Od kraja prošlog stoljeća objavljeno je na stotine naslova o svjetskim urotama ili uroti, tako da je danas taj smjer razmišljanja praktički postao žanr za sebe.

Žito i kukolj dolaze zajedno i ponekad ih je teško razlučiti, pa da bi se dokazalo postojanje svjetske urote valjalo bi iznijeti činjenice koje se ne mogu zanijekati. Neizbježnost takve svjetske urote s jedne strane svakako proizlazi iz postojanja organizacija koje su višeg ranga od neovisnih država.

Netko je tu moć centralizirao, a potom i oblikovao određeni smjer razmišljanja i predstavio ga kao humani napredak. Također, ako je povijest išta pokazala onda je to bilo da će onaj tko ima moć nju i koristiti za svoj probitak, a i za centralizaciju još više moći.

No, čini se da iza postojećih, legalnih organizacija postoje organizacije koje djeluju iza kulisa službene svjetske politike. Zapravo je nemoguće razumjeti kako se i zašto donose političke odluke bez proučavanja takvih organizacija i njihove ciljeva. Pravi se odgovor ne može naći u okviru vlada ili nekih drugih političkih snaga u svijetu, jer u stvarnosti politike država ne određuju predstavnici izabrani demokratskim putem nego te moćne organizacije i nevidljiva elita.

Tajno Bratstvo iluminata utemeljeno je 1530.

Prije ili kasnije svatko tko se zanima za ovu temu naići će na tajno Bratstvo iluminata, organizaciju službeno utemeljenu 1530. u Španjolskoj. U dokumentu naziva „Pismo iz Konstantinopola“ od 22. prosinca 1489. zacrtani su planovi za osvajanjem vlasti u čitavome svijetu, o čemu je pisao Julian de Metrano u knjizi „La Silva Curiosa“ objavljenoj u Toledu 1583. i kasnije u Parizu 1608. godine. 1773. su planovi utvrđeni u „Pismu iz Konstantinopola“ obnovljeni, modernizirani i dalje razvijeni u konzultacijama s utemeljiteljem bankovne kompanije Rothschild, o čemu je pisao Des Griffin u knjizi „Fourth Reich of the Rich“ 1994. godine.

Cilj – svjetska diktatura s jednim ‘bogom’ na čelu

Na okupljanju članova najutjecajnijih obitelji, Mayer Amschel Rothschild rekao je: „Ako udružimo snage, možemo vladati svijetom.“ Taj je događaj dokumentirao i William Guy Carr u knjizi iz 1958. „Pawns in the Game“, na temelju tajnog izvješća najviših dužnosnika Britanske tajne službe, a na jednom drugom mjestu okupljanje u rezidenciji Rotschilda opisao je insider John Todd, koji bio uveden u najviše krugove moći Reda iluminata.

Krajnji cilj bio je uspostava svjetske diktature s jednim vladarom svijeta na čelu, no tko bi to bio je iz dostupnih izvora ostalo nejasno. No, pismo i sastanak pružili su strukturni plan kako kontrolirati sve aspekte života ljudi uskraćujući im informacije i ograničavajući im slobode.

Manipulacija medijima i cenzuriranje istine omogućit će ovim obiteljima da potežu konce u svijetu svodeći ljudski rod na igračku kojom upravlja nekoliko moćnih obitelji kroz dominaciju vrhovnom ekonomskom, financijskom i političkom razinom u svijetu.

Krajnji im je cilj bio stvoriti kod ljudi nezainteresiranost do te mjere da ljudi pristanu na bilo što, a nekoliko preostalih oponenata lako bi se moglo ukloniti.

Weishauptovi stupnjevi ‘Reda perfektibilista’

Rothschildi su elaboraciju i implementaciju planova temeljenih na „Pismu iz Konstantinopola“ prepustili Adamu Weishauptu, profesoru kanonskog prava.

Weishaupt je upravljao masonskim ložama u Münchenu, a bio je i važan član Velike lože (Grand Orient) u Parizu. 1. svibnja 1776., u dobi od dvadeset osam godina, Weishaupt je na Sveučilištu u Ingolstadtu (u Bavarskoj) osnovao tajno društvo „Red perfektibilista“ kojem je ubrzo promijenio ime u „Red iluminata“.

Osmislio je složenu hijerarhiju tajnih stupnjeva u nekoliko „razreda“ ili „stupnjeva“, ugrubo: niži ili tek inicirani iluminati; slobodni zidari obični, škotski i škotski vitezovi; tajanstveni razredi koji uključuju dva stupnja svećenika, namjesnika, vlastodržaca, velikih vlastodržaca, magnusa i kralja. Samo su tajanstvenim razredima bile dostupne spoznaje o zločinačkim ciljevima Reda iluminata.

Vodeća europska pera stupaju u Red

U Red je stupilo tisuće vodećih Europljana, kao i najučeniji ljudi iz područja gospodarstva, politike i kulture te brojni pisci koji su uvidjeli materijalne prednosti podrške tog društva. Među članovima Reda našli su se „enciklopedisti“ Voltaire i Rousseau, koji su odigrali značajnu ulogu u propagandi koja je utrla put Francuskoj revoluciji, koju je isplanirao Red.

U Njemačkoj su članovi društva postali Göthe, Engels i Karl Marx. Marxov „Manifest komunističke partije“ uznio je administrativne aspekte planova iluminata, a bio je izravan plagijat Weishauptovih predavanja i spisa, koji je pak korupcijom i ucjenama održavao kontrolu nad ljudima, ali po potrebi i špijunažom, mučenjem i terorizmom. Weishaupt je unutar Reda utemeljio terorističku špijunsku agenciju gestapovskog tipa koja je vršila likvidacije, a nazvao ju je „Bratstvo insinuacije“.

Njen je zadatak bio sprječavanje curenja tajnih informacija o planovima, uglavnom mučenjem i osvetama nad nepoćudnim građanima. Weishauptov cilj bio je privući Redu iluminata ljude iz svih zemalja putem brojnih insidera, a kao osnovno načelo svoga Reda uzeo je maksimu: „Cilj opravdava sredstva.“

Iskrenost, čast, poštenje… su slabost!

Omalovažavao je sve civilizacijske pojmove, kao što su iskrenost, čast, poštenje, moralnost, etičnost i ljudskost. Prezirao ih je kao slabosti i smatrao da će pomoću tih osobina iskoristiti čovječanstvo i prosvijećene protivnike gurnuti u ruke urotnika. Kao „vrline“ uzdizao je laganje, obmanu, prevrtljivost, neiskrenost, brutalnost, nemilosrdnost i nasilništvo.

Weishaupt se zalagao da se svim sredstvima obrazovanja, zabave i propagande te „vrline“ utuve u glave mladih naraštaja u razvoju te da nestane roditeljske discipline nad djecom, zbog čega će ona postati lak plijen za njegovo društvo. Knjiga „Dokazi urote protiv svih religija i vlada Europe“ sažima Weishauptov program ovim riječima: „U ložama, smrt je proglašena vječnim snom; patriotizam i lojalnost nazivali su se uskogrudnim predrasudama koje su nekompatibilne s dobronamjernošću.

Mislili su ukinuti zakone koji su štitili imovinu koju je akumulirala dugovječna i uspješna industrija; i spriječiti buduće akumulacije imovine… namjeravali su iskorijeniti svu religiju i običnu moralnost… slomiti veze obiteljskog života, uništavajući poštivanje bračnih zavjeta i otimajući odgoj i obrazovanje djece iz ruku njihovih roditelja.“

Postali tajnim vladarima Bavarske

Zahvaljujući organizacijskim vještinama baruna Adolpha Freiherra von Kniggea i uz pomoć nekoliko masona koji nisu pronašli ono čemu su se nadali unutar svojih loža, Weishauptovi iluminati postali su tajni vladari Bavarske i okolnih njemačkih država u manje od pet godina. Kasnije su direkciju preselili u Frankfurt. Uskoro su njemačku političku scenu infiltrirale istaknute ličnosti iz Reda iluminata koje su odmah počele reformirati državnu vladu, (vidi tekst u okviru).

Kada je 11. listopada 1785. bavarski vladar Karl Teodor naredio pretres kuće Weishauptova pomoćnika, pravnika Von Zwacka, postalo je jasno da urotnici teže ciljevima na svjetskoj razini. Velik broj Weishauptovih protokola, dokumenata i pisama, koji su se osnivali na „Pismu iz Konstantinopola“, pronađen je u njegovoj kući.

Navod iz jednoga Weishauptova pisma Von Zwecku glasi: „Prema ovom planu moći ćemo vladati čitavim čovječanstvom. Na taj način bit ćemo u stanju pokrenuti i usijati stvari pomoću najjednostavnijih sredstava. Naši sateliti moraju biti strateški raspoređeni i upućeni tako da možemo tajno utjecati na sve političke pregovore.“

130 službenih krivotvorenih državnih pečata

Sljedeće su godine u kućama drugih iluminata pronađene dodatne informacije o uroti. Među njima su bile i tablice s tajnim šiframa i simbolima, tajni kalendari, zemljopisne lokacije, značke, procedure inauguralnih ceremonija, popisi s imenima članova i oko 130 službenih državnih pečata koje su iluminati koristili kako bi krivotvorili državne dokumente.

Red je odmah raspušten. Službeno su iluminati istrijebljeni 1785., nakon samo devet godina postojanja. Međutim,navodna propast Reda bila je samo predodređena taktikaurotnika. Tako su stvorili iluziju da je Red iluminata stvar prošlosti.

Weishaupt je pobjegao, ali nastavio je svoj posao u tajnosti, što je označilo početak stvarne povijesti iluminata. Više od sto godina nakon zabrane,Red iluminata bio je rekonstituiran 1896. godine. Od obnavljanja Reda iluminati su službeno operirali iz Berlina, a 1926. Red je nestao iz knjiga gospodarske komore.

U Italiji djeluju pod imenom karbonari

U međuvremenu, nakon što je urota razotkrivena, vođe iluminata počeli su djelovati u Italiji pod drugim imenom: karbonari (Carbonarismus). Matičnu ložu nazvali su Alta Vendetta, a vodio ju je Carl Rothschild. Nakon navodnog istrjebljenja 1785. iluminati su se proširili po čitavoj Europi. 1788. je u Veneciji utemeljen Obred Misraïm, a sljedbenici Reda karbonara i Carl Rothschild bili su njegovi najvažniji pripadnici.

U službenim „Masonskim novinama“ od 24. prosinca 1864., koje su izlazile u Leipzigu, piše: „Svi prevrati u Italiji od godine 1790. pa sve do nedavnih slavnih događaja bili su djelo saveza iluminata. Naposljetku, nisu li karbonari njegovi sinovi?“ Red iluminata nije se raširio samo po Europi, nego i po čitavoj Americi.

Čak i prije nego što su se zasebne države ujedinile, dok ustav još nije bio napisan i SAD još nije bio utemeljen, petnaest loža iluminata nastanilo se na području trinaest kolonija. Kolumbijska loža utemeljena je 1785. u New Yorku. Godinu dana kasnije utemeljena je loža u Virginiji, a njen je član bio i

„Entuzijastični prijatelj čovječanstva“

Thomas Jefferson, glavni autor Deklaracije o neovisnosti. Kad su Weishauptovi đavolji planovi za uspostavljanje nove vlade razotkriveni u Bavarskoj, Jefferson ga je branio i nazivao ga „entuzijastičnim prijateljem čovječanstva“.

Utemeljenje SAD-a usko je povezano s Redom iluminata. George Washington, prvi američki predsjednik, pripadao je Redu i bio je mason, baš kao i mnogi njegovi generali. Tekst Američke deklaracije o neovisnosti osmislili su i potpisali, pod vodstvom Jeffersona, gotovo svi masoni. Može se bez pretjerivanja reći da bez iluminata ne bi bilo SAD-a.

No, to ne znači da su utemeljitelji SAD-a bili zlonamjerni. Tajnovitost unutar masonskih i iluminatskih loža bila je savršena krinka za njihove revolucionarne aktivnosti, samo je nekolicina utemeljitelja SAD-a znala za planove iluminata, a možda i nitko od njih nije do kraja bio upoznat sa svime. Većina ih je smatrala da teže neovisnosti od tiranije gospodara.

Kao i mnogo današnjih članova masona, smatrali su da je loža bratovština posvećena promociji socijalnih vještina i načina da se uspostavi i održi prijateljstvo i bratstvo. Većina članova bili su lakovjerni kršćani. Iluminati i masoni promijenili su svoje metode u Americi da bi privukli što je moguće više ljudi, što je Adam Weishaupt opisao ovako: „Dosjetio sam se učenja koje je privlačno svim kršćanima; oslobađa ih njihovih kršćanskih predrasuda i kultivira njihove socijalne vrijednosti. Moja sredstva su učinkovita i neodoljiva. Naše tajno društvo funkcionira tako da mu nitko ne može odoljeti.“

To je zapisao John Robinson u svojoj knjizi iz 1798. pod nazivom „Dokazi o uroti protiv svih religija i vlada Europe“. Koja je to proklamacija zavela velik broj najinteligentnijih i najpoštenijih idealista u pretežno kršćanskoj Americi?

Weishauptove točne riječi glasile su: „Isus iz Nazareta, Veliki majstor našega Reda, pojavio se u vrijeme kada je svijet bio u velikoj konfuziji i hodao je među ljudima koji su već dugo vremena bili potlačeni. Podučio ih je razumnim lekcijama.

Da bi učinkovitije širio svoje ideje poslužio se religijom, vjerovanjima koja su bila zajednička, i lukavo povezao svoje tajno učenje s narodnom religijom. Dragocjeni smisao i konzekvence svoga učenja držao je skrivenima. Na kraju ih je razotkrio samo malom broju sljedbenika.

Ova mala skupina ‘izabranika’ držala je to učenje u tajnosti da bi ga prenijela slobodnim zidarima.“ Ta je taktika dovela u zabludu velik dio elite Američke revolucije, baš kao što i danas obmanjuje mnoge masone kršćanske vjeroispovijedi. Masonstvo se smatralo nečim što će slomiti okove kršćanstva, obećavalo je slobodu i sreću ljudskoga roda.

Ali profesor John Robison, stručnjak za masonstvo i suvremenik Weishaupta, ovako je vidio stvari: „Ta takozvana sreća čovječanstva nije ništa drugo nego sredstvo za ostvarivanje interesa elite s čime regenti (vođe iluminata) zbijaju šale među sobom.“

Zanimljivo je primijetiti da je SAD bio prva zemlja u kojoj su „ljudska prava“ i „sloboda vjeroispovijedi“, čemu su težili iluminati, zajamčeni Ustavom. Što i ne čudi, ako su iluminati i masoni od početka upravljali SAD-om kao marionetom.

To je još više centraliziralo njihovu moć i proširilo je u svaku poru američkog društva. Do tog vremena oporba je već bila ušutkana pa su iluminati dalje koristili SAD kao odskočnu dasku za ovladavanje svijetom kako bi podjarmili druge zemlje i eliminirali preostale neovisne čelnike država.
 
(dnevno.hr)

Bezbožnički iluminati streme uništenju religije, društva i civilnih zakona, te destrukciji privatnog vlasništva. Patriotizam i osobna privrženost su slaboumne predrasude, a bračne veze i roditeljski autoritet oduzimanje prirodnih prava čovjeka. Prinčevi i nacije nestat će s lica Zemlje – a ta revolucija bit će naše djelo – hvale se!

Ako izuzmemo one šarene, kompilativne knjige zabavnog karaktera naslovljene “Tajna društva”, “Najpoznatije teorije urota” ili slično, prva knjiga u kojoj se domaći čitatelj mogao informirati o pozadinskim manipulacijama bila je “Stoljeće rata” Williama Engdahla objavljena sredinom 1990-ih. U toj knjizi naglasak je na nafti, ali jasno su ocrtani obrisi povijesti u kojoj su svjetski ratovi namješteni i upravljani događaji. Kuriozitet je što je ta knjiga svoje prvo objavljivanje imala u Hrvatskoj i nekoliko godina bila je na vrhu domaćih ljestvica najprodavanijih knjiga.

Od 1990-ih knjiga o pozadinskim manipulacijama na raznim poljima ne nedostaje, od onih koje se bave GMO-om, farmaceutskom industrijom, korporatizmom, NASA-om, novcem, raznim više ili manje tajnim grupama, tajnim oružjima i slično. No, mada je princip manipulacije cijelo vrijeme isti, desetljećima nikome nije padalo na pamet svjetske ratove proglasiti proizvodom namjere i manipulacije. Nakon namještaljke zvane Yom-Kipurski rat početkom 1970-tih, koji je lansirao cijene nafte u stratosferu (gdje se i danas nalaze), trebalo je “tek” dvadesetak godina da svijetom počnu kružiti i neki drukčiji pogledi na stvari.

Nakon drugog iračkog rata trebala je koja godina da Internetom počnu kružiti zanimljiva pitanja. Nakon 9/11 to se dogodilo nakon nekoliko mjeseci. Tijekom libijskog rata i tzv. “arapskog proljeća” moglo se u anketama čuti ljude kako izražavaju skepsu o tome jesu li Gadafi i libijski događaji doista takvi kakvima ih se prikazuje još za vrijeme zbivanja događaja. Iz toga slijedi da će knjiga koje se bave tom tematikom biti tim manje čim dublje idemo u prošlost. Ipak, nekoliko autora su bili pioniri istraživanja urote i u onim vremenima kad je moderno društvo tek nastajalo, sa širenjem pismenosti, tiska, medija.

Dokazi o uroti iluminata protiv svih religija i vlada Europe

Knjige koje razotkrivaju “iluminate” tiskaju se najmanje od kraja 18. stoljeća kad je otkriveno postojanje bavarskih iluminata, nakon što su vlasti došle u posjed nekih tekstova te grupe. Jednu od prvih i najpopularnijih knjiga o iluminatima objavio je 1798. John Robison, profesor filozofije prirode na sveučilištu Edinburgh u Škotskoj, u vrijeme kad se povijesne iluminate razotkrilo javnosti. Puni naslov knjige bio je “Dokazi o uroti protiv svih religija i vlada Europe na tajnim sastancima slobodnih zidara, iluminata i čitateljskih društava”. Skraćeno – “Dokazi o uroti”.

To je izvješće iz prve ruke o njihovu djelovanju i tome kako su postali poznati javnosti. Robison je u knjigu uključio velike dijelove izvornih tekstova osnivača bavarskih iluminata Adama Weishaupta i drugih članova koji su postali poznati javnosti nakon otkrića tih tekstova. Weishauptove riječi i planovi koje je opisao precizno oslikavaju ciljeve i metode kojima iluminati mogu preuzeti kontrolu nad vladama, medijima i drugim ključnim utjecajnim institucijama.

Robison piše: “Udruga o kojoj pričam je Red iluminata, kojeg je 1775. utemeljio Adam Weishaupt, profesor kanonskog prava na sveučilištu Ingolstadt, a ukinuo ga je 1786. izborni knez Bavarske, ali je ubrzo nakon toga, pod drugim imenom, opet oživljena, u drukčijem obliku svuda po Njemačkoj. Opet je zamijećena i naizgled slomljena; ali do tog vremena je pustila toliko duboko korijenje da i dalje neprimjetno postoji te se proširila u sve zemlje Europe. Prvi procvat imala je među slobodnim zidarima, ali je potpuno drukčija od slobodnih zidara.”

Robison u detalje objašnjava kako su se informacije o iluminatima počele otkrivati te kako njihovi dokumenti pronađeni i dati na uvid javnosti: “Početkom 1783. četiri profesora iz Marianske akademije, (…) Utschneider, Cossandey, Renner i Grunberger, s još dvojicom ljudi, pozvani su pred istražni sud i ispitivani o svojoj odanosti Redu iluminata. Priznali su da su mu pripadali, a kad ih još pomnije ispitalo, otkrili su nekoliko okolnosti o njegovu ustroju i principima. Njihovi su iskazi smjesta objavljeni, a bili su vrlo nepovoljni. Rečeno je da je Red želio odreći se kršćanstva i da odbija pristup u više stupnjeve svima koji su pripadali bilo kojoj od tri vjeroispovijedi.”

Robison dalje piše: “Zbirka originalnih dokumenata i prepiske pronađena je pretresom kuće Xaviera von Zwacka 1786. godine. Sljedeće godine je puno veća zbirka otkrivena u kući barona Bassusa; od tog vremena je baron Knigge, najaktivniji član uz Weishaupta, objavio izvješće o nekim od viših stupnjeva koje je sam oformio.”

Robison opisuje inicijacijsku ceremoniju u stupanj “regenta iluminata”, koji je blizu najviše razine u hijerarhiji, a koji opisom nalikuje ritualu za ulazak u Društvo Lubanje i kosti na Sveučilištu Yale. Robison opisuje da tijekom ceremonije iluminata inicirani stoji ispred kostura, a na njegovim stopalima nalaze se kruna i mač. Tad ga se pita “je li kostur kralj, plemić ili prosjak”. Usprkos njegovom izboru, predsjednik bi rekao: “Karakter da se bude čovjek je jedino važan”.

Unutar sjedišta društva Lubanje i kosti na Yaleu, znanog kao “Grobnica”, piše: “Wer war der Thor, wer Weiser, Bettler oder Kaiser? Ob Arm, ob Reich, im Tode gleich.” U prijevodu – “Tko je bio budala, tko je bio mudrac, prosjak ili kralj? Bio bogat ili siromašan, sve je isto u smrti”. To je tek jedna od poveznica između bavarskih iluminata i društva Lubanje i kosti. Jedan od utemeljitelja Lubanja i kosti, William Huntington Russell, vratio se sa studija u inozemstvu u Njemačkoj malo prije nego što je 1832. pokrenuo Lubanje i kosti. I sami članovi grupe rekli su da je Russell prilikom studija dobio dopuštenje “njemačkog tajnog društva” za pokretanje društva Lubanje i kosti. Iz tog morbidnog društva proizašli su mnogi američki predsjednici i drugi utjecajni američki političari.

Abbe Barruel o Weishauptu i njegovim urotnicima

Francuski isusovački svećenik Abbe Barruel objavio je 1797. seriju knjiga o jakobincima i njihovom utjecaju na Francusku revoluciju. Jakobinci su u Francuskoj bili moćni politički klub koji je pomogao u organizaciji revolucije krajem 18. stoljeća. U četiri knjige nazvane “Memoari koji ilustriraju povijest jakobinizma”, Barruel je objasnio da je Francuska revolucija bila proizvod tajnih društava, najviše bavarskih iluminata. Dvije knjige usredotočuju se na Adama Weishaupta i iluminate, a Barruelovi tekstovi također su jedan od rijetkih povijesnih tekstova jer su pisani u vrijeme kad su Weishaupt i njegovi urotnici, kao i njihovi planovi, razotkriveni svijetu i uhićivani.

Neke informacije su iste kao i u Robisonovoj knjizi, mada dvojica autora nisu bili u kontaktu niti su prije objavljivanja knjiga znali za rad onog drugog. Barruel je napisao: “Treća urota, koju ću sad istražiti, urota je ateističkih iluminata, koju sam nazvao urotom bezbožnika čiji je cilj anarhija protiv svake religije. Ne samo protiv kraljeva, već protiv svake vlade, protiv cjelokupnog građanskog društva i čak protiv svakog privatnog vlasništva.”

O dokumentima 1786. Barruel objašnjava kako “sadrže neporecive dokaze o najodvratnijoj uroti. Oni govore o načelima, cilju i načinima te sekte; o bitnim dijelovima njihova kodeksa, ustrajnoj korespondenciji sljedbenika, posebno njihova šefa, te tvrdnjama o njihovu napretku i budućim nadama.”

Barruel pripisuje stvaranje iluminata Adamu Weishauptu, ali smatra da je on samo izabran da modernizira organizaciju i formulira suvremene ciljeve i metode operacija koji će biti u skladu s općim napretkom u društvu. Barruel je rekao da “nije poznato i da je teško otkriti je li Weishaupt ikad imao gospodara ili je sam veliki tvorac tih monstruoznih doktrina na temelju kojih je utemeljio svoju školu”. No, bez obzira na sve, ciljevi iluminata ostaju isti: “Uništenje religije, uništenje društva i civilnih zakona, destrukcija vlasništva – to je bio cilj kojemu je uvijek stremio.” Citirao je Weishaupta koji je napisao: “Da, prinčevi i nacije će nestati s lica Zemlje; da, doći će vrijeme kad čovjek neće poznavati nikakav zakon osim velike knjige prirode: ova revolucija bit će djelo tajnih društava i to je jedna od naših velikih tajni.”

Seth Peyson o prljavom poslu iluminata

Seth Payson 1802. objavio je knjigu “Dokazi o iluminatima”, treću od tri knjige koje su objavljene u vrijeme kad su se iluminati organizirali. Payson je bio Amerikanac, služio je u Senatu države New Hampshire od 1802. do 1805., a dio njegove političke kampanje bila je alarmirajuća poruka iz njegove knjige. O Adamu Weishauptu je napisao: “Njegova plan je proračunat, ne toliko za ujedinjavanje osoba sličnih sklonosti iz nekog društva, već za zavođenje onih koji imaju suprotne sklonosti, da pomoću najlukavijih i najodvratnijih procesa postupno briše iz njihova uma svaki moralni ili religijski osjećaj. Iz te perspektive potrebno je da čovječanstvo obrati pažnju na taj plan zavođenja, jer on razvija tajnu, podmuklu politiku u kojoj su njihovi sljedbenici, zahvaljujujući nevjerici, vođeni planovima tih grupa koje kriju svoje prave namjere sve dok um ljudi ne bude uvučen u labirint pogrešaka ili upleten u omče iz kojih nema povratka.”

Dosta dobar opis masovne manipulacije umom, koja se i danas koristi u daleko razrađenijim oblicima.

U to vrijeme bez radija i televizije, Payson je uvidio kako su iluminati kontrolirali tijek informacija: “Glavna sredstva, o kojima su ovisili za kvarenje javnog mnijenja, bila su čitalačka društva ili čitalački klubovi: njih su organizirali u svakom gradu. To su bile modifikacije Weishauptovih minervijanskih škola; postale su vrlo brojne; posao tajnika i iniciranih prodavača knjiga bio je da ih opskrbljuju knjigama uglavnom antikršćanskog karaktera.” Payson je također objasnio kako su članovi iluminata indoktrinirani korupcijom te su smatrali da je prihvatljivo koristiti bilo koja neophodna sredstva da se unaprijedi njihov red: “Stavlja ga se u situaciju gdje čuje prepredeno prihvatljivo, ali pogrešno zaključivanje koje se koristi da se dokaže da su patriotizam i osobna privrženost slaboumne predrasude: da su bračne veze i roditeljski autoritet oduzimanje prirodnih prava čovjeka; da osjetila zadovoljstva odgovaraju zakonima prirode i da je prikladno, za dobru svrhu, koristiti ta sredstva koja inače zli ljudi koriste za zle svrhe.”

Nesta Webster o spiritualnoj aroganciji i gnusnoj tiraniji

Nesta Webster 1924. je objavila knjigu “Tajna društva i subverzivni pokreti” u kojoj je raspravljala o iluminatima i tome kako su tajna društva kroz povijest koristila svoje skrivene mreže za organiziranje revolucija i monopoliziranje moći u društvu. Pisala je da su tajna društva bila korištena da se bave ezoteričnim znanjem, ali i za političke svrhe, a kao primjere navodi Francusku i Rusku (Oktobarsku) revoluciju. O ezoteričnim i mističnim aspiracijama tajnih društava Webster objašnjava: “Dok su religijski vođe poput Bude ili Muhameda tražili božansko znanje kako bi ga napravili dijelom svijeta, Inicirani su vjerovali da svete misterije ne bi trebale biti otkrivene svjetovnom puku, već da trebaju ostati ekskluzivno u njihovom posjedu. Pa iako do želje za inicijacijom može doći iz najviše težnje za ispunjenjem, bilo ono stvarno ili imaginarno, ta želja je često dovela do spiritualne arogancije i gnusne tiranije.”

Po pitanju iluminata, Webster raspravlja je li Adam Weishaupt stvorio organizaciju prema svom nahođenju ili je radio u ime drugih te traga za izvorom njegove inspiracije. Rani pisci i istraživači povezuju Adama Weishaupta s trgovcem iz Jutlanda imenom Kolmer koji je studirao okultizam u Egiptu i kasnije došao u Njemačku. Neki vjeruju da je Kolmer susreo Weishaupta i inicirao ga u tajne doktrine. Drugi istraživači, piše Webster, vjeruju da je Weishaupta ovlastila obitelj Rotschild da bi organizirao i modernizirao ciljeve misterijskih škola. Ona piše: “Moguće da Weishaput, iako bez sumnje čovjek velikih organizacijskih kapaciteta i obdaren izvanrednom domišljatošću, u stvarnosti nije bio samostalni autor iluminizma, već član grupe koja je, prepoznavši njegove talente i vrijednost njegove neumorne aktivnosti, stavila usmjeravanje u njegove ruke.”

Stigli smo i do – Bilderberga

Nevelika knjiga koju je 1972. objavio autor Gary Allen, pod naslovom “Nemojte ni pokušati to zvati urotom” (“Non Dare Call it Conspiracy”) prvi put je dala neka viđenja suvremenih manipulacija poput onih vezanih uz Federalne rezerve i druge institucije vlasti. Gary Allen za opisivanje organizacije koju je razotkrivao nije koristio izraz iluminati već “insajderi”. Iluminate spominje u knjizi, ali je smatrao da izraz “insajderi” preciznije opisuje grupu a da joj se ne daje formalno ime. Primarno se usredotočuje na elitne bankarske kartele i obitelji koje su u potaji financirale komunizam i specijalizirale se u uvlačenje vlada u dugove prema njima. Napisao je da je “utemeljitelj ovog tipa tajnog društva bio Adam Weishaupt, čudovište koje je 1. svibnja 1776. utemeljilo Red iluminata u svrhu urote da bi se kontrolirao svijet. Uloga Weishauptovih iluminata u takvim užasima kao što je francuska Vladavina terora je neupitna, a tehnike iluminata su odavno prepoznate i kao model komunističke metodologije. Weishaupt je također koristio strukturu isusovaca kao model i ponovno napisao njihov kodeks u masonskim terminima.”

Usto što je ukazao na velike korporacije i privatne organizacije poput Federalnih rezervi, Allen je uočio i opasnost bacanja krivice za cijelu urotu samo na jednu grupu pa je upozorio ljude da će neki ljudi “uzeti male djeliće legitimnih dokaza i proširiti ih u zaključak koji će podržavati njihove određene predrasude tj. da je urota je potpuno ‘židovska’, ‘katolička’, ‘masonska’. Ti ljudi ne pomažu razotkrivanju urote, već nažalost igraju u korist onih koji žele da javnost vjeruje da su urotnici neki čudaci”.

Allen je pisao i o medijima: “Zato jer establishment kontrolira medije, svatko tko razotkriva insajdere bit će izložen stalnoj bujici uvreda iz novina, magazina, s televizije i radija. Na taj način osobi se prijeti gubitkom ‘društvenog ugleda’ ako se usudi načeti temu da postoji organizacija iza svih problema koji trenutno muče Ameriku”. Allen detaljno objašnjava kako su međunarodni bankari iz New Yorka i Londona financirali Hitlera i komunizam i kako američko Vijeće za vanjske odnose i Federalne rezerve u tajnosti manevriraju kako bi zavladali vladom i gospodarstvom. Allen je čak diskutirao o grupi Bilderberg, za koju tada skoro nitko nije ni čuo, znao je da je organizacija stvorena 1954. i da se svake godine sastaje na elitnim mjestima kako bi raspravljala o planovima za Novi svjetski poredak. Danas mnogi znaju za Bilderberge, a poneka vijest o njima čak se zna probiti i do novina, ali 1970-ih, kad je Allen pisao svoju knjigu, to je bilo nepoznato područje.

TAJNA DRUŠTVA Organizacija iluminata

Ključne zadaće ‘okultne teokrazije’

Knjiga “Okultna teokrazija” – s više od 700 stranica informacija o tajnim društvima, njihovim povijestima i planovima za nametanje svjetske dominacije – napisana je 1933. godine. Knjigu je napisala žena imenom Edith Starr Miller, a objavljena je ubrzo nakon njene smrti. “Teokrazija” znači spajanje nekoliko božanstava i bogova u jednog, što je definirano na početku knjige i označava vladu koju vode svećenici koji tvrde da imaju neko božansko pravo na to. Knjiga daje dugi popis okultnih društava i filozofija, objašnjenja ezoteričnih okultnih filozofija te raspravlja o slobodnom zidarstvu tvrdeći da se u njegovoj jezgri krije doktrina luciferijanstva. Edith Miller objašnjava: “Kako se organizacija iluminata razvijala, tako su se razvijale i njihove ambicije, koje su završile urotom da potkopaju slobodno zidarstvo prema svom cilju svjetske dominacije pod svaku cijenu i svim dostupnim sredstvima (…) Religijski, ona je bila antikršćanska. Njeni članovi su bili obvezani na slijepu poslušnost svojim pretpostavljenima, a to je osigurano strogim sustavom tajnih ispovijedi i mjesečnim izvješćima koje se provjeravalo međusobnim špijuniranjem.”

Miller je navela prioritete iluminata:

1. Uništenje kršćanstva i svih monarhističkih vlada

2. Uništenje nacija u korist univerzalnog internacionalizma

3. Obeshrabrivanje patriotskih i lojalističkih napora koje će se obilježiti kao plitkoumne predrasude, nespojive s načelima dobronamjernosti za sve ljude i zovom za “univerzalnim bratstvom”

4. Ukidanje obiteljskih i bračnih veza

5. Potiskivanje prava na nasljeđe i vlasništvo
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Mislili ste da je papa vrhovni poglavar Vatikana i katoličke crkve? Ali, iza pape, obučenog u bijelo, stoji pravi vrhovni poglavar i Vatikana, i katoličke crkve, i Iluminata, i Masona, i CIA-e, FBI-a …! To je Crni papa … ?!

On je najmoćniji čovjek na Zemlji. On kontrolira bankarski sustav, slobodno zidarstvo te tajne službe (CIA, FBI, NSA, SIS, MI6, Scotland Yard, Mossad, CSIS, DGSE, FSB).

Vatikan posjeduje 60% izraelske zemlje, te brdo Hrama za Treći Solomonov hram, gdje žele svoje prijestolje. Dio je Tajne svih Tajni (Arcana Arcanorum) koju kontroliraju papinske krvne linije unutar I-Mori. Ove krvne loze su omega-točka kontrole. To su Farnese, ORSINI, Aldobrandini, Somaglia i Breakspear. ‘Crni papa’ je Predsjednik svijeta.

Njihov zapovjedni ratni centar se nalazi unutar Borgo Santo Spirito (selo Sveti Duh) koji je zaštićen i od raketnih projektila! Viktor Emanuelle IV čak je htio dignuti u zrak ovu rimsku regiju.

Sadašnji Crni papa Adolfo Nicolas koji od 19. siječnja 2008. nasljeđuje Peter – Hans Kolvenbacha kao 30-ti Superiorni General Isusovačkog reda.
■ Superiorni general jezuita Crni papa Adolfo Nicolas i njegovih 6 generala kontroliraju “Bijelog papu” i Vatikan. Također, tu su i: Iluminati, Cionisti, globalne elite, Vijeće inozemnih odnosa, grupa Bilderberg, Slobodni zidari, Komitet 300, te zli Senat Trent.

■ Jezuiti kontroliraju Vitezove templare, Vitezove Columbusa, te Vitezove Malte.

■ CIA, FBI, NSA, ASIO, MI5, MI6, NCIS, FSB, DGSE, Mossad i svaku obavještajnu agenciju na svijetu kontroliraju Isusovci.

■ Isusovci su se infiltrirali u sve vlade i lideri poput Obame, Rudda, Blaira, Jintao, Sarkozya, Peresa, su samo marionete vođene jezuitskim redovima. Jezuiti su oni koji su potopili Titanic, da bi tako ubili trojicu moćnih ljudi koji su bili prijetnja njihovim bankarskim planovima.

Superiorni generali su izabrani od strane Opće kongregacije društva, sazvane kad se dogodi ostavka, mirovina ili smrt aktualnog predsjednika. Izabrani su doživotno i gotovo svi su služili do smrti osim oca Pedra Arrupe (dao ostavku zbog zdravlja) te njegovog nasljednika oca Peter Hans Kolvenbacha čija ostavka je objavljena u veljači 2006.

To je dovelo do sazivanja 35. Opće kongregacije na kojoj je bio izabran Superiorni General društva, otac Adolfo Nicolas koji je naslijedio Kolvenbacha.

Novi Svjetski Poredak je san o globalnom totalitarizmu koji je pomogao oživjeti bankar po imenu Mayer Armschel Rotschild 1760. kako bi zaštitio svoju privatnu banku od globalnih vladinih regulacija. Njegov Veliki plavi spis je najbolje opisao njegov plaćeni društveni inženjer dr. Adam Weishaupt, profesor kanonskog prava u Ingolstadtu. On je usvojio termin ‘Illuminati’. Noćna mora je još uvijek prisutna i dan danas zbog njihovih potomaka. Ispod se nalazi kratak pregled koji je Weishaupt sastavio za svog bankarskog meštra financijera!

Pažljivo primijetite sličnosti između Manifesta komunističke partije Karl Marxa i kratkog pregleda Weishaupta. Također, pročitajte Komunizam i Novi svjetski poredak.

Veliki plavi spis za Novi svjetski poredak je:

■ Abolicija svih određenih vlada
■ Abolicija privatnih posjeda
■ Abolicija nasljeđa
■ Abolicija patriotizma
■ Abolicija obitelji
■ Abolicija religije
■ Globalne populacija od 500 milijuna
■ Kreacija jedne svjetske vlade

Mayer Armschel Rotschild 1828. godine kaže: ‘Dopustite mi da pustim u opticaj i kontroliram novac nacije i da ne brinem tko piše zakone.’ – Čak i četverogodišnjak može shvatiti da ljudi koji kontroliraju novac … pišu zakone!

“Neki od najvećih ljudi u Sjedinjenim Državama, iz područja trgovine i manufakture, boje se nečega. Oni znaju da negdje postoji sila toliko organizirana, toliko suptilna, toliko nadzirujuća, toliko isprepletena, toliko kompletna, toliko nadmoćna da je bolje da tiho šapuću kada o njoj govore s osuđivanjem.” – Woodrow Wilson.(28. predsjednik SAD)

Dakle koja je to suptilna, potpuno organizirana moć o kojoj Wilson govori? Odgovor na to je – Jezuiti ili kako ih još zovu, Isusovci. Možete se pitati tko su Isusovci? Zar oni nisu samo misionari, svećenici, općenito, oni koji čine dobra djela: osnivaju škole, sveučilišta, i ponose se time što su stupovi društva?

Ako je to uistinu tako, zašto je Isusovački red ukinut u preko 80 zemalja 1773? J.E.C. Sheperd navodi da je između 1555. i 1931.

Društvo Isusovo – Isusovački red, izbačen iz najmanje 83 zemlje, države i grada zbog uplitanja u političke intrige i subverzije zemljišta protiv dobrobiti države, sudeći prema zapisima svećenika Thomasa J.Campbella. Praktično svaki primjer protjerivanja je bio zbog političkih intriga, političke infiltracije, političke subverzije te je poticao na politički ustanak.

Oni su gospodari nad gospodarima kaosa. U svojoj jezgri, Jezuiti su Gospodari rata, Učitelji, Infiltratori, Tirani. Pokušali su pružiti svoje ruke nad globalnom dominacijom s Ligom naroda (preteča Ujedinjenih Naroda) ali ona je propala, sad pokušavaju s novim imenom … Ujedinjenim narodima, i izgleda da će im ovaj put to upaliti!

Ono što ljudi ne razumiju je da Isusovci zapovijedaju Bijelim papom te državom Vatikan, Obaminom – Bushovom – Klintonovom – Blerovom – Peresovo – Jintaovom – Sarkozievom – Medvedevom, i iskreno, svakom vladom na svijetu, uključujući zli Savjet Trenta, CFR, Illuminate, Cioniste, grupu Bilderberg, slobodne zidare, Vitezove Malte, Vitezove Columbusa, Vitezove Templare, Komiteta 300, te svaka obavještajna agencija na svijetu ima veze s isusovačkim redom i usko je vezana za Superiornog Generala Jezuita poznatog kao Crni papa.

BUDUĆI ZLOČINI VATIKANA

Prema proročanstvu Malahijevom, sada je izabran posljednji papa, a prema proročanstvu Nostradamusovom posljednji papa će biti crni papa (u njegovo vrijeme nije još bilo jezuita, zato ih je samo vidio kakvi jesu, kao crne). Izabran je papa jezuita. Jezuitski general je poznat kao Crni papa, jer vlada Vatikanom i jer je uvijek obučen u crno. Naivni su zato mislili da će posljednji papa biti crnac.

Ovaj je crnji od najcrnjeg.

Taj njihov kraj je zapravo novi početak: jedna svjetska religija. Na njoj rade već dugo kao na sastavnom dijelu Novog svjetskog poretka. Kada nju uspostave onda više neće birati pape kao do sada, i zato će ovaj biti posljednji.

Ali biće glavni u toj novoj religiji na drugi način. Zato je ovaj posljednji papa jezuita, jer oni vode cijeli taj posao, pa su zato uzeli završnu riječ. Da završe posao stvaranja Novog svjetskog poretka kako treba, da im se netko ne miješa.

Dakle, možemo očekivati ​​veće ekonomske krize i ratne sukobe, prije svega na vjerskoj osnovi, s muslimanima, kako bi poslužile kao opravdanje za uvođenje jedne svjetske religije, u toj njihovoj namještenoj igri akcija-reakcija-rješenje. To sve dokazuje i numerologija jer magija i simbolika imaju kod njih ogroman značaj i ništa ne započinju i ne rade bez nje.

Numerologija po papi Wojtyli (Ivan Pavao II.):

■ Papa je umro 02. 04. 2005. -> 2 + 4 + 2 + 5 = 13
■ Vrijeme papine smrti: 21:37 -> 2 + 1 + 3 + 7 = 13
■ Bila je to 13. tjedan 2005. godine.
■ Ivan Pavao Drugi bio je papa 26 godina i 5 mjeseci -> 2 + 6 + 5 = 13
■ Ukupno 9301 dan -> 9 + 3 + 0 + 1 = 13
■ Atentat na Ivana Pavla Drugog bio je izveden 13. svibnja.
■ Papa je u trenutku smrti imao 85 godina -> 8 + 5 = 13
■ Karol Wojtyła izabran je za papu kad je imao 58 godina -> 5 + 8 = 13
■ Ivan Pavao Drugi bio je 265. papa -> 2 + 6 + 5 = 13

Numerologija po papi Franji (brojevi 3 i 13):

■ Izabran je 2013/3/13. Zbroj 1 + 3 + 3 + 2 + 1 + 3 = 13
■ Ima 3 imena (dok još nije bio papa) = Jorge Mario Bergoglio
■ Izabran je kao najstariji papa nakon Benedikta XVI u posljednje 283 godine. 2 + 8 + 3 = 13
■ Ima 76 godina. 7 + 6 = 13
■ Prvi je u 3 stvari: prvi jezuita, prvi Južnoamerikanac, prvi Franjo
■ Izabran je za neeuropskog papu nakon 1300 godina (broj 13)
ili još točnije: prvi neeuropski papa nakon Sirijca Grgura III (731-741 g). 2013 – 731 = 1282 tj. 1 + 2 + 8 + 2 = 13.
■ Uzeo je ime po Franji Asiškom koji je živio u 13 stoljeću
■ Zaređen je za svećenika 13. prosinca 1969
■ Bijeli dim se pojavio u 07:06 PM (7 + 6 = 13)

Broj 13 pokriva princip aktivnosti, dinamizma, fatalnosti, zla i kretanja ka smrti, a to donosi prisilu na korjenite promjene. Broj 13, točnije 12 + 1, ima veliki ezoterijski značaj. On označava transformaciju, novo rođenje, nov red. Novi poredak. Na ikoni Novog Svjetskog Poretka, dolaru, piramida ima 33 kamena i 13 stepenica koje simboliziraju 13 stupnja Iluminata.

Na pečatu, orao ima 13 pera u svakom krilu 13 strijela u desnoj kandži i maslinovu granu sa 13 listova u lijevoj, a u kljunu drži svitak s 13 slova. Oko njega se nalazi 13 zvijezda koje formiraju Davidovu zvijezdu, a tu je i štit s 13 traka koje predstavljaju prvobitnih 13 država.

ŠTO SU REKLI O JEZUITIMA

Mnogi od najutjecajnijih ljudi svijeta, državnici, vojskovođe, znanstvenici, pisci, povjesničari, pa čak i pape, tvrde da rimokatolički red Jezuita kontrolira sve svjetske tokove.

■ John Adams (1735-1826) – drugi predsjednik SAD: – Moja povijest jezuita nije opširno napisana, ali iza nje stoje neosporni autoriteti. Ona je vrlo specifična, ali i užasna. Obnova (Jezuitskog reda 1814. godine, od strane pape Pija VII) zaista predstavlja korak ka mračnjaštvu, okrutnostima, despotizmu i smrti … Ne volim izgled jezuita. Ako postoji netko tko zaslužuje vječno prokletstvo na zemlji i nakon nje, onda je to ovo Društvo (Ignjacija) Lojole.

■ Markiz Lafayette (1757-1834) – francuski državnik i general, služio u Američkoj kontinentalnoj vojsci pod komandom generala G.Washingtona, tijekom Američkog rata za neovisnost: – Moje mišljenje je da ako neko ugrozi slobodu ove zemlje – Sjedinjenih Američkih Država – da će to biti učinjeno intrigama jezuitskih svećenika Rimokatoličke crkve, zato što su oni najvještiji i najopasniji neprijatelji svih civilnih i religijskih sloboda. Oni su izazvali VEĆINU ratova u Europi.

■ Abraham Lincoln (1809-1865) – 16. predsjednik SAD: – Ovaj rat (tj. Američki građanski rat 1861-1865) nikada ne bi ni počeo da nije bilo velikog utjecaja Jezuita.

■ Samuel Morse (1791-1872) – američki izumitelj telegrafa i autor knjige ‘Strana zavjera protiv sloboda SAD’: – Jezuiti … su tajno društvo – poput masonskog reda – s tim da su oni još gori i još opasniji.

■ Edmond Paris – autor knjige ‘Tajna povijest jezuita’: – Javnost je skoro potpuno nesvjesna uloge Vatikana i njegovih jezuita u započinjanju dva svjetska rata. Takvu situaciju djelomično možemo objasniti gigantskom financijskom moći Vatikana, kojom su stekli prevlast u mnogim aspektima, a naročito od vremena posljednjeg rata.

■ R.V. Thompson – bivši državni tajnik Američke mornarice: – (Jezuiti) su smrtni neprijatelji građanske i religijske slobode.

■ Napoleon Bonaparte (1769-1821) – francuski car: – Jezuiti su VOJNA organizacija, a ne crkveni red. Njihov vođa je general jedne vojske, a ne običan starješina nekog manastira. Cilj ove organizacije jest da stekne moć – u pravom smislu te riječi – apsolutnu moć, univerzalnu moć, moć kontrole nad cijelim svijetom, kojim će vladati jedan čovjek (tj. Crni papa, Glavni general jezuita). Taj ‘jezuitizam’ je najgori od svih despotizam, i istovremeno, najveća prijevara od svih prijevara …

■ Fjodor Dostojevski (1821-1881) – ruski pisac: – Jezuiti … su prosto vojska koja pomaže Rimu steći vlast nad cijelim svijetom, kojim bi u budućnosti vladao sam rimski papa kao car … To je njihov krajnji cilj … To je jