Svaka publikacija koja ima tinejdžere kao svoju ciljnu publiku mora biti nevjerojatno svjesna poruka koje šalju ovoj ranjivoj i osjetljivoj skupini

U kontinentalnim Sjedinjenim Državama morate imati 21 godinu prije nego što možete legalno piti alkohol. To je priznata činjenica jer su mladi ljudi skloni impulzivnom, bezobzirnom ponašanju, što znači da ako piju, vjerojatno će se i napiti, i vrlo je vjerojatno da će katkada završiti u smrtonosnim automobilskim nesrećama.

Činjenica je da su tinejdžeri u nevjerojatno teškoj dobi, gdje nisu niti djeca niti odrasli. Iako mogu izgledati i zvučati kao zrele odrasle osobe, jednostavna činjenica je da nisu, i skloni su stvaranju nepažljivih i čak opasnih odluka.

Svaka publikacija koja ima tinejdžere kao svoju ciljnu publiku mora biti nevjerojatno svjesna poruka koje šalju ovoj ranjivoj i osjetljivoj skupini.

Očigledno je prema toma da tinejdžerski glamur magazin Teen Vogue, koji je usmjeren prema tinejdžerima, to ne vidi.

Umjesto da se pridržava sadržaja poput zaljubljivanja i akni, ovaj super-liberalni časopis nedavno je objavio članak koji je proslavio pobačaj, ispunjen osjećajnim pričama o mladim “oslobođenim” djevojkama zbog njihove mogućnosti da ubiju nevino dijete.

U članku se također opovrgava činjenica da studenti moraju otputovati sa sveučilišnog kampusa da bi dobili pobačaj – očito naglašavajući da bi za oduzimanje života trebalo potrošiti što manje vremena – i rekavši da sada fakulteti pružaju usluge medicinskih pobačaja.

Također je doveo u pitanje “ograničenja kao što su zakoni o suglasnosti roditelja”, što čini ovaj članak još nezgodnijim za tinejdžerice da se bave posljedicama i odgovornostima koje dolaze kroz seksualne aktivnosti.

Mladi svjedoče: Glamorizacija pobačaja i skrivanje njegovih opasnosti

U članku časopisa Teen Vogue pohvaljuje se skupina poznata pod nazivom “Youth Testify”, koja zastupa “program vodstva” koji je namijenjen pružanju mladim djevojkama priliku da podijele svoje priče o “uspjehu” pobačaja i “borbi protiv dezinformacije”. Web stranica grupe tvrdi:

“Mladi ljudi trebaju imati svoj stav u razgovorima oko tijela, reproduktivnom zdravlju i pristupu pobačaju jer mladi ljudi, kao i svi od nas, sposobni su donositi odluke za koje osjećaju da su najbolje za njih. (Naglasak je dodan)”

Časopis Teen Vogue je dodao:

“Cilj programa, prema NNAF-u ["Nacionalna mreža pomagala za pobačaj", koja je bila jedna od skupina koja je pokrenula grupu "Youth Testify"] treba pokazati da su mladi ljudi koji imali abortus su stručnjaci za reproduktivna prava, kao i stručnjaci njihova vlastita iskustva i mora se vjerovati njihovim odlukama koje su donesene bez bilo čijeg dopuštenja.”

Ta izjava je eksplodirala u lice priznate znanosti, koja nam govori da tinejdžeri jednostavno nisu uvijek sposobni donositi najbolje odluke.

Ni “Youth Testify” niti Teen Vogue ne pokušavaju pokazati obje strane priče o pobačaju. Ne spominju se zdravstvene opasnosti pobačaja, i nigdje se ne spominje i naglašava odlazak na terapije ili savjeti stručnjaka prije donošenja ovakve bitne odluke sa kojom će tinejdžer morati živjeti tijekom ostatka svog života.

Pogledajte svjedočanstvo jedne tinejdžerice:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Profesor s Oxforda kaže da nedostatak sna može utjecati na dugoročno pamćenje

“Tjeranje ljudi koji su mlađi od 55 godina da rade prije 9 sati ujutro jednako je mučenju”, tvrdi jedan od vodećih engleskih stručnjaka za spavanje, doktor Paul Kelley. „Forsiranje ljudi da rade od 9 do 5 umara ih i stvara im stres, a to je uzrokovano upravo nedostatkom sna“, kaže Kelley.

Profesor s Oxforda tvrdi kako to može utjecati na smanjenu učinkovitost u radu kod ljudi koji još nisu navršili 55 godina, jer upravo su to godine kad nam počinje trebati puno manje sna nego ranije, prenosi Daily Mail.

Kelley kaže: „Ne možemo promijeniti svoj 24-satni ritam. Ne možemo naučiti da ustajemo u određeno vrijeme. Vaše će se tijelo jednostavno prilagoditi sunčevoj svijetlosti, a vi toga nećete ni biti svjesni. Ovo se odnosi i na postupanja u bolnicama i zatvorima. Oni bude ljude kad oni žele i daju im hranu koju ljudi ne žele jesti. Ljudi nekako jednostavno postaju poslušniji, ali takav nedostatak sna zaista je pravo mučenje.”

Doktor Kelley, koji honorarno radi i u Klinici za istraživanja na Institutu za spavanje i neuroznanost na Oxfordu, kaže kako je potrebno promijeniti vrijeme početka nastave i posla, koji bi bili više prilagođeni našem tjelesnom satu.

Mladi su posebno ranjiva skupina

San je najpotrebniji mladima.

Kelley kaže kako je ova promjena potrebna, a pozvao se na rezultate istraživanja o 24-satnom ritmu kojemu su ljudi svakodnevno izloženi. Tijelo u mozgu ima takozvani „glavni pejsmejker“ kojeg pokreću posebni receptori u oku, a on onda utječe na cijelo tijelo.

Nedostatak sna, dokazano je, utječe na dugoročnu memoriju i nedostatak pažnje koji se može javiti, a čak potiče i pretjeranu konzumaciju alkohola i droga.

Također, može uzrokovati ljutnju, stres, frustracije, impulzivnost, debljanje, visok krvni tlak, a i probleme s mentalnim zdravljem. Mladi ljudi posebno su ranjiva skupina – zbog čega Kelly tvrdi da bi nastava u školama trebala počinjati tek u 11 sati ujutro. “Zbog ta dva sata, koliko im se oduzima od spavanja, dolazi i do slabijih rezultata u školi”, tvrdi Kelley.

Kako se djeca približavaju pubertetu, potrebno im je sve više sna kako bi njihovo tijelo moglo normalno funkcionirati. Adolescentima navečer treba puno više vremena da zaspu, a znanstvenici takvu pojavu nazivaju WMZ ili jednostavno “produljenjem održavanja budnosti”.

Kelley i njegovi kolege tvrde kako „upravo zbog toga i mi, a i adolescenti, ne možemo tek tako odlučiti da ćemo otići ranije spavati, jer je naš mozak još uvelike budan.“ S povećanjem količine sna, adolescenti će učinkovitije učiti, a imat će i manje problema s ponašanjem, tvrde stručnjaci.

Promjena koja je potrebna vrlo je jednostavna

Dali su im mogućnost da odluče kad će počinjati i koliko će trajati nastava.

Ovakva promjena u svakodnevnoj rutini relativno je jednostavna i ne zahtjeva nikakve revolucionarne tehnološke metode, testiranja niti velike izdatke. Manja studija provedena u Srednjoj školi u North Tynesideu otkrila je kako su se rezultati testova kod učenika poboljšali za oko 20 posto, od kad je vrijeme početka nastave s 8:50 sati ujutro pomaknuto na 10 sati.

Ministarstvo obrazovanja Velike Britanije složilo se s ovakvom metodom i sada dopušta ravnateljima škola da sami odluče u koliko će sati počinjati, a u koliko završavati nastava. Glasnogovornik ministarstva je rekao: „Svim smo školama dali slobodu kontrole trajanja nastave, jer oni sami najbolje znaju što je dobro za njihovu zajednicu.“
 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Velika međunarodna konferencija ‘Demistifikacija konoplje’ održana je u zagrebačkom Westinu, te je privukla samu kremu kanabis stručnjaka iz cijelog svijeta

Iako je nažalost vrlo malen broj ljudi nazočio ovakvom odličnom događanju (svega pedesetak), gosti su si zbilja dali oduška, a mi prenosimo tekst s portala Index.hr i nazočnog novinara Petra Vidova.

Dr. Lumír Ondřej Hanuš: ‘Rizici kanabisa su vrlo mali’

“Imam prijatelja u Pragu koji je bio u invalidskim kolicima, boluje od multiple skleroze. Ponovo je prohodao kada je počeo koristiti kanabis”, kazao je Dr. Lumír Ondřej Hanuš, analitički kemičar sa Sveučilišta u Jeruzalemu, koji je u Zagrebu održao predavanje u sklopu konferencije “Demistifikacija konoplje – Konoplja u zdravstvu: teorija i praksa”.

Hanuš objašnjava da se konoplja kroz čitavu povijest čovječanstva koristila kao lijek. Prvi dokazi o korištenju kanabisa u medicinske svrhe pronađeni su u Kini, a datiraju iz 4700. godina prije nove ere. Kanabis kao lijek koristile su i druge drevne civilizacije: asirska, egipatska, indijska, grčka, rimska, judejska…

Začetnik korištenja kanabisa u modernoj medicini, objašnjava Hanuš, je britanski kraljevski liječnik John Russell Reynolds, koji je 1859. godine zapisao: “Za uklanjanje određenih vrsta boli, vjerujem da ne postoji učinkovitiji lijek od kanabisa”. Ista stvar vrijedi i danas, napominje Hanuš, te objašnjava kako učinci kanabisa, zbog kriminalizacije marihuane, nisu još dovoljno dobro istraženi.

“Zakon bi morao tolerirati upotrebu kanabisa u medicinske svrhe. Kažnjavati bi se trebali dileri, koji često prodaju kanabis nepoznatog porijekla i skupo ga naplaćuju, a koji možda i nema sve supstance koje su pacijentu potrebne”, kaže Hanuš.

“Mnogi pacijenti danas misle da marihuana pomaže tamo gdje doktor ne pomaže. Je li takav stav opravdan? Kanabis je divan lijek, ali ne liječi sve bolesti, ne funkcionira u svakoj fazi bolesti i ne pomaže svim pacijentima. Prema našim iskustvima, oko 10 posto pacijenata prestaje koristiti kanabis jer im nije pomogao, ili zato što se ne osjećaju dobro nakon konzumacije. Obično se radi o pacijentima koji su uzeli preveliku količinu. Mogućnost predoziranja ne postoji, ali uzimanje prevelike količine može biti vrlo neugodno”, tvrdi Hanuš.

Naglašava, međutim, da kanabis nije bezopasan lijek. Postoji rizik da će konzumacija kanabisa potaknuti psihozu, shizofreniju ili slabljenje kognitivnih sposobnosti, što se posebno odnosi na djecu i adolescente.

“Važno je da su korisnici mentalno zdravi. Istraživanja pokazuju da ljudi koji su počeli koristiti kanabis u kasnijoj dobi, nakon što su postigli punu mentalnu zrelost, nisu imali nikakvih problema. Zato se smatra da kanabis može oštetiti mozak adolescenta, ali ne i mozak odrasle osobe. Marihuana nije bezopasna, to je moćna droga s nizom učinaka, ali rizici su vrlo mali, posebno u usporedbi s cigaretama, alkoholom ili drugim drogama”, kaže Hanuš, te ističe da aktivne supstance kanabisa, THC i CBD, pomažu u liječenju čitavog niza bolesti: MS-a, karcinoma, dijabetesa, artritisa, a recentna istraživanja pokazuju i da kanabidiol (CBD) ima potencijal za korištenje u liječenju epilepsije, anksioznosti, shizofrenije, pa čak i Alzheimerove bolesti.

Dr. Paul Hornby: ‘Konoplja je najkorisnija biljka na planetu’

O važnosti CBD-a opširno je govorio Kanađanin dr. Paul Hornby, osnivač tvrtke Hedron Analytical Inc. koji se bavi analiziranjem kanabinoidnog profila i kemijskog sastava konoplje. Istraživanjem konoplje se Hornby, kako kaže, bavi zadnjih 16 godina, a započeo je nakon što se za vrijeme putovanja u Indiju u sklopu doktorskog studija upoznao s učincima biljne medicine.

“Fasciniran sam moćima koje ima ova biljka”, kaže Hornby, koji smatra da u mnogim zemljama legalni CBD ima čak i veći medicinski potencijal nego THC, psihoaktivna supstanca kanabisa. Ovu tvrdnju ilustrirao je slučajem 14-godišnje djevojčice koja je patila od čestih epileptičnih napadaja, a kojoj je, kako kaže, pomogao tretirajući je upravo konopljom s visokom koncentracijom CBD-a. Ta djevojčica je, tvrdi Hornby, nedavno proslavila 21. rođendan i danas živi normalnim životom.

“Ako koristite kanabis u medicinske svrhe, važno je znati kakav je sastav onoga što koristite. Počnite polako i postepeno povećavajte dozu. Predoziranje THC-om je strašno iskustvo. Ja sam se predozirao THC-om i grozan je osjećaj. Mislite da ćete umrijeti. Nećete, ali mislite da hoćete”, kaže Hornby, koji kao i Hanuš smatra da je kanabis bolje konzumirati oralno, nego pušenjem, s obzirom da se na taj način efikasnije uklanja bol.

“Po mom mišljenju, konoplja je najefikasnija biljka koju imamo na planetu i trebamo je koristiti. A jedini razlog zbog kojeg je i dalje ilegalna je činjenica da predstavlja konkurenciju velikim farmaceutskim kompanijama”, poručio je Hornby na kraju svog predavanja.

Dr. Suzanne A. Sisley: ‘Kanabis pomaže PTSP-ovcima’

Dr. Suzanne A. Sisley je internistica i psihijatrica u bolnici za ratne veterane u Arizoni. Deset godina bila je zaposlena na Sveučilištu u Arizoni, ali dobila je otkaz zato što je pokušala pokrenuti istraživanje kojim namjerava dokazati da se marihuana može koristiti za tretiranje PTSP-a kod ratnih veterana.

“Mislim da je važno istaknuti da nemam osobnog iskustva s marihuanom, nisam nikad probala. Samo sam znanstvenik i zanima me istraživanje. I vjerujem da su mnogi američki zakoni ugrožavajući za javno zdravlje”, tvrdi Sisley, koja se nada da će ovoga ljeta napokon započeti s eksperimentom kojeg pokušava pokrenuti još od 2010. godine.

U Americi se, tvrdi Sisley, prema konzervativnim procjenama svakog dana ubije 22 ratna veterana. Većina njih boluje od PTSP-a, a konvencionalni antidepresivi kojima ih se tretira nisu im od pomoći.

“Sve više veterana s kojima sam radila dolazilo mi je s pričom kako im je puno lakše otkad su otkrili marihuanu. Nisu tvrdili da ih je izliječila, ali bilo im je puno lakše kontrolirati simptome PTSP-a. Nisam to mogla ignorirati”, objašnjava Sisley.

Da bi uopće dobila dozvolu za istraživanje efekta marihuane na veterane oboljele od PTSP-a Sisley je, kako kaže, morala dobiti dozvolu od pet različitih vladinih agencija. Od toga dvije agencije uopće nemaju propisane rokove u kojima moraju odgovoriti na zahtjeve.

“Samo od jedne agencije smo na dozvolu čekali tri godine. U tom razdoblju se u SAD-u ubilo 24 tisuće veterana”, kaže Sisley i dodaje da bi s birokracijom imala puno manje problema da je umjesto marihuane željela koristiti heroin.

“Marihuanu je u SAD-u teže istraživati od bilo koje druge droge. Razlog tome su političari, koji misle da je svako znanstveno istraživanje koje uključuje marihuanu samo izlika kako bi se dobiveni podaci kasnije koristili kao argument za legalizaciju kanabisa”, kaže Sisley.

Dr. Reznik: ‘Marihuana je nepravedno demonizirana’

“Ova konferencija ima dobro ime. Kanabis doista treba demistificirati. Kanabis je demoniziran, 80 godina je ilegalan, neka istraživanja su se provodila, ali praktičnih studija gotovo da i nemamo. U zadnjih 25 godina nisu nam dozvolili provođenje nikakvih relevantnih istraživanja. Kritičari marihuane kažu da ne postoje definitivni znanstveni dokazi njene koristi u medicinske svrhe.

To je istina, ali samo zato što je konoplja nepravedno demonizirana”, rekao je u svom izlaganju dr. Ilya Reznik, izraelski neuropsihijatar koji se bavi istraživanjem djelovanja kanabisa na pacijente koji boluju od raznih neuropsihijatrijskih bolesti.

“Nedvojbeno je da kanabis ima medicinsku vrijednost. Ali proces mora ići postepeno”, kaže Reznik, te dodaje da je nužno odvojiti aktiviste koji se zalažu za legalizaciju korištenja marihuane u rekreativne svrhe od liječnika koji žele koristiti kanabis kako bi pomogli svojim pacijentima.

Povezivanje ova dva pokreta, tvrdi Reznik, samo opterećuje liječnike i znanstvenike koji smatraju da se marihuana može koristiti kao lijek, te dodatno otežava njihov položaj u, kada je marihuana u pitanju, pretežno konzervativnoj znanstvenoj zajednici. “Što liječnici dulje budu pružali otpor, pacijenti će više patiti”, tvrdi Reznik.

“Hrvatska je napravila korak u pravom smjeru. Nadam se da će vaša Vlada uskoro donijeti najavljeni zakon kojim će legalizirati medicinski kanabis i da će pacijentima kanabis uskoro biti dostupan po prihvatljivim cijenama. Ali kada će se to dogoditi, ovisi samo o vama. Nikad se nije dogodilo da je Vlada legalizirala kanabis bez pritiska od strane građana. Pritisak mora postojati da bi se zakoni promijenili, kako bi nama liječnicima bilo dozvoljeno da radimo svoj posao u ovom području”, kaže Reznik.
 

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Naša kultura je jako bolesna, ali se, bez sumnje, dobro prodaje. Najtragičnije u svemu je što milijuni ljudi ovakvim trendovima nisu pružili gotovo nikakav otpor!

Prema rezultatima studije “Reading in America” ​​(Čitanje u Americi), tinejdžeri i dalje pokazuju slabe rezultate na standardnim testovima. “Čini se da imaju velikih poteškoća u izvođenju zaključaka na temelju pročitanog teksta, predviđanju događaja koji slijede u daljnjem tekstu, generaliziranju, uspoređivanju, prosuđivanju ili stvaranju novih ideja …”

Osim toga, prema riječima Mary Win, tinejdžeri su skloni odbacivanju razuma i intelektualne aktivnosti, a prihvaćaju nešto što je nelogično, nedosljedno i nepovezano, kao i da pridaju mnogo veći značaj osjećajima a zanemaruju logično razmišljanje.

Nimalo ne iznenađuje da veliki broj njih koristi droge, kako one legalne (alkohol, duhan, kavu, energetske napitke …) tako i one nedozvoljene, kao i to što radije na neki senzacionalan način dožive osjećaj sreće, nego da polako, korak po korak, vlastitim zalaganjem postignutaj osjećaj.

Oni su naučili da se sada može doći do nagrade i više su promatrači nego sudionici. Zašto teške droge ili alkohol danas toliko privlače mlade ljude?

Richard Fredericks je uvjeren da je glavni razlog u tome što su oni koji mnogo vremena provode pred televizorom naučeni očekivati ​​žive slike koje se brzo izmjenjuju pred njihovim očima, ali se, budući da mogu samo sanjati o životu svojih TV junaka, osjećaju prazno i gotovo uopće nemaju vlastiti identitet.

Dosadno im je i svi njihovi odnosi s drugim ljudima su plitki. Zbog toga su spremni za teške droge, koje baš kako i TV pruža lažni osjećaj sreće i uzbuđenja, a da pritom ništa ne morate učiniti sa svoje strane.

Pošto onima koji dugo sjede pred TV ekranom jedna scena ne može baš dugo držati pažnju, u filmovima i drugim TV emisijama smjenjujući se sve veći i veći broj razgovora ne toliko razgovora koliko pukog razmjenjivanja riječi i obično se događa da akcija zasjeni i uguši ionako praznjikavu radnju filma ili emisije.

Fredericks zapaža da se “sukobi na TV-u rješavaju akcijom, a ne normalnim razgovorom koji uključuje detaljno objašnjavanje i suosjećajno slušanje” – što predstavlja još jedan razlog zašto osobe koje mnogo gledaju TV često više nisu u stanju normalno komunicirati!

Glavna osobina TV gledatelja ćje bježanje od obaveza i prave posvećenosti obitelji

Kao objašnjenje zašto je samoubojstvo danas tako česta pojava, psihijatri drže da televizija navodi djecu da očekuju ​​brza rješenja za svaki problem i jako umanjuje njihovu sposobnost da strpljivo čekaju i podnose frustraciju. Programi prikazuju ozbiljne probleme koji se rješavaju za pola sata. U životu stvari ne idu tako.

To što se približno dvije trećine brakova u SAD završi razvodom nas ne treba iznenaditi, zato što je glavna osobina TV gledatelja bježanje od obaveza i prave posvećenosti obitelji. U filmovima i serijama nitko se ne “zamara” mnogo ni s jednim problemom.

Fredericks je, u iznimno otvorenom i smjelom zaključku svoje studije o tinejdžerima, to ovako opisao: “Nudeći u 30 minuta akcijskog filma više uzbuđenja nego što većina ljudi doživi u cijelom svom životu, dajući predložak kratkih, dramatičnih razgovora nabijenih snažnim emocijama, obećavajući brzo rješenje svakog problema i odbijajući predstaviti tragične posljedice idealiziranog stila života koji prikazuje, televizija programira tinejdžere da im bude dosadno, da se osjećaju nesigurno i neuspješno.

U isto vrijeme ona ne prikazuje potrebu da se uhvatimo u koštac s problemima, niti objašnjava kako se to postiže. “Da ne bismo pomislili da smo kontrolirajući vrijeme provedeno pred TV-om riješili naše probleme, dopustite mi da se dotaknemo radija i popularne glazbene scene.

Da i glazba može na ovaj način modificirati doživljaj stvarnosti, prije nekoliko godina kada je među brucošima na jednom fakultetu vršena anketa o tome koliko čitaju i gledaju televiziju.

Iznenađenje je bilo da se vrijeme provedeno uz TV program kod njih smanjilo sa 30 na oko 20 sati tjedno. To je dobra vijest, pomislit! Međutim, oni su sve više vremena provodili na tulumima, zabavama, koncertima i što je najznačajnije, oko 50 sati tjedno slušali su radio i glazbu.

Oni, zapravo, nisu slušali glazbu samo onda kada je to zaista bilo neizvedivo ili nepristojno. Sve češće su dolazili sa slušalicama u ušima na predavanja, nadajući se da se neće primijetiti da slušaju svoju glazbu, a ne profesora …

Našim studentima je neobično teško zapamtiti bilo šta što zahtijeva makar malo veći umni napor, ali zato znaju tekstove svih 40 pjesama na top listi! Vi danas ne možete naići na adolescenta, tinejdžera ili mladu odraslu osobu koja ne zna napamet riječi bilo koje popularne pjesme sa TV-a.

Tih 50 sati tjedno znači 2.600 sati godišnje ili 26.000 sati za deset godina, dva puta više nego što će provesti vremena u osnovnoj i srednjoj školi zajedno, a pet puta više nego što će provesti na predavanjima na fakultetu!

Ali kada bi to bilo samo slušanje bezazlene glazbe, ne bi bilo mnogo mjesta za brigu. Problem je u tome što gotovo nijedan od tih tekstova ne učvršćuje niti promovira uzvišene moralne i etičke principe. Vrijednosti koje se promoviraju u tim tekstovima su, naprotiv, najčešće potpuno suprotne od načela kojima savjesni roditelji i odgajatelji pokušavaju ih naučiti.

U svojoj nedavno objavljenoj knjizi Painted Black (Obojeno u crno), dr. Carl Raschke opisuje epidemiju zla i kaosa koji se sve više šire, uključujući smrt prouzrokovanu drogama, zločine počinjene iz mržnje i samoubojstva među adolescentima.

Kao i mnogi drugi kompetentni ljudi koji se bave proučavanjem medija, i on smatra da šezdesete godine prošlog stoljeća predstavljaju prekretnicu, nakon čega se svijet okrenuo od tradicionalnih judeo-kršćanskih vrijednosti ka onima koje su potpuno suprotne njima.

On sipa paljbu po heavy-metal glazbi, nazivajući je glazbom punom “opasnih i nasilnih poruka”, a sve prisutniji sotonizam “mračnom posljedicom preokreta koji je nastupio šezdesetih godina”.

Danas, kada se gotovo sve može reklamirati, ljudi će reći i učiniti sve, doslovno sve, da bi privukli pažnju, da bi nam prodali svoj proizvod. Nekada su se tako šokantni primjeri neukusa mogli vidjeti tek s vremena na vrijeme, dok su danas, samo zbog toga što donose zaradu, postali sasvim uobičajena pojava.

Svi to rade … Upravo zato je u filmu Sirove strasti režiser Paul Verhoeven prikazao gledateljima četiri fotografije male djece s prerezanim grkljanom, iako bi samo jedna bila dovoljno šokantna, a Sharon Stone dvaput u prostoriji punoj policajaca pokazuje ono što neki “sramežljivce” još uvijek smatraju intimnim dijelovima tijela …

Upravo zato glazbenici Ice-T, NWA i Luther Campbell izgovaraju tako nepristojne riječi na svojim albumima …

Zato su Madonna i Sandra Bernard u jednoj talk-show emisiji razmijenile “lezbijski” poljubac; zato je Madonna puzala u svom oskudnom kombinezonu pred crncem Isusom u svom spotu za pjesmu “Like a Prayer”, i oponašala masturbaciju na svojoj koncertnoj turneji koja se reklamirala preko svake mjere.

Nebrojeni su primjeri medijskih ikona koje raspiruju najniže strasti ljudi, bestidnim video spotovima ili rok koncertima koji se pretvaraju u orgije. TV pojačava značenje tekstova pjesama profinjenom koreografijom, i tako se vizualni efekti dodaju onome što primamo putem sluha, višestruko pojačavajući utjecaj glazbe na um i emocije slušatelja. “Kada je društvo bolesno, mladi, neiskusni i nejaki najgore prođu …

Naša kultura je jako bolesna, ali se bez sumnje, dobro prodaje. “Najtragičnije u svemu je što milijuni ljudi ovakvim trendovima nisu pružili gotovo nikakav otpor! 

Masoni i elita ne žele da vaša djeca budu educirana, ONI ne žele da vi previše razmišljate, i zato je naš svijet i okolina postala pretrpana sa zabavom, masovnim medijima, televizijskim show-ovima,zabavnim parkovima, drogama, alkoholom, kao i svakim drugim oblikom zabave koji drži vaš um u stanju zabave, tako da ne bi stajali na putu važnim ljudima, previše razmišljajući. Probudite se i shvatite da postoje ljudi koji upravljaju vašim životima, a da vi toga niste svijesni.

ZATO PAZITE što gledate i što ulazi u vašu glavu preko medija, jer nikad ne znate kada ćete se početi podsvjesno ponašati kao kreten bez mozga i duše! Vaš um nije kanta za smeće.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Da li bi jogurt mogao biti zamjena za antidepresive? Najzanimljiviji slučaj je GABA, glavni inhibitor neurotransmitera u nervnom sustavu.

GABA je glavna inhibitorna moždana kemikalija koja blokira prijenos signala od jedne moždane stanice do druge.Važna je za balansiranje pobude u mozgu, i služi kao kočnica za depresiju. 

Skupina znanstvenika vjeruje da je tako. Revolucionarno istraživanje je pokazalo da jedinstveni soj probiotika može stvoriti GABA-u u crijevima, a također može pojačati moždane receptore kod neurotransmitera. Naravno proizvedena GABA je sigurnija od alternativnih opasnih psihijatrijskih lijekova – ona smiruje živčani sustav, potiče miran san, smanjuje anksioznost, te ublažava depresiju. Ovo je dobra vijest za više od 50 milijuna ljudi diljem svijeta koji koriste antidepresive.

Opasnost od Prozac nacije

Uz 400-postotno povećanje uporabe antidepresiva u razdoblju od 1994. do 2008., izgleda kao su Sjedinjene Države svakako  Prozac Nacija. Zapanjujući podatak govori da jedna od pet žena u dobi od 40 do 59 koristi Prozac dok je gotovo četiri posto adolescenata na antidepresivima. Drugo, recepti za lijekove za kolesterol, i recepe za antidepresive su porasli na nevjerojatnih 255 milijuna u 2010. godini. Svjetski, prodaja antidepresiva iznosi preko 20 milijardi dolara godišnje. Ova industrija ne dolazi bez ozbiljnih zdravstvenih rizika.

Nuspojave antidepresiva uključuju ove oblike:
– Seksualna disfunkcija
– Nesanica
– Umor
– Mučnina
– Zamagljen vid
– Zatvor
– Nemir, tjeskoba, uznemirenost

Ako vam navedene stvari nisu bile dovoljno obeshrabrujuće, antidepresivi su povezani s povećanom stopom samoubojstava. Mora postojati bolji način da se potakne emocionalni sklad.

Sunčana strana probiotika

Zajednička bakterija može imati odgovor kao sigurno, prirodno i ekonomično rješenje za depresiju, zajedno sa svojom braćom i sestrama – anksioznosti i nesanicom. Kanadska neuroznanstvenica Jane Foster smatra da mikroflora crijeva imaju značajnu vezu sa središnjim živčanim sustavom. “Unakrsni razgovor između crijevne biomase i mozga je neprekidan. Zato je važno to shvatiti ozbiljno. Ovo nisu dva odvojena sustava; oni su dva dijela jednog sustava”, kaže Foster u članku Psychology Today.

Ivan Cryan iz Alimentarna Pharmabiotic centra na University College Cork u Irskoj je preuzeo ovu ideju da ju dalje proučava kako Lactobacillus bakterije u crijevima posebno utječu na mozak. Cryan je otkrio da lactobacillus zapravo mijenja stanične receptore mozga uz pomoć GABA-e na pozitivan način, čime se smanjuje tjeskobno ponašanje. Bakterije ne samo stvaraju više GABA receptora, več proizvode i same neurotransmitere koji tada cirkuliraju u krvi. Sve to ima dubok utjecaj na emocionalno stanje i živčani sustav. Kao što je uočeno od Emily Deans, MD, “GABA je lijepa čaša vina ispred vatre. GABA je miran san. GABA je mir i joga.”

Lako je njegovati zdravu dozu ovog umirujućeg neurotransmitera putuju ne dalje od frižidera. Jednostavno uživati u ​​namirnicama poput jogurta, kefira, mise, tempeha, kimchija ili kiselog kupusa. Uostalom, svatko bi mogao koristiti malo GABA poticaja sada i ubuduće.
 

 
 
(naturalnews.com, youtube.com/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12386"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]