Poremećaj hiperaktivnosti s nedostatkom pozornosti, poznat samo kao ADHD, karakterizira poteškoća pri održavanja pozornosti i kontrole kompulzivnog ponašanja kod djece

U SAD-u se ADHD često dijagnosticira kod djece i njime se upravlja lijekovima.

Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), oko 9,4 posto američke djece u dobi od dvije do 17 godina ima ADHD – to znači da se oko 6,1 milijuna djece liječi lijekovima kao što su stimulansi i antidepresivi.

S druge strane, u Francuskoj, gdje je ADHD klasificiran na drugi način, kliničari su došli do uspjeha u upravljanju simptomima ADHD-a u djetinjstvu kroz holistički pristup.

U usporedbi sa SAD-om, manje od 0,5 posto djece u Francuskoj ima dijagnozu tog poremećaja. Zašto je to tako?

Psihosocijalni pristup naspram farmaceutskog pristupa

Klinički psihijatri u SAD-u smatraju ADHD biološkim poremećajem s biološkim uzrocima, pa je preferirani tretman za takvu djecu uz pomoć psihostimulanasa.

Međutim, U Francuskoj umjesto da se ADHD klasificira kao biološka disfunkcija i patologizira ono što je normalno ponašanje u djetinjstvu, kliničari se odlučuju baviti temeljnim uzrocima djetetovog ponašanja – ne samo i u mozgu nego i u društvenom kontekstu.

Stoga su njihove preferirane metode liječenja psihoterapija i obiteljsko savjetovanje.

Američki psihijatri koriste Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja (DSM) kako bi klasificirali emocionalne probleme u djetinjstvu, dok francuski psihijatri koriste vlastiti sustav pod nazivom Francuska klasifikacija za mentalne poremećaje djece i adolescenata (skraćeno CFTMEA na francuskom).

CFTMEA se prvenstveno fokusira na psihosocijalne uzroke dječjih simptoma, ali DSM zanemaruje te uzroke i potiče liječenje.

To navodi američke kliničare da dijagnosticiraju ADHD u velikom broju slučajeva i propisuju farmaceutsku intervenciju.

Osim razmatranja čimbenika u okruženju simptomatske djece, francuski holistički pristup također omogućuje kliničarima da razmotre prehrambene uzroke koji utječu također na ponašanje.

Konkretno, namirnice koje sadrže umjetne boje, određene konzervanse i alergene mogu uzrokovati simptome ADHD-a kod djece. Potpuno svjesni da prehrambene intervencije ponekad mogu pomoći u rješavanju djetetovih problema u ponašanju, francuski kliničari radije rade ne samo s djecom, nego i sa roditeljima. To minimizira dijagnozu ADHD-a kod francuske djece.

Francuska djeca se općenito bolje ponašaju od američke djece, a za to bi mogle biti odgovorne različite roditeljske filozofije u SAD-u i Francuskoj.

Francuski roditelji vjeruju u postavljanje pravila i ograničenja, te ih primjenjuju od rođenja njihove djece.

Oni su također stroži od američkih roditelja, pogotovo kada je riječ o hrani. Na primjer, francuski roditelji ne dopuštaju svojoj djeci da jedu grickalice kad god to žele.

Umjesto toga, oni ih uče strpljivo čekati na obroke i ograničiti vrijeme obroka na samo četiri određena doba dana.

Prema Pameli Druckerman, američkoj novinarki i autorici knjige “Bringing up Bebe”, francuski roditelji vjeruju da disciplina u obliku dosljednog nametnutih ograničenja čini djecom sigurnijom.

Oni također vjeruju da ta ograničenja čine da se dijete osjećaju sretnije. Ukoliko kažete “ne” svojoj djeci i provodite pravilnu disciplinu, roditelji mogu podučavati svoju djecu samokontroli.

Djeci koja se uče u samokontroli rano u životu ne trebaju lijekovi za kontroliranje svog ponašanja. To može biti još jedan razlog zašto holistički pristup dobro djeluje na francusku djecu i zašto je dijagnoza ADHD-a u Francuskoj vrlo oskudna.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ako bi mogli napraviti izbor, koliko bi roditelja stavljalo petrokemikalije kemikalije u hranu svoje djece?

Ali kada kupujete hranu za djecu na policama trgovina, to je odluka koju donosite. Ovi proizvodi su napunjeni petrokemijskim sastojcima kroz umjetne boje i konzervanse.

Alarmantno je to sve da i su ovi sastojci također povezani s zdravstvenim problemima od hiperaktivnosti do raka.

Studija u časopisu Clinical Pediatrics je napravila ispitivanje samo umjetnih boja u hrani, i pronašli su ove štetne kemikalije u 96,3 posto bombona, 94 posto grickalice s okusom voća i 89,7 posto sokova u prahu.

Kada su izvršili zajedničko ispitivanje hrane za djecu i odrasle, 43,2 posto svih proizvoda proizvedeno je sa umjetnim bojama. Svježi proizvodi bili su jedina kategorija hrane koja nije napravljena sa umjetnim bojama (da, to znači da meso, mliječni proizvodi i proizvodi koji se peku mogu sadržavati umjetnu boju!).

Jedan od najgorih vrsta aditiva svakako su umjetne boje, za koje postoji jak dokaz koji ih povezuje sa štetom koju rade na dječji živčani sustav.

Dokazi da umjetne boje mogu proizvesti hiperaktivno ponašanje kod djece već su navele europske zemlje da zahtijevaju stavljanje oznaka upozorenja na hranu koja sadrži te sastojke.

