže razinu neurotransmitera: dopamin, serotonin, i norepinefrin.
15. Šećer može uzrokovati hipoglikemiju.
16. Šećer može proizvesti kiseli probavni trakt.
17. Šećer može uzrokovati nagli porast razine adrenalina kod djece.
18. Šećer može uzrokovati malapsorpciju koja je česta kod bolesnika s funkcionalnom bolesti crijeva.
19. Šećer može uzrokovati prerano starenje.
20. Šećer može dovesti do alkoholizma.
21. Šećer može uzrokovati karijes.
22. Šećer pridonosi pretilosti
23. Visoki unos šećera povećava rizik od Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa.
24. Šećer može uzrokovati promjene koje su često kod osoba s želučanim ili duodenalnim ulkusom.
25. Šećer može uzrokovati artritis.
26. Šećer može uzrokovati astmu.
27. Šećer uvelike pomaže nekontroliranom rastu Candida albicans (kvaščeva infekcija).
28. Šećer može uzrokovati žućne kamence.
29. Šećer može uzrokovati bolesti srca.
30. Šećer može uzrokovati upalu slijepog crijeva.
31. Šećer može uzrokovati hemoroide.
32. Šećer može uzrokovati proširene vene.
33. Šećer može povisiti glukozu i inzulin kod korisnika oralnih kontraceptiva.
34. Šećer može dovesti do parodontnih bolesti.
35. Šećer može dovesti do osteoporoze.
36. Šećer pridonosi kiselosti sline.
37. Šećer može uzrokovati smanjenje osjetljivosti na inzulin.
38. Šećer može smanjiti količinu vitamina E (alfa-tokoferol) u krvi.
39. Šećer može smanjiti hormon rasta.
40. Šećer može povećati razinu kolesterola.
41. Šećer može povećati sistolički krvni tlak.
42. Visoke količine unosa šećera povećavaju krajnje produkte napredne glikozilacije (AGEs) (Šećer se veže za non-enzimatski protein)
43. Šećer može ometati apsorpciju proteina.
44. Šećer uzrokuje alergije na hranu.
45. Šećer može doprinijeti dijabetesu.
46. Šećer može uzrokovati toksemiju tijekom trudnoće.
47. Šećer može doprinijeti ekcemu kod djece.
48. Šećer može uzrokovati kardiovaskularne bolesti.
49. Šećer može oštetiti strukturu DNA
50. Šećer može promijeniti strukturu proteina.
51. Šećer može uzrokovati starenje kože mijenjajući strukturu kolagena.
52. Šećer može izazvati katarakte.
53. Šećer može uzrokovati emfizem.
54. Šećer može uzrokovati aterosklerozu.
55. Šećer može promicati podizanje lipoproteina niske gustoće (LDL).
56. Visoki unos šećera može utjecati na fiziološke homeostaze mnogih sustava u tijelu.
57. Šećer smanjuje sposobnost enzima da funkcionira.
58. Šećer više unose osobe koje imaju Parkinsonovu bolest.
59. Šećer može povećati veličinu jetre tako što se stanice jetre dijele.
60. Šećer može povećati količinu jetrene masti.
61. Šećer može povećati veličinu bubrega i proizvesti patološke promjene u bubregu.
62. Šećer može oštetiti gušteraču.
63. Šećer može povećati retenciju tjelesne tekućine.
64. Šećer je neprijatelj # 1 crijevne peristaltike.
65. Šećer može uzrokovati mijopiju (kratkovidost).
66. Šećer može narušiti obloge kapilara.
67. Šećer može uzrokovati krhke tetive.
68. Šećer može uzrokovati glavobolje, uključujući i migrene.
69. Šećer igra ulogu u raku gušterače kod žena.
70. Šećer može negativno utjecati na ocjene i uspjeh školske djece i izazvati poremećaje učenja.
71. Šećer može uzrokovati depresiju.
72. Šećer povećava rizik od karcinoma želuca.
73. Šećer može uzrokovati dispepsiju (probavne smetnje).
74. Šećer može povećati rizik od dobivanja gihta.
75. Šećer može povećati razinu glukoze u oralnom testu tolerancije na glukozu tijekom probave složenih ugljikohidrata.
76. Šećer može povećati reakciju inzulina kod ljudi koji konzumiraju velike količine šećera u odnosu na nisko-šećernu prehranu.
77. Prehrana bogata rafiniranim šećerom smanjuje sposobnost učenja.
78. Šećer može uzrokovati manje učinkovito funkcioniranje dvaju krvnih proteina, albumina, i lipoproteina, koji mogu smanjiti sposobnost tijela da upravlja masnoćama i kolesterolom.
79. Šećer može doprinijeti Alzheimerovoj bolesti.
80. Šećer može uzrokovati ljepljivost trombocita.
81. Šećer može uzrokovati hormonsku neravnotežu, a neki hormoni postaju manje aktivni dok drugi postaju preaktivni.
82. Šećer može dovesti do stvaranja bubrežnih kamenaca.
83. Prehrana bogata šećerom može izazvati slobodne radikale i oksidativni stres.
84. Visoko šećerna prehrana može dovesti do bilijarnog raka trakta.
85. Visoko šećerna potrošnja kod trudnih adolescenata je povezana s dvostruko-povećanim rizikom za prerano rođenje dijeteta (eng. SGA).
86. Visoka potrošnja šećera može dovesti do značajnog smanjenja trajanja trudnoće kod adolescenata.
87. Šećer usporava vrijeme putovanja hrane kroz probavni trakt.
88. Šećer povećava koncentraciju žučnih kiselina u stolici i bakterijskih enzima u debelom crijevu. To može mijenjati žuč da počne proizvoditi rak-uzrokujuće spojeve i rak debelog crijeva.
89. Šećer povećava estradiol (najpotentniji oblik prirodnog estrogena) kod muškaraca.
90. Šećer se kombinira i uništava fosfatazu, enzim, što čini proces probave težim.
91. Šećer može biti faktor rizika raka žučnog mjehura.
92. Šećer je tvar koja stvara ovisnost.
93. Šećer može biti opojan, sličan alkoholu.
94. Šećer može pogoršati PMS.
95. Šećer koji se daje nedonoščadi može utjecati na količinu ugljičnog dioksida kojeg oni proizvode.
96. Smanjenje unosa šećera može povećati emocionalnu stabilnost.
97. Brza apsorpcija šećera promiče prekomjeran unos hrane kod pretilih ispitanika.
98. Šećer može pogoršati simptome djece sa poremećajem pažnje (ADHD).
99. Šećer negativno utječe na elektrolite mokraćnog sastava.
100. Šećer može usporiti sposobnost funkcioniranja nadbubrežne žlijezde.
101. Infuzija (intravensko hranjenje) šećernom vodom može spriječiti protok kisika do mozga.
102. Visoki unos saharoze može biti važan faktor rizika kod raka pluća.
103. Šećer povećava rizik od dječje paralize.
104. Visoki unos šećera može izazvati epileptične napadaje.
105. Šećer uzrokuje visok krvni tlak kod pretilih ljudi.
106. U Odjelima Intenzivne Njege, ograničavanje šećera spašava živote.
107. Šećer može izazvati smrt stanica.
108. Šećer može uzrokovati povećanje količine hrane koju jedete.
109. U maloljetnim rehabilitacijskim kampovima, kada se djeca stave na prehranu sa manje šećera, događa se 44%-tni pad antisocijalnog ponašanja.
110. Šećer može dovesti do raka prostate.
111. Šećer dehidrira novorođenčad.
112. Šećer može uzrokovati niske težine kod rođenja beba.
113. Veća potrošnja rafiniranog šećera je povezana s lošijim ishodom shizofrenije
114. Šećer može povisiti razine homocisteina u krvi.
115. Slatka hrana povećava rizik od raka dojke.
116. Šećer je faktor rizika kod raka tankog crijeva.
117. Šećer može uzrokovati rak grkljana.
118. Šećer zadržava sol i vodu u tijelu.
119. Šećer može pridonijeti blagom gubitku pamćenja.
120. Više 10-godišnje djece troši gazirana pića, nego mlijeka.
121. Šećer može povećati ukupnu količinu hrane koja se konzumira.
122. Izlaganje novorođenčadi šećeru rezultira povećanoj sklonosti prema saharozi u odnosu na vodu, kod djece od šest mjeseci do dvije godine starosti.
123. Šećer uzrokuje zatvor.
124. Šećer uzrokuje proširene vene.
125. Šećer može uzrokovati propadanje mozga u žena kod predijabetske faze i dijabetesa.
126. Šećer može povećati rizik od raka želuca.
127. Šećer može uzrokovati metabolički sindrom.
128. Šećer kod trudnica povećava oštećenje neuralne cijevi kod embrija.
129. Šećer može biti čimbenik kod bolesnika s astmom.
130. Veća potrošnja šećera uzrokuje šansu za dobivanje sindroma razdražljive utrobe.
131. Šećer može utjecati na sposobnost mozga da se bavi s nagradama i posljedicama.
132. Šećer može uzrokovati rak debelog crijeva.
133. Šećer može uzrokovati rak endometrija.
134. Šećer može uzrokovati karcinom stanica bubrega.
135. Šećer može uzrokovati tumor jetre.
136. Šećer može povećati upalne markere u krvi pretilih ljudi.
137. Šećer može smanjiti razinu vitamina E u krvi.
138. Šećer može povećati apetit za sva jela.
139. Šećer igra ulogu u etiologiji i nastanku akni.
140. Previše šećera može ubiti vaš ljubavni život.
141. Šećer potkopava školski uspjeh kod djece.
142. Šećer može uzrokovati umor, neraspoloženje, nervozu i depresiju.
143. Šećer je čest izbor pretilih osoba.
144. Linearno smanjenje unosa mnogih hranjivih tvari je povezano s povećanjem ukupnog unosa šećera.
145. Potrošnja visoke fruktoze je bio povezana s bolestima jetre.
146. Šećer se dodaje kao rizik od karcinoma mokraćnog mjehura.

REFERENCE

1. Sanchez, A., et al. “Uloga šećera u ljudskim neutrofilna fagocitozu,” Am J Clin Nutr studenoga 1973;. 261:1180-1184.
Bernstein, J. et al. “Depresija limfocita Transformacija Nakon oralne glukoze Gutanje.” Am J Clin Nutr 1997;. 30:613.
2. Couzy, F., et al. “Prehrambene Implikacije u interakciji Minerali,” Progresivni Hrana i prehrana Znanost. 17; 1933:65-87.
3. Goldman, J. et al. “Bihevioralni Učinci saharoze na predškolsku djecu.” J Nenormalan Dijete psihologije 1986;. 14 (4) :565-577.
4. Scanto, S. i Yudkin, J. “Utjecaj Prehrambenog saharoze na lipide u krvi, inzulin u serumu trombocita ljepljivost i tjelesne težine u ljudskim dragovoljaca.” J Postgrad Med 1969;. 45:602-607.
5. Ringsdorf, W., Cheraskin, E. i R. Ramsay “Saharoza, neutrofilna Fagocitoza i otpornost na bolesti”, Stomatološka Surv. 1976; 52 (12) :46-48.
6. Cerami, A., et al. “Glukoza i starenja.” Scientific American. Svibnja 1987:90.
Lee, AT i Cerami, A. “Uloga glikozilacije u starenje.” Ann NY Acad Sci. 663:63-67.
7. Albrink, M. i Ullrich IH “Interakcija Prehrambenog saharoze i vlakna na serumske lipide u zdravih mladih ljudi FED visoke ugljikohidratima dijeta.” Am J Clin Nutr 1986;. 43:419-428.
Pamplona, ​​R. et al. Mehanizmi Glikacija u aterogeneze Med hipoteze ožujka 1993.;. 40 (3) :174-81.
8. Kozlovsky, A., et al. “Učinci Prehrana bogata jednostavne šećere o mokraćnog kroma gubitke.” Metabolizam lipnja 1986;. 35:515-518.
9. Takahashi, E., Tohoku University School of Medicine, holističkog zdravlja Digest. Listopada 1982:41.
10. Kelsay, J. et al. “Dijete. Visoka u glukoza ili saharoza i mladih žena” Am J Clin Nutr 1974;. 27:926-936.
Thomas, BJ, i sur. Odnos uobičajenu prehranu do posta Koncentracija plazma inzulina i inzulin odgovor na oralnu glukoza, Hum Nutr Clin Nutr 1983; 36C (1):. 49_51.
11. Polja, M.., Et al. “Utjecaj nedostatak bakra na metabolizam i ugibanja u štakori hranjeni saharoza ili škrob dijetama,” Am J Clin Nutr 1983;. 113:1335-1345.
12. Lemann, J. “Dokaz da Glukoza Gutanje priječi Net renalna tubularna reapsorpcija kalcija i magnezija.” Am J Clin Nutr 1976;. 70:236-245.
13. Chiu, C. Am J Clin Nutr srpnja 2007;. 86:180-188
14. “Šećer, bijelo brašno Povlačenje proizvodi kemijske odgovor.” Ovisnosti pismo. Srpnja 1992:4.
15. Dufty, William Sugar Blues (New York: Warner Books, 1975)…
16. Ibid..
17. Jones, TW, et al. Poboljšana Adrenomedullary odgovor i povećana osjetljivost na Neuroglygopenia: temeljnih mehanizama negativan utjecaj šećera Gutanje kod djece J Pedijatrija.. Veljače 1995; 126:171-7.
18. Ibid..
19. Lee, ATand Cerami A. “. Uloga glikozilacije u Aging” Anali New York Academy of Science 1992;. 663:63-70.
20. . Abrahamson, E. i Peget, A. tijelo, um i šećer (New York: Avon, 1977.)
21. Glinsmann, W., et al. Procjena zdravstveni aspekti šećer sadržan u ugljikohidrata sladila. FDA Izvješće šećera Task Force. 1986:39.