U stvari, iste tvrtke koje koriste umjetne boje u dječjim proizvodima u SAD-u obično koriste boje na prirodnoj bazi za iste proizvode u Europi.

Na naljepnicama pazite na sve što je označeno kao boja – sintetička boja na bazi nafte. Prema Centru za znanost u javnom interesu, najbolja je odluka izbjegavati svu hranu proizvedenu sa umjetnim bojama, ne samo zbog potencijalnih zdravstvenih rizika, već zato što su umjetno obojene namirnice obično niske nutritivne vrijednosti.

U najopasnije boje spadaju:

Crvena 40: To je najčešće korištena umjetna boja, koja se nalazi u bezalkoholnim pićima, slatkišima, desertima od želatine, kolačima, pa čak i kobasicama. Iako je crvena 40 jedna od najtemeljitije testiranih boja, smatra se da su glavne studije za koje FDA smatra da su sigurne, zapravo pogrešne – čak i od strane FDA! Poznato je da Crvena 40 uzrokuje alergijsku reakciju kod nekih ljudi.

Plava 1: Druga najčešća boja, koja se nalazi u pićima, slatkišima i pecivima. Istraživanja su pokazala da Plava 1 može povećati rizik od raka i uzrokovati oštećenje neurona. Također je poznati alergen.

Žuta 5: Treća najčešća boja, koja se koristi u slatkišima, pecivima i želatinskim desertima. Pokazalo se da uzrokuje alergijske reakcije kod nekih ljudi, osobito onih osjetljivih na aspirin, te je redovito zagađena sa karcinogenima benzidinom, 4-aminobifenilom i njihovim biološkim prekursorima.

Žuta 6: Posljednja uobičajena boja, koja se nalazi u napitcima, slatkišima i pecivima. Čak su i istraživanja koja su financirala prehrambena industrija povezala ovu boju sa tumorima bubrega i nadbubrežnom žlijezdom. Također je poznato da je kontaminirana istim karcinogenima (i prekursorima) kao žuta 5.

Ostale boje uključuju Plavu 2, koje je povezana s rakom mozga kod štakora, Zelena 3 koja je prethodno povezana s tumorom mjehura i testisa kod štakora, i Crvena 3 koja je povezana s tumorima štitnjače kod štakora. Iako su ove boje rijetke, one se još uvijek mogu naći u namirnicama za djecu, kao što su voćne rolne.

Dok su dokazi koji povezuju neke od tih boja s rakom ograničeni, dokazi koji ih povezuju s hiperaktivnošću postaju sve brojniji svake godine.

Budući da je FDA posljednji put pregledala i analizirala ovaj problem u 2011. godini, najmanje osam novih studija, uključujući dvije meta-analize, pokazale su da uklanjanje umjetnih boja iz prehrane hiperaktivne djece dovodi do značajnih poboljšanja u ponašanju.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Američki liječnik je izgubio liječničku licencu nakon što je preporučio da otac svojem 4 godine starom sinu daje kolačiće od marihuane kojima bi se ublažili temperamentni napadi i poboljšalo ponašanje u školi

Prema medicinskom odboru Kalifornije, dr. William Eidelman, koji se specijalizirao za alternativnu medicinu, nepravilno je dijagnosticirao poremećaj hiperaktivnosti i bipolarni poremećaj kod dječaka prije nego što je preporučio marihuanu kao tretman.

Doktoru Eidelmanu, diplomantu Medicinske škole u St. Louisu, je trebalo samo 20 do 30 minuta da dijagnosticira kod djeteta da boluje od “vjerojatne kombinacije” poremećaja deficita pažnje (ADD), poremećaja hiperaktivnosti (ADHD) i bipolarnog poremećaja pažnje, prema kalifornijskoj medicinskoj upravi, koja je preuzela slučaj nakon što su školske vlasti oglasile uzbunu zbog neobičnog liječenja.

Tijekom kratkog sastanka, dijete je izgledalo normalno i oprezno – iako je bilo malo uznemireno zbog predugog dana u školi – prema liječničkom priznanju.

Eidelman, koji je ranije propisivao medicinsku marihuanu dječakovu ocu i njegovom starijem bratu kako bi tretirali slične poremećaje, snažno se oslanjao na obiteljsku povijest bolesti, ne želeći obuhvatnije istražiti ponašanje djeteta o kojima je izvijestio njegov otac.

“S obzirom na to da je to bilo rano u školskoj godini, ponašanje djeteta moglo je biti u funkciji anksioznosti uzrokovanom razdvajanjem koja se pojavljuje kod male djece kada se počnu školovati” – navodi se u tekstu u kojem se ističe da Eidelman “očito nije tražio jednostavnija objašnjenja” uključujući i bipolarni poremećaj koji je izuzetno rijedak u pacijenata te dobi i “pojavljuje se prije adolescencije u manje od jednog posto slučajeva.”

Tijekom liječničkog razgovora s upravom, postalo je jasno da on „nije ni razumio dijagnostičke kriterije za ADHD ili za bipolarni poremećaj“ – zaključio je odbor. Niti je Eidelman uputio dijete psihijatru.

Kasnije je medicinskoj komisiji rekao da otac nije bio “oduševljen” mogućnošću odlaska psihijatru, jer je imao “loša iskustva” s psihijatrima.

Otac je također rekao liječniku da je dječji učitelj u školi vjerovao da bi dječak trebao biti liječen, ako ne želi da bude izbačen iz škole.

Slijedeći savjet liječnika, otac je počeo davati kolačiće sa marihuanom svojem sinu da ponese i u školu. Prema ocu, dječakovo se ponašanje doista poboljšalo, ali učinak je trajao samo do poslijepodneva.

Kako bi dječak dobio još jednu dozu kolačića, otac je uputio školsku medicinsku sestru da daje dječaku kolačiće. Međutim, medicinska sestra je upozorila školsku upravu koja je, pak, obavijestila službu za zaštitu djece.

Međutim, nije Eidelmanova odluka da se dijete liječi marihuanom, koštala ukidanje njegove licence. Odbor je izjavio da “nije utvrđeno … da je preporuka medicinske marihuane uz pristanak oca prekršila standard dječje skrbi”. Odbor je rekao da su mišljenja podijeljena po tom pitanju.

Umjesto toga, odbor je rekao da je liječnik bio “krajnje nemaran” u određivanju dijagnoze bez pravilnog pregleda i naknadne konzultacije sa psihologom, i odlučio je opozvati njegovu licencu počevši od Janaury, 4.

Odbor je također uzeo u obzir i ranije liječnikove borbe sa zakonom. U 2000. i 2001. uhvaćen je na rubu propisivanja marihuane prikrivenim inspektorima “bez pravilnog pregleda i dijagnostike” i odgovarajućeg praćenja zdravstvenog stanja.

Eidelman se ponosi svojom dugom poviješću propisivanja kanabisa, što je radio od njegove legalizacije u toj državi. Unatoč tome što mu je liječnička komisija oduzela dozvolu, on je bio prkosan i nastavio se baviti medicinom.

“Sudac je presudio na oduzimanje liječničke licence, pa da, ali ja još uvijek radim” – rekao je prošlog tjedna kako navodi dnevnik Los Angeles Times.

Njegov odvjetnik je rekao da opoziv neće stupiti na snagu dok njegova žalba ne bude saslušana u Višem sudu okruga San Francisco u ožujku. Međutim, odbor trenutno navodi da mu je licenca opozvana.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Većina ljudi nije rođena s bolestima i poremećajima, oni se stječu tijekom vremena od potrošnje kemikalija, bilo kroz hranu, vodu, preko kože kože, inhalacijom ili ubrizgavanjem

Čak je i autizam poremećaj koji se razvija tijekom prvih nekoliko godina života.

Rak je poremećaj stanica u kojem se dobre stanice mijenjaju, nekontrolirano se razmnožavaju i na kraju napadaju dobre stanice.

Demencija i moždani udari potječu od dugotrajne prehrane životinjskim masnoćama i uljem repice, jer začepljuju vene i arterije, smanjujući kisik i protok krvi u mozak.

Pa kako se sve to može “isplanirati” da ne bi štetilo zdravlju? Morate znati što vam se nalazi u hrani.

Jednostavne kemikalije se koriste u prerađenoj hrani kako bi napravili od vas ovisnike, kako bi ih konzervirali i očuvali profit industriji, te da bi odveli potrošače u liječničke ordinacije i bolnice da se liječe, kroz oblike operacija i primanja još više kemikalija.

Osim toga, većina lijekova na recept u Americi također potiču ovisnost, poput lijekova na bazi opijata, koji potiču začarani ciklus “nerješive” kronične bolesničke skrbi i institucija koje propagiraju taj cijeli tajni plan. Ovo nije teorija zavjere i zahtijeva pažljivo razmatranje.

Najvećih 12 uzročnika bolesti koji donose najviše “kruha” farmaceutskoj industriji

Da, farmaceutska industrija ima svoje ruke duboko u stvaranju i manipulaciji hrane te proizvodnji pića i slatkiša. Sve to osigurava više “vječnih klijenata” – ljudi koji ne vjeruju da neznanje njihovih liječnika o nutricionističkoj medicini dovodi do porasta svih njihovih zdravstvenih problema.

Napravimo bliži pogled na kemikalije koje stavljaju “ulje na vatru” u konvencionalnoj prehrambenoj industriji i kroničnom bolesničkom sustavm u Americi:

#1. Kemikalije u hrani – Postoje umjetne boje koje dolaze iz industrijske industrije nafte koje uzrokuju hiperaktivnost i rak. Postoji nusporodukt benzina, nazvan heksan, koji se koristi za obradu većine ulja za kuhanje, uključujući ulje uljane repice. Mononatrijev glutamat (MSG), genetski modificirana koncentrirana sol koja uzrokuje migrene toliko velika za novorođenčad da može uzrokovati oštećenje mozga. Postoji amonijak u većini industrije mesa, jer je meso toliko zaraženo bakterijama i virusima da je amonijak potreban za proizvodnju mesa prije nego što sve dođe do ljudskih usta. Umjetni zaslađivači Aspartam i sukraloza uzrokuju rak, nemirna crijeva, povećanje težine i anksioznost. Zatim, naravno, postoje i GMO hrana.

#2. Cjepiva – “Imunizacije” su “sveti gral” zapadne medicine, ali ona su zapravo najopasnija, netestirana, eksperimentalna alatka moderne medicine.

#3. Lijekovi za ADHD – Ako razmislite o tome, svatko dobije ADD i ADHD nakon što pojede puno šećera (mislimo na HFCS), umjetne boje u hrani, a potom bude prisiljen slušati dosadne nastavne planove i programe u školi ili zaglupljujuće opuštene upute na radnim sastancima. Cijela dijagnoza ADHD-a je u tome da ljudi mislile da je njihova kemijska neravnoteža genetska, a ne inducirana kemikalijama koje svakodnevno konzumiraju u hrani.

#4. Amalgamske zubne plombe – Živa, čak i kod malih količina, uzrokuje neurološka oštećenja i otapa tkivo mozga. Zubari to znaju, kao i liječnici koji preporučuju cjepiva puna žive za trudnice i 6-mjesečne bebe.

#5. Nepotrebne operacije – To uključuje uklanjanje krajnika, odstranjenje septuma, uklanjanje umnjaka, uklanjanje žučnog mjehura – kojeg provode ogromni proizvođači novca uz pomoć farmacije i američkog kompleksa bolesničke skrbi.

#6. Lijekovi iz supermarketa – su puni umjetnih boja i umjetnih zaslađivača, uzrokujući upalu, glavobolje, bolove u trbuhu, proljev i eventualno rak.

#7 Aspirin “jednom dnevno” – Ovo je najgluplji savjet kojeg je bilo koji liječnik ikada dao bilo kojem pacijentu. Aspirin zagađuje jetru, bubrege i gušteraču, i dovodi do propadanja vitalnih organa bez kojih ne možete živjeti.

# 8. Razrjeđivači krvi – Te kemikalije u potpunosti iscrpljuju hranjive tvari u ljudskom tijelu, potiču rast stanica i uništavaju imuni sustav, stvarajući okruženje u krvi koja potiče gotovo svaku bolest i poremećaj poznat čovjeku.

#9. Lijekovi za kolesterol (statini) – Ovo je mutna stvar. Liječnici kažu ljudima koji svakodnevno jedu kobasice, jela od mesa, prerađene mliječne proizvode, ulje repice da je njihov problem kolesterola genetski i naslijeđen od roditelja, tako da je jedini način na koji se to može “riješiti” je lijekovima koji dolaze s nuspojavama koje su gore od stanja koje se liječi. Puno hvala medicinski pametnjakovići.

#10. Lijekovi za visoki krvni tlak – Opet, jednostavno se prebacite na organsku biljnu prehranu i pazite da se “genetički” problem krvnog tlaka rasprši u vašim mislima kao prolivena voda u Sahari.

#11. Lijekovi za bolove na bazi opijuma – Većina lijekova za bolove koje uzimate za artritis, osteoporozu, bolove nakon operacije, bolove u živčanom sustavu i milijun drugih stanja, svi se proizvode od heroina i to su najopasniji lijekovi koje možete uzeti i koji izazivaju tešku ovisnost, i svi liječnici medicine to znaju (ali ih ionako preporučuju da bi zaradili dodatni profit).

#12. SSRI lijekovi (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina) – Želite da vaša depresija ili tjeskoba postane nepodnošljiva, do te mjere da razmišljate o samoubojstvu i ubojstvu? Nitko to ne želi, ali to je upravo ono što ti eksperimentalni lijekovi rade ljudima. SSRI-e odsiječe normalnu proizvodnju serotonina (nedostatak uzrokuje anksioznost) i dopamin (nedostatak uzrokuje depresiju), a znanstvenici arogantno misle da mogu manipulirati vašim živčanim impulsima u vašem mozgu uz pomoć kemikalija – i svi su krivu.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Poremećaji pažnje se definiraju kao poremećaji mozga obilježeni čestim obrascima nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti, do te mjere da ometa razvoj i funkcioniranje djece

Simptomi uključuju odustajanje od zadatka, poteškoće u održavanju fokusa, neorganizacija, prkos, stalno kretanje, nemir, prisluškivanje, govorenje i nemogućnost odgađanja trenutnog zadovoljstva.

Zvuči kao svaka odrasla osoba koja pije puno kave, i koja je zaglavila na tvrdom stolcu na nekom dosadnom radnom sastanku dok se igra na svojem pametnom telefonu i potpuno se odvojila od predavača i sadržaja koji se predstavlja.

Današnji osnovni i srednjoškolski nastavni plan i program i dalje se zasnivaju na pamćenju činjenica (koje su uglavnom netočne), ispunjavanje “praznina”, provođenje kvizova i testova s​višestrukim izborom te podizanje ruku za odgovore na pitanja koja postavljaju učitelji.

U međuvremenu, većina školskih doručaka i ručkova (uključujući ono što većina djece donosi od kuće) puni su hrane koja se sastoji od visokog fruktoznog kukuruznog sirupa, umjetnih boja, umjetnih okusa, koncentrirane soli, pesticida i fluorida.

Djeca i tinejdžeri konzumiraju kolače, žitarice natopljene šećerom, gazirana i energetska pića, a da ne znaju štetne posljedice na ponašanje.

Osim toga, djeca jedu bombone tijekom cijelog dana, neki nose od kuće, a ostatak dobivaju od učitelja koji koriste genetski modificirane poslastice kao nagradu za “dobro ponašanje”. Kako ironično.

Koje je godine Kristofer Kolumbo stigao u Ameriku i koji je način podjele brojeva 2437 i 389? Ne znate. Koga briga.

Prije svega, spominjemo ono što djeca uče u školi ovih dana, i kako je većina kurikuluma topovska hrana, uključujući zastarjele “vještine” i “strategije” koje se uopće ne primjenjuju na stvarni svijet ni u kojem obliku.

Osim ako se ne pojavi na showu “Kolo sreće”, trivijalnost uopće nije važna. Što se tiče dugih podjela, nitko ne treba znati da su dinosauri uopće mrtvi. Imamo računala, pametne uređaje, pa čak i satove s računalima.

Djeca se ne bi trebala baviti učenjem, osim ako se ne bave suradnjom, kreativnošću, komunikacijom, kritičkim mišljenjem i građanstvom (5 načina učenja iz 21. stoljeća).

Trulo memorijsko učenje potiče bilo kojeg čovjeka da poludi. Djeca su briljantna, a nema nastavnog plana i programa na svijetu koji se ne temelji na pamćenju, dosadnim listama i testovima s​višestrukim izborom, koji će ih održati tihima, mirnima i “potaknut će pažnju” više od par minuta.

Učenici žele znati odgovore na njihova pitanja poput “Kakve ovo ima veze sa stvarnim svijetom?” i “Kako nam ovo pomaže da postanemo pametniji?”

Svaki “simptom” ADHD-a je simptom slabo isplaniranih obrazovnih sustava, nedostatka veza sa stvarnim svijetom i lošom prehranom

Prema DSM-IV (priručnik američke psihijatrijske udruge koji opisuju dijagnostičke kriterije za ADHD), svako dijete koje ne može dugo zadržati pažnju, koje ne dovršava svoju zadaću ili koje je često ometano od strane “vanjskih podražaja” mora uzimati lijekove na recept za psihu.

Prema DSM-IV, “simptomi moraju biti prisutni najmanje 6 mjeseci …” i moraju uzrokovati “neko oštećenje u najmanje dvije stavke” za dijagnozu poremećaja mozga koji će se primijeniti.

Noviji priručnik DSM-V je još gori i ne nudi jasne smjernice. Da li je psihijatrijski priručnik DSM-IV ponudio bilo kakvu “jasnu” smjernicu? Ono što je jasno je da psihijatri sada mogu dijagnosticirati kod bilo kojeg djeteta ili adolescenta, u bilo kojem trenutku, simptome ADHD-a.

Ono što je jasno je da učenici trebaju obrazovanje o stvarnom svijetu umjesto da pamte činjenice za testove koje zaboravljaju tri dana kasnije.

Ono što je jasno je da znanost dokazuje da umjetne boje hrane, gazirana pića i visoko fruktozni kukuruzni sirup uzrokuju teške reakcije preosjetljivosti, utječu na ponašanje, smanjuju spoznaju, osiromašuju zadržavanje informacija i uzrokuju duševne poteškoće.

Gdje su sve te informacije u psihijatrijskim DSM priručnicima?

U SAD-u je zabilježeno 55-postotno povećanje toksičnih boja u hrani od 2000. godine. Svake se godine godišnje nalazi više od 7 milijuna kilograma boja u hrani, piću, bombonima i lijekovima, a FDA ne štiti potrošače od baraža otrova.

Zaključno, ako vaše dijete “pati” od ADHD simptoma, prije nego što se naletite na medicinsku muljažu i počeli trpati svoje dijete sa SSRI lijekovima koji uzrokuju tešku depresiju, samoubojstvo i destruktivna ubojstva, prebacite svoje dijete na organsku hranu (prestanite kupovati školske obroke) i razgovarajte s ravnateljem i administratorima škole o programu kurikuluma.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Dok se sve više i više djeci propisuju psihijatrijski lijekovi za Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje, zloporaba je također u porastu, što je navelo stručnjake na pitanje zašto se toliko djece stavlja na psihijatrijske lijekove

Časopis Pediatrics javlja da su centri za prijavu trovanja zabilježili više od 150.000 poziva povezanih sa osobama mlađim od 20 godina koji su neadekvatno izloženi takvim lijekovima od 2000. do 2014. Neki od lijekova koji se obično propisuju za ADHD uključuju Ritalin, Adderall i Concerta.

Nije iznenađujuće kada uzmete u obzir da oko 6,1 milijuna djece u dobi od 2 do 17 godina ima dijagnosticiran ADHD, a 6 na 10 te djece uzima lijekove za to “stanje”.

Brojevi su nedavno porasli za 2 milijuna između 2003. i 2011., a izgleda da problem ubrzo neće nestati. Zapravo, rizik da se trogodišnjem djetetu dijagnosticira ADHD sada je više od 40 posto, pokazujući koliko je dijagnosticiranje zlouporabljeno.

Sveukupno, više od osam milijuna američke djece uzima neku vrstu psihotropnih lijekova.

Pozivi građana u centar za prijavu trovanja bili su povezani s nenamjernim izlaganjem neadekvatno pohranjenih tableta, predoziranjem ili nepridržavanjem uputa. Sedamdeset pet posto tih vrsta poziva bilo je za djecu mlađu od 12 godina.

Drugi vrlo važan aspekt je zlostavljanje, koje je činilo gotovo četvrtinu poziva među tinejdžerima. Gotovo 9.000 poziva odnosilo se na one koji su koristili tablete u pokušaju samoubojstva, što je izazvalo ozbiljnu zabrinutost među stručnjacima. Sveukupno, centri za kontrolu trovanja imaju prosječno 29 poziva dnevno i 200 poziva tjedno vezano za ADHD lijekove.

Gary Smith, direktor istraživanja kaže: “Uzimanje veće doze, rezultira ozbiljnijim ishodima i to nije rijetko” – kaže on. “Promatranje motiva u ovim pokušajima suicida bilo bi apsolutno kritično.”

Nije neuobičajeno da studenti sa sveučilišta pod pritiskom vrlo dobro uče kada upotrebljavaju ADHD lijekove kao “studentske lijekove” u nadi da će poboljšati svoju koncentraciju.

Mnogi pogrešno vjeruju da lijekovi za ADHD ne mogu biti štetni ako se redovito daju djeci, ali to ne može biti dalje od istine. Ovi stimulanti imaju vrlo ozbiljne nuspojave, uključujući visoki krvni tlak, pospanost, razdražljivost i ubrzani rad srca, a predoziranje može biti kobno.

Koje su posljedice društva koje je predrogirano lijekovima?