Mäkinen KK sur. . Nacrtna Izvješće o učincima 16_month ksilitol Chewing_Gum Programa naknadne na 40_Month saharoze desni Programa Karijes istraživanje 1998;. 32 (2) 107-12.
Riva Touger-Decker i Kor van Loveren, šećeri i karijesa.
Jesam. J. Clin.Nutr. Listopada 2003, 78:881-892.
22. Oduševljen, H., et al. “Nutrient intake, pretilosti, dijabetesa i.” Brit Med J. 1989; 1: 655-658.
23. Tragnone, A. i sur. Prehrambene navike kao rizični čimbenici za upalne bolesti crijeva Eur J Gastroenterol Hepatol siječnja 1995.;. 7 (1) :47-51.
24. Yudkin, J. Slatko i opasno. (New York, Bantam Books: 1974), 129.
25. Darlington, L., Ramsey, et al. . “Placebo-kontrolirana, slijepih studija Prehrambenog manipulacije terapije kod reumatoidnog artritisa,” Lancet veljače 1986; 8475 (1) :236-238.
26. Ovlasti, L. “Osjetljivost: Vi reagiraju na ono što jedete.” Los Angeles Times veljače 12, 1985.
Cheng, J. et al. Prethodno Klinička studija na korelacija između alergijskog rinitisa i prehrambenih čimbenika Lin Chuang Er Bi Yan Hou Ke Za Zhi kolovoz 2002;. 16 (8) :393-396.
27. Crook, WJ Kvasac Veza (TN: Profesionalne Knjige, 1984)..
28. Heaton, K. “Sweet Put do žučnih kamenaca.” Brit Med J. 14. travnja 1984; 288:1103-1104.
. Misciagna, G., i dr. Am J Clin Nutr 1999;. 69:120-126.
29. Yudkin, J. “Šećer Potrošnja i infarkta miokarda.” Lancet 6. veljače 1971;. 1 (7693) :296-297.
Šah DJ, et al. Pogubnost Šećer i zaštitni učinci škroba na kardiološkog pregradnja, kontraktilne disfunkcije, a mortalitet kao odgovor na pritisak preopterećenja. Am J Physiol srca circ Physiol. Rujna 2007; 293 (3): H1853-H1860
30. Prione, T. saharin bolest (Novi Kanaan, CT: Keats Publishing, 1974)..
31. op. cit..
32. Prione, T. i Campbell, G. dijabetes, koronarne tromboze i saharin bolesti. (Bristol, Engleska, John Wright i Sinovi, 1960).
33. Behall, K. “. Utjecaj estrogena Sadržaj oralnih kontraceptiva i potrošnja saharoze na vrijednosti parametara krvi” Bolest Abstracts International-1982;. 431-437.
34. Glinsmann, W., et al. . Procjena zdravstveni aspekti šećer sadržan u ugljikohidrata sladila FDA Izvješće šećera Task Force 1986;. 39:36 _38.
35. Tjaderhane, L. i Larmas, M. visoke Saharoza Dijeta Smanjuje mehaničke čvrstoće kostiju u Uzgoj štakora. Am J Clin Nutr. 1998:128:1807-1810.
36. Wilson RF i Ashley FP Učinci eksperimentalnu Varijacije u prehrambenim unos šećera i oralnu higijenu na biokemijsko sastavu i pH Besplatna Glatka površina i aproksimalnih plaketa J Dent Res lipnja 1988;.. 67 (6) :949-953
37. Beck-Nielsen H., et al. Učinci prehrane na staničnoj inzulinske obvezujuća i osjetljivost na inzulin u mladih zdravih ispitanika “Dijabetes 1978;.. 15:289-296.
38. Mohanty P. et al. Glukoza izazov Potiče reaktivni kisikovi spojevi (ROS) generacije koje leukocita J Clin Endocrin metabolička kolovoz 2000;.. 85 (8) :2970-2973.
39. Gardner, L. i Reiser, S. “Učinci Prehrambenog ugljikohidrata na posta razinama ljudskog hormona rasta i kortizola.” Zbornik Soc Exp Med Biol 1982;. 169:36-40.
40. Ma Y. i sur. . Udruga Između unos ugljikohidrata i razine lipida u serumu J Am Coll Nutr travnja 2006;. 25 (2) :155-163
41. . Preuss, HG Šećer-induciranih krvnog tlaka Povišenja Preko životni vijek Tri Substrains od Wistar štakora J Am Coll od Nutr 1998;. 17 (1) 36-37.
42. Furth, A. i Harding, J.: “Zašto Šećer je loše za vas.” New Scientist 23. rujna 1989;. 44.
43. Lee AT, Cerami A. Uloga glikozilacije u Starenje Ann NY Acad Sci 21. studenog 1992;.. 663:63-70.
44. Appleton, N. lizati naviku Sugar (New York: Penguin Putnam Avery: 1988)..
. 45 Henriksen H. B ., a Kolset SO . . Tidsskr Niti Laegeforen 6. rujna 2007; 127 (17) :2259-62.
46. Prione, T.: saharin bolest (Novi Kanaan Ct: Keats Publishing, Inc, 1974). 0,131.
47. Ibid.. 132.
48. Vaccaro O., et al. . Odnos Postload glukoze u plazmi mortaliteta s 19 godine praćenja Diabetes Care listopad 15,1992;. 10:328-334.
Tominaga, M., et al, smanjena tolerancija glukoze je faktor rizika za kardiovaskularne bolesti, ali ne natašte. Diabetes Care. 1999:2 (6) :920-924.
49. Lee, AT i Cerami, A. “modifikacije proteina i nukleinskih kiselina po reducirajući šećeri: moguća uloga u starenja.” Priručnik za biologiju starenja (New York: Academic Press, 1990.)..
50. Monnier, VM “Neenzimsko glikozilacija, Maillard reakciju i proces starenja.” J Gerontol. 1990:45 (4) :105-110.
51. Dyer, DG, et al. “Akumulacija Maillard reakciju proizvoda u kožu Collagen u dijabetes i starenje.” J Clin Invest. 1993:93 (6) :421-422.
52. Veromann, S. et al. Dijetalna Šećer i sol predstavljaju stvarne faktori rizika za razvoj katarakte Ophthalmologica srpanj-kolovoz 2003;.. 217 (4) :302-307.
53. Monnier, VM “Neenzimsko glikozilacija, Maillard reakciju i proces starenja.” J Gerontol. 1990:45 (4) :105-110.
54. Schmidt AM et al. Aktivacija receptora za napredne proizvode glikozilacije kraj: mehanizam za kronične vaskularne disfunkcije u dijabetičara Vasculopathy i ateroskleroza circ Res ožujak 1999 19; 84 (5) :489-97…
55. Lewis, GF i Steiner, G. Akutni učinci inzulina u kontroli VLDL proizvodnje u ljude. Posljedice za inzulin otporne Državna Diabetes Care travnja 1996;.. 19 (4) :390-3
R. Pamplona, ​​M.. J., et al. “Mehanizmi Glikacija u aterogeneze.” Med hipoteze 1990;. 40:174-181.
56. . Ceriello, A. Oksidativni stres i Glikemijski Uredba Metabolizam veljače 2000;. 49 (2 Suppl 1) :27-29.
57. Appleton, N. lizati naviku Sugar (New York: Penguin Putnam Avery, 1988)..
58. Hellenbrand, W. Dijeta i Parkinsonova bolest. Moguću ulogu u prošloj unos specifične hranjive. Rezultati iz self-primjenjenog Hrana frekvencije upitnika u case-control studije neurologiju rujna 1996.;. 47 (3) :644-650
Cerami, A., et al. “Glukoza i starenja.” Scientific American svibnja 1987:. 90.
59. Goulart, FS “Are You Šećer Smart?” Američki fitness Mar-travanj 1991:. 34-38.
60. Scribner, KB sur. Masne jetre i povećana pretilost u Mice konzumiranja Brzo vs Polako upija ugljikohidrata. Pretilost. 2007; 15:2190-2199.
61. Yudkin, J., Kang, S. i Bruckdorfer, K. “Učinci velikih količina šećera.” Brit J Med 22. studenoga 1980;. 1.396.
62. Goulart, FS “Are You Šećer Smart?” Američki fitness ožujak-travanj 1991:. 34-38
63. Ibid..
64. Ibid..
65. Ibid..
66. Ibid..
67. Nash, J. “. Zdravlje kandidati” Bit Jan 1992-1923:. 79-81.
68. Grand, E. “Alergije na hranu i migrene.” Lancet. 1979:1:955-959.
69. . Michaud, D. Dijetalna šećera, glikemijski teret i rizik od raka gušterače u prospektivna studija J Natl Cancer Inst 4. rujna 2002;. 94 (17) :1293-300.
70. Schauss, A. Dijeta, kriminal i delinkvencije (Berkley Ca; Parker Kuća, 1981)..
71. Peet, M. “Međunarodni Varijacije u ishod shizofrenije i prevalencija depresije u odnosu na nacionalne dijetetski prakse: Ekološka analiza.” Brit J Psych 2004; 184:404-408..
72. Cornee, J. et al. “Case-control studije karcinoma želuca i prehrambene čimbenike u Marseilleu, u Francuskoj”, Eur J Epidemiol 1995;. 11:55-65.
73. Yudkin, J. Sweet and Dangerous (New York: Bantam Books, 1974). 129.
74. . Choi HK, a Curhan G bezalkoholnih pića, fruktoza potrošnja i rizik od gihta kod muškaraca:… prospektivna studija skupine British Medical Journal veljače 9,2008; 336 (7639) :309-312.
75. Reiser, S. et al. . Učinci šećera na Indeksi na toleranciju glukoze u čovjeka “Am J Clin Nutr 1986:43;. 151-159.
76. Reiser, S. et al. . Učinci šećera na Indeksi na toleranciju glukoze u čovjeka “Am J Clin Nutr 1986;. 43:151-159.
77. Molteni, R, et al. Visoke masnoće, rafinirani šećer Dijeta Smanjuje hipokampusa Brain-izvedeni Neurotrophic Factor, neurona plastičnosti i učenje neuroznanosti 2002;.. 112 (4) :803-814.
78. . Monnier, V., Neenzimsko glikozilacija, Maillard reakciju i proces starenja J Gerontol 1990;. 45:105-111.
79. Frey, J. Ima li šećera u Alzheimerova bolest Annales de Biologie Clinique 2001;?. 59 (3) :253-257.
80. Yudkin, J. “. Metabolički promjena uzrokovane šećera u odnosu na srčanih bolesti i dijabetesa” Prehrana i zdravlje 1987;. 5 (1-2) :5-8.
81. Ibid..
82. Blacklock, NJ, “Saharoza i Idiopatska Bubrežna Stone.” Prehrana i zdravlje 1987;. 5 (1-2) :9-12.
Curhan, G., et al. Koristite pića i rizika za bubrežnih kamenaca u žena. Ann Inter Med. 1998:28:534-340.
83. . Ceriello, A. Oksidativni stres i Glikemijski Uredba Metabolizam veljače 2000;. 49 (2 Suppl 1) :27-29.
84. Moerman, CJ, i sur. Dijetalna unos šećera u etiologiji bilijarnog trakta raka Internat J Epidemiol travnja 1993;.. 2 (2) :207-214.
85. Lenders, HAC gestacijske dobi i dojenčad Veličina po rođenju su povezane s unosu među trudnice adolescenata Am J Nutr lipnja 1997;.. 1113-1117.
86. Ibid..
87. Bostick, RM, et al. “Šećer, Meat.and unos masti i Non-prehrambene Čimbenici rizika za rak debelog crijeva incidencija u Iowi žene.” Rak Uzroci i kontrole. 1994:5:38-53.
88. Ibid..
Kruis, W., et al. “Učinci dijeta niskima i visokim udjelom šećera na Gut Transit, žučne kiseline metabolizam i bakterijsku fermentaciju Gut 1991;.. 32:367-370.
Ludwig, DS, i sur. Visoki glikemijski indeks namirnice, prejedanje, pretilost i Pedijatrija ožujka 1999.;. 103 (3) :26-32.
89. Yudkin, J i EISA, O. Dijetalna Saharoza i estradiol Koncentracija u mladih muškaraca. Ann Nutr metabolička. 1988:32 (2) :53-55.
90. Lee, AT i Cerami A. “Uloga glikozilacije u starenje.” Ann NY Acad Sci 1992;. 663:63-70.
91. . Moerman, C. et al “Dijetalna unos šećera u etiologiji žučni mjehur raka mokraćnog sustava.” Internat J spo travnja 1993;. 22 (2) :207-214.
92. Avena NM Dokaz za šećer ovisnosti: Bihevioralni i Nuerochemical učinci povremena, prekomjernoj unos šećera Neurosci Biobehav Rev 2008; 32 (1) :20-39..
Colantuoni, C., et al. Dokazi To Intermitentna, Prekomjerni unos šećera uzrokuje endogenog opioidnog ovisnost Obes Res lipnja 2002;.. 10 (6) :478-488.
93. Ibid..
94 Pismo Edell Zdravlje rujna 1991;.. 07:01.
95. Sunehag, AL, i sur. Glukoneogenezu u novorođenčadi vrlo niske porodne težine Primanje Total parenteralne prehrane Dijabetes 1999;.. 48 7991 – 8000).
96. Christensen L. et al. Utjecaj dijetetski promjene na emocionalne nevolji. J Abnor psihologa. 1985; 94 (4) :565-79.
97. Ludwig, DS, i sur. Visoki glikemijski indeks namirnice, prejedanje i pretilost Pedijatrije Mar1999;.. 103 (3) :26-32.
98. Girardi, NL otupjela catecholamine Odgovori nakon glukoza Gutanje u djece s poremećajem deficita pažnje Pedijatrija Res 1995;.. 38:539-542.
.. Berdonces, JL Pozornost deficit hiperaktivnost i infantilne Otk Enferm siječnja 2001; 4 (1) 11-4
99. . Blacklock, NJ Saharoza i Idiopatska Bubrežna Stone Prehrana i zdravlje 1987;. 5 (1 & 2) :9-17.
100. Lechin, F. et al. Učinci oralnoga glukoze opterećenje na plazma neurotransmitori u ljude Neurophychobiology 1992;.. 26 (1-2) :4-11.
101. Arieff, AI IVS šećera vode može Cut Off kisika do mozga. Veterani uprava Medical Center u San Francisco San Jose Mercury;. 12. lipnja / 86.
102. De Stefani, E. Dijetalna Šećer i raka pluća: Studija slučaja kontrola u Urugvaju Nutr i rak 1998; 31 (2):.. 132_7.
103. Sandler, BP Dijeta Sprječava Polio (Milwakuee, WI,: Lee zaklada za prehrambene znanosti, 1951)..
104. Murphy, P. Uloga šećer u epileptičnim napadajima. Townsend Letter za liječnici i pacijenti. Svibnja, 2001.
105. Štern, N. & Tuck, M. Patogeneza hipertenzije u šećernom bolešću. Šećerna bolest, temeljna i klinički test. 2. izdanje, (Fil: Lippincott Williams & Wilkins, 2000) 943-957.
106. Christansen, D. Critical Care: Šećer Limit spašava živote Znanost Vijesti 30. lipnja 2001; 159:404…
107. Donnini, D. et al. Glukoza može izazvati stanične smrti kroz slobodni radikali posredovane mehanizam. Biochem Biohhys Res komu. 15. veljače, 1996:219 (2) :412-417.
108. Levine, AS, i sur. Šećeri i masti: Neurobiologija naklonosti Am J Nutr 2003 133:831 S-834S..
109. Schoenthaler, S. Probni Los Angeles Odjel Dijeta-Ponašanje program: Jesam Empirijska analiza šest institucionalnim okruženjima Int J Biosocial Res.. 5 (2) :88-89.
110. Deneo-Pellegrini H,. et al.Foods, hranjive tvari i raka prostate: case-control studije u Urugvaju fra J Cancer 1999 Svibanj; 80 (3-4) :591-7…
111. . Glukoneogenezu u novorođenčadi vrlo niske porodne težine Primanje Total parenteralne prehrane Dijabetes 1999 travanj;. 48 (4) :791-800.
112. Lenders, HAC gestacijske dobi i dojenčad Veličina po rođenju su povezane s unosu kod trudnih adolescenata Am JF Nutr 1998;.. 128:807-1810.
113. Peet, M. Međunarodni Varijacije u ishod shizofrenije i prevalencija depresije u odnosu na nacionalne dijetetski prakse: Ekološka analiza Britanac J Psihijatrija 2004; 184:404-408…
114. Fonseca, V. et al. Učinci visoke masnoće dijeta saharoze na Enzimi u Homosysteine ​​metabolizma u Ratu Metabolizam 200;.. 49:736-41.
115. Potischman, N, et.al. . Povećani rizik od ranoj fazi raka dojke koji se odnose na potrošnji slatke namirnice među ženama manje od 45 godina u Sjedinjenim Američkim Državama “Rak uzrokuje Kontrola 2002 prosinac;. 13 (10) :937-46.
116. Negri. E. et al. Faktora rizika za adenokarcinom tankog crijeva.
Intern J Cancer 1999:82:. I2 :171-174.
117. Bosetti, C. sur. Hrana Grupe i larin rizik od raka: Case-control studije iz Italije i Švicarske Inter J Cancer 2002:100 (3):.. 355-358.
118. Shannon, M. suosjećanja Pogledajte pretežak. CCL obitelji pronađeni. Studeni-Dec.1993. 20 (3) :3-5.
119. Zdravlje Nakon 50. Johns Hopkins Med Pismo. Svibnja 1994.
120 .. Rajeshwari, R. et al. Svjetovni Trendovi u Dječjim Zaslađeni-pića potrošnja (1973-1994): Studija Bogalusa srca. J AM Dijeta izv. prof. Veljača 205; 105 (2) :208-214.
121. Levine, AS sur. “. Šećeri i masti: Neurobiologija naklonosti” Am J Nutr, 2003; 133:831 S-834S.
122. Booth, DAM sur. “Slatkoća i izbor hrane:. Mjerenje sladila ‘Učinci na usvajanju” Slatkoća Dobbing, J., Ed, (London: Springer-Verlag, 1987)…
123. Cleve, TL Na causation proširenih vena. (Bristol, Engleska, John Wright, 1960.)
124. op. cit..
125. Ket, Y. i sur. Dijabetes, oslabljen glukoze natašte i razvoj kognitivnih oštećenja u starijih žena Neurologija 2004;.. 63:658-663.
126. Chatenoud, Liliane sur. Rafinirani-žitarica usisnog i rizik od raka u odabranim Italiji. Am. J. Clin Nutr. Prosinca 1999; 70:1107-1110.
127. Yoo, S. et al. Usporedba dijetetski unos povezana s metabolizma Faktori rizika sindrom u mladih odraslih osoba: Bogalusa Heart Study Am J Clin Nutr 2004 listopad, 80 (4) :841-848..
128. Shaw, Gary M. i sur. Oštećenje neuralne cijevi povezane s majke Periconceptional unosu od jednostavnih šećera i glikemijski indeks.
Jesam. J. Clin Nutr. Studenog 2003, 78:972-978.
129. Krilanovich, Nicholas J. Fruktoza Zlouporaba, epidemije pretilosti, Specijalne Problemi djeteta, i poziva na akciju Am. . J. Clin Nutr studenoga 2004; 80:1446-1447.
130. .. Jarnerot, G., potrošnja rafiniranog šećera po bolesnika s Crohnovom bolest, ulcerozni kolitis, ili razdražljiv utroba sindrom skand J Gastroenterol 1983 studeni;. 18 (8) :999-1002.
131. Allen, S. “Šećeri i masti:. Neurobiologija naklonosti” Am J Nutr.
2003; 133:831 S-834S.
132. De Stefani E, et al. Saharoza kao čimbenik rizika za rak debelog crijeva i rektuma: Case-control studije u Urugvaju Int J Cancer 5. siječnja 1998; 75 (1) :40-4…
133. Levi F, i sur. . Dijetetski čimbenici i rizika od raka endometrija Rak 1. lipnja 1993;. 71 (11) :3575-3581.
134. Mellemgaard A. i sur. Prehrambene Čimbenici rizika za karcinom bubrežnih stanica u Danskoj Eur J Cancer travnja 1996.;. 32A (4) :673-82.
135. Rogers AE, et al. Nutritivni i Dijetalna Utjecaji na jetre tumorigenesis u miševa i štakora Arch Toxicol Suppl 1987;.. 10:231-43. Pregledajte.
136. Sorensen LB, et al. “Učinak saharoze na upalnih markera u debelih čovjeka” Am J Clin Nutr kolovoz 2005;. 82 (2)
137. Mohanty, Priya, et.al. “Glukoza Izazov Potiče reaktivni kisikovi spojevi (ROS) generacije koje leukocita,” J Clin Endocrinol metabolička .. 2000, kolovoz: 85 (8) 2970-2973.
138. Arumugam V, i sur. “A High-Glycemic Meal Pattern Elicited Increased Subjective Appetite Sensations in Overweight and Obese Women.” Appetite . 2007; [Epub ahead of print].
139. Smith RN et al. “The Effect of a High-protein, Low Glycemic-load Diet Versus a Conventional, High Glycemic-load Diet on Biochemical Parameters Associated with Acne Vulgaris: A Randomized, Investigator-masked, Controlled Trial.” J Am Acad Dermatol 2007;57:247-256.
140. Selva, DM, et al. Monosaccharide-Induced Lipogenesis Regulates the Human Hepatic Sex Hormone-Binding Globulin Gene. J. Clin. Invest. 2007. doi:10.1172/JCI32249.
141. Fu ML, et al. Associatation Between Unhealthful Eating Patterns and Unfavorable Overall School Performance in Children. J Am Diet Assoc. 2007;107(11): 1935-1942. 142. Krietsch, K., et al. Prevalence, Presenting Symptoms, and Psychological Characteristics of Individuals Experiencing a Diet-related Mood-disturbance. Behavior Therapy. 1988;19(4): 593-604.
142. Krietsch, K., et al. Prevalence, Presenting Symptoms, and Psychological Characteristics of Individuals Experiencing a Diet-related Mood-disturbance. Behavior Therapy. 1988;19(4): 593-604.
143. Drewnowski A. et al Taste Preferences in Human Obesity: Environmental and Familial Factors. Am J Clin Nutr. 1991; 54: 635-641.
144. Berglund, M. et al. Comparison of Monounsaturated Fat with Carbohydrates as a Replacement for Saturated Fat in Subjects with a High Metabolic Risk Profile: Studies in the Fasting and Postpr andial States. Am. J. Clin Nut. Dec 1, 2007;86(6):1611 – 1620.
145. Ouyang X. et al. “Fructose Consumption as a Risk Factor for Non-alcoholic Fatty Liver Disease.” J of Hepatol. 2008;48(6):993-999.
146. De Stefani E., et al. “Dietary patterns and risk of bladder cancer: a factor analysis in Uruguay.” Cancer Causes Control , 2008; [Epub ahead of print].
 
NoviSvjetskiPoredak.com