Drugi čimbenik koji doprinosi većem broju djece koja uzimaju ADHD lijekove je agresivan marketing farmaceutskih tvrtki. Neki stručnjaci vjeruju da roditelji ponekad imaju nerealna očekivanja, a njihovi liječnici prebrzo propisuju lijekove kada bi zapravo tretmani poput terapije ponašanja mogli biti dovoljni za pravilno postavljanje stvari na svoje mjesto.

Nažalost, mnogi mladi ljudi imaju dijagnoze ADHD-a i uzimaju odgovarajuće lijekove. Nastavnici i roditelji željni da se hiperaktivna djeca malo smire, ponekad su pod kušnjom “brzog popravljanja”, ali nema sumnje da društvo prepuno mladih ljudi koji uzimaju lijekove na recept, je zapravo katastrofa.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

ADHD ili poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje ili poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću, sveprisutan je u školskim učionicama, a o tome se vrlo malo raspravlja

Prema statistici američkog Centra za kontrolu bolesti (CDC) iz 2012, 11 posto djece u dobi između četiri i 17 godina u nekom trenutku U ŽIVOTU ima dijagnozu ADHD-a. Više od šest milijuna djece ima tu dijagnozu, teško je ne pitati se – da li je to zapravo bolest?

Naravno, neka djeca se bore da bi održala pozornost i koncentraciju tijekom školovanja – ali da li to zapravo znači stvarni problem s djetetom?

Možda je više to indikativno za društvo koje jednostavno više ne dopušta djeci da više budu djeca. Ako ste ikada mislili da je loše što djeca koja bi se radije igrala vani nego da sjede za stolom su proglašena “slomljenom” i trebaju piti lijekove, možda imate pravo.

Pišući za The Daily Bell, Joe Jarvis objašnjava da postoji dokaz da ADHD nije ništa drugo nego lažna bolest. Kao što Jarvis objašnjava, dvije države sa najvećom stopom ADHD-a su Arkansas i Kentucky.

Ove države također imaju puno djece koja uživaju u lovu i ribolovu. Jarvis izvještava da popisni podaci iz Arkansasa pokazuju da se 89 posto djece bavi ribolovom i 35 posto lovom.

Slični podaci ankete pokazuju da se u Kentuckyju 86 posto djece bavi ribolovom i 31 posto lovom. “To su najbliži pokazatelji koji govore da su djeca iz Kentuckyja i Arkansasa više zainteresirana za izvanjske aktivnosti i aktivnija nego da su zatvoreni u učionici”, tvrdi on.

Jarvis nadalje napominje da u državama sa najnižom stopom incidencije ADHD-a djeca izgledaju daleko manje zainteresirana za provođenje vremena na otvorenom. U New Jerseyju, samo 45 posto djece ide u ribolov.

Iako to nisu baš dokazi o uzročno-posljedičnom odnosu, to svakako postavlja pitanja o načinu na koji gledamo djecu koja imaju problema sa fokusiranjem i koncentracijom u razred. Jarvis tvrdi da prikupljeni podaci “sugeriraju da države s najvišim stupnjevima dijagnoze ADHD-a imaju tradicionalne vrijednosti javnog obrazovanja najmanje usklađene sa populacijom”.

Valjanost dijagnoze ADHD se već ispituju godinama. Mnogi se pitaju je li to više problem ponašanja nego stvarni kognitivni deficit. Ali možda ni to nije; možda se djeci treba dopustiti da budu djeca – bez lijkova.

Kao što Jarvis napominje, mnogi statistički podaci o ADHD-u su smiješni. Na primjer, dječaci imaju tri puta veću vjerojatnost da dobiju dijagnozu ADHD-a od djevojčica. Djeca iz nestabilnih kućnih okruženja također imaju veći rizik od dijagnosticiranja takozvane bolesti. To su “činjenice” koje farmaceutskoj industriji omogućuju nesmetani pristup “drogiranju” male djece?

Čak i ako želite ići toliko daleko da kažete da je ADHD problem u ponašanju, a ne pravi kognitivni problem, zašto odabrati potencijalno opasne lijekove ispred prirodnijeg pristupa?

Postoje mnoge mogućnosti pomoći djeci koja se bore sa koncentracijom u učionicama, a koje ne uključuju lijekove na recept. Na primjer, mijenjanje prehrane vašeg djeteta, pružajući im više mogućnosti za vježbanje i osiguravanje dovoljno sna, bitni su načini na koje možete pomoći da vaše dijete bude najbolji učenik u školi.

Nedavna istraživanja također su pokazala da su omega-3 masne kiseline ključni nutrijent koji pomaže u rastu mozga i povećava njihov ukupni kognitivni učinak.

U svijetu u kojem djeca (i odrasli) troše manje vremena vani i više vremena u konzumiranju brze hrane, uopće ne čudi da bolja prehrana i aktivniji način života mogu biti jednostavno rješenje mnogih naših suvremenih problema. ( rel="nofollow">NN)

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Liječnica tvrdi da je pronašla dokaze nove vrste ljudskog bića koje žive među nama i koji imaju vrhunske kognitivne sposobnosti zbog svoje vanzemaljske DNK

Dr. Mary Rodwell, hipnoterapeutkinja i NLO stručnjakinja, kaže da je provela godine proučavajući „Zvijezdanu djecu” – rasu hibridnih bića koja su navodno vanzemaljskog podrijetla.

Prema njezinim riječima, postoji povećanje broja male djece koja tvrde da su vanzemaljci, i to je neovisno o kontaktu sa medijima. U stvari, ova nova ljudska rasa potječe od otmica i izvanzemaljskih eksperimenata, nešto što Rodwell može posredno posvjedočiti kroz regresijske terapije koje je vodila s mnogim pacijentima koji su bili oteti od strane izvanzemaljaca.

Iskustva koja su oni podijelili su bili dovoljno dobri dokazi da istraživači vjeruju da nova vrsta ljudi živi među nama.

Prema Rodwellovoj, „Oni su unaprijeđeni. Oni imaju sposobnost razmišljanja i zaključivanja daleko iznad prosjeka. Djeca su puno više svjesna svijesti o multi-dimenzionalnim iskustvima. Dok su njihovi roditelji u strahu zbog iskustva koja su iznesena od strane njihove djece jer ta djeca govore, naravno, o svojim iskustvima.”

Jedna stvar koja razlikuje ove ljude od ostatka čovječanstva je drugačija percepcija svijeta. Rodwellova smatra da određeni broj zdravstvenih poremećaja, uključujući Aspergerov sindrom i ADHD koje su dijagnosticirali kod ove djece su u stvari znak skrivenih sposobnosti koje izravno proizlaze iz genetske manipulacije od strane tehnološki napredne vanzemaljske rase.

Ako se to dokaže kao istina, takozvana „bezvrijedna DNA” (junk DNA) u našem genomu može pružiti niz kognitivnih funkcija koje znanost nikada nije proučavala. Za razliku od prošlih desetljeća, danas imamo mnogo više informacija o tim sindromima.

Međutim, imamo još puno toga za naučiti jer još nemamo dokaze o tome kako jedan gen utječe na druge gene. Općenito govoreći, moderna znanost još nije dosegla razinu na kojoj ona može u potpunosti razumjeti i objasniti suptilne mehanizme kroz koje se život stalno nadograđuje.

“Human Genome Project” kojeg je stvorio profesor Sam Chang, jedan je od prvih stručnjaka koji promiče ideju da je “bezvrijedna DNA” izvanzemaljskog podrijetla.

Prema njegovim riječima, „Ove vanzemaljske sekvence DNA imaju vlastite sustave i odupiru se određenim lijekovima.”

Iako evolucija u velikoj mjeri ovisi o adaptaciji, tim procesima je trebalo tisuće godina da postanu standard. Činjenica da postoji takva velika razlika između dviju uzastopnih generacija, jedino razumno objašnjenje je da mora postojati vanjski faktor odgovoran za ovakvu manipulaciju ljudskog genoma.

Ono što dr mi još uvijek pitamo je da li će čitavo čovječanstvo konačno aktivirati tu „višu inteligenciju” kada vanzemaljci stignu. Ili ćemo postati muzejski eksponati uz neandertalaca i izumrijeti sa našim većim mozgom i apetitom. I što je najvažnije, da li se mi krećemo prema našem kraju kao rezultat naših želja? (HF)

Video u nastavku daje odgovore na neka od ovih pitanja:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ugledni neurolog je izašao u javnost sa veoma hrabrom konstatacijom i priznao da Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) ne postoji, i da je to samo skup simptoma, a ne zapravo bolest

Dr. Richard Saul je objavio knjigu pod nazivom “ADHD ne postoji: Istina o Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje” i tvrdi da je broj ljudi koji stvarno pate od ovog poremećaja jednak nuli.

Richard Saul je neurolog koji je imao dugu karijeru u ispitivanju bolesnika koji su imali poteškoća sa hiperaktivnosti i deficitom pažnje i nemogućnosti da se usredotoče.

Od njegovog iskustva iz prve ruke, on kaže da ADHD nije ništa drugo nego lažni poremećaj koji je zapravo samo skup simptoma, a ne zapravo bolest.

On ističe da ADHD ne bi trebao biti naveden kao zasebni poremećaj u dijagnostičkom i statističkom priručniku Američkog psihijatrijske Udruge, i sve je detaljno opisao u knjizi koji je izdana u veljači 2014. godine.

Kao što stoji, ADHD je definiran kao psihijatrijski poremećaj koji je neurorazvijajući.

Da bi ga dijagnosticirali, moraju biti prisutne značajne poteškoće s pažnjom i / ili hiperaktivnosti, te impulzivno djelovanje koje nije prikladno za dob osobe.

Broj ADHD dijagnoza uvelike se povećao u posljednjih nekoliko godina zbog činjenice da liječnici koriste poremećaja ne samo da bi objasnili nedostatak fokusa pažnje nego da bi se i omogućilo korištenje lijekova koje izravno daju liječnici koji rade za farmaceutsku industriju.

Saul smatra da su mnogi roditelji ovih dana su u potrazi za bilo kojim načinom da njihova djeca sjednu i ostnu mirna, a lijekovi koje preporučuju liječnici idu uz to.

Trenutno, 1 na 9 djece “boluje” od ADHD-a, a dvije trećine njih su na nekoj vrsti lijekova.

Nažalost, to rješenje nije djelotvorno jer su lijekovi opasni i sadrže ovisne stimulanse. Iako ih mnogi liječnici propisuju bez pitanja, oni bi trebali više razmišljati o rješavanju korijena problema i prije nego proguraju lijekove.

Prema Saulu, pokušavati liječiti nešto poput ADHD-a i smatrati je bolešću, je velika pogreška.

To se može usporediti kao kad idete u ambulantu zbog srčanih bolova i jednostavno vam liječnik pripiše lijekove protiv bolova. Da, vi ćete možda biti bez boli nekoliko sati, ali onda ćete umrijeti od srčanog udara. Bez gledanja na korijen problema, ne možemo ispravno znati što se događa.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Iako se možda čini očigledanno da pješačenje kroz šumu ili planinarenje može očistiti um, tijelo i dušu, znanost sada otkriva da planinarenje zapravo može promijeniti vaš mozak … na bolje!

Pješačenje u prirodi može zaustaviti negativne i opsesivnu misli.

Osim gotovo trenutnog osjećaja mira i zadovoljstva koji prati vrijeme na otvorenom, pješačenje u prirodi može smanjiti prekomjerno razmišljanje.

Mnogi od nas često se nađu u “konzumiranju” negativnih misli, što nas odvodi od uživanja u sadašnjem trenutku, u najboljem slučaju, i vodi nas na put do depresije i anksioznosti u najgorem slučaju.

No, nedavna studija objavljena u Proceedings of National Academy of Sciences otkrila je da provođenje vremena u prirodi uvelike smanjuje te opsesivne, negativne misli.

Za provođenje ove studije, istraživači su usporedili sudionike istraživanja koji su pješačili kroz urbani ili prirodni okoliš.

Otkrili su da oni koji su hodali 90 minuta u prirodnom okruženju doživjeli niže razine fokusiranja na negativne stvari i također smanjene neuronske aktivnosti u subgenualnom prefrontalnom korteksu, području mozga vezanom za duševne bolesti.

Oni koji su prošli kroz urbani okoliš, međutim, nisu doživjeli niže razine fokusiranja na negativne stvari.

Znanstvenici tvrde da povećana urbanizacija usko korelira s povećanim slučajevima depresije i drugih mentalnih bolesti.

Uzimajući vremena da se redovito uklonimo iz urbanim sredinama i provedemo više vremena u prirodi, može imati velike koristi na naše psihičko (i fizičko) blagostanje.

Planinarenje je vrijeme kada niste povezani s tehnologijom i potiče kreativno rješavanje problema

Studija provedena od strane psihologa Ruth Ann Atchley i David L. Stryer otkrila je da se kreativno rješavanje problema može drastično poboljšati odspajanjem sa tehnologijom i ponovnog povezivanja s prirodom.

Sudionici ovog istraživanja su otišli sa ruksacima kroz prirodu u trajanju oko 4 dana, i za to vrijeme se nisu smjeli koristiti bilo koju tehnologiju.

Oni su bili zamoljeni da obavljaju zadatke koji zahtijevaju kreativno razmišljanje i složen problem rješavanja, a istraživači su otkrili da su se njihove performanse rješavanja problema i zadataka poboljšale za 50% nakon ovog “tech-free” planinaranog izleta.

Istraživači ove studije su napomenuti da su i tehnologija i urbana šuma nevjerojatno destruktivne, stalno zahtijevajući pažnju i sprečavaju nas da se usredotočimo, i time mogu smanjiti naše kognitivne funkcije.

Lijepo dugo pješačenje, bez tehnologije, može smanjiti mentalni umor, smiriti um i potaknuti na kreativno razmišljanje.

Planinarenje na otvorenom može smanjiti ADHD u djece

Attention Deficit Hyperactivity Disorder (ADHD) je sve više i više zajednički nazivnik među djecom. Djeca koja imaju ADHD imaju poteškoće sa kontrolom impulsa i usredotočen boravak, oni se ometaju lako, i pretjerano su hiperaktivna.

Dok odgajanje djece koja imaju ADHD može biti teško za roditelje, uobičajeno rješenje je opredjeljivanje za lijekove na recept – može donesti više zla nego dobra, posebno kada prirodno rješenje može biti jednako dobro.

Studija provedena od strane Frances E Kup, PhD, i Andrea Faber Taylor, dr.sc., pokazala je da izlaganje djece s ADHD-om “zelenim” aktivnostima na otvorenom smanjuje simptome ADHD-a značajno.

Pješačenje u prirodi je dobra vježba i osnažuje mozak

Mi već znamo da je vježbanje fantastično za naše cjelokupno zdravlje. Planinarenje je izvrstan način da se potroši između 400-700 kalorija po satu, ovisno o dužini i težini pješačenja, no lakše je za zglobove od ostalih aktivnosti kao što je npr. trčanje.

Istraživači s University of British Columbia otkrili da aerobna tjelovježba povećava volumen hipokampusa – dio mozga koji je povezan s prostornim i epizodnim pamćenjem – kod žena u dobi od 70. godina starosti.

Takve vježbe ne samo da poboljšavaju gubitak pamćenja, već pomažu u spriječavanju gubitak pamćenja, isto tako

Istraživači su također otkrili da tjelovježva također može smanjiti stres i anksioznost, potaknuti samopoštovanje i pustiti endorfine. Mnogi ljudi uzimaju lijekove da riješili svaki od tih problema, ali rješenje za ove bolesti može biti puno jednostavnija nego što mislite!

Kako možete početi početi sa planinarenjem?

Srećom, planinarenje je jedan od najjednostavnijih i najjeftinijih sportova u koji se možete uključiti, i može imati velike koristi za cijelu obitelj, uključujući i bake!

Počnite sa malim udaljenostima i testirajte svoje sposobnosti. Učinite ono što vam paše – i ako to znači samo hodanje po stazi u parku, to je u redu.

Svaka vježba na otvorenom je bolje nego ništa. Možete jednostavno pronaći karte staza oko svog doma na internetu, a ima dosta aplikacije pametnih telefona koji bi vam mogli pomoći.

No preporučujemo isključiti telefon dok planinarite, ipak, tako da možete dobiti najviše koristi od pješačenja (iako može biti dobro sa nosite mobitel sa sobom u slučaju nužde).

Pobrinite se da imate neke dobre čvrste planinarske cipele, šešir i bocu s vodom, i biti sigurni da imate slojevitu odjeću, tako da možete skinuti odjeću i jednostavno se zagrijati i ohladiti.

Krenite na izlet!
 
NoviSvjetskiPoredak.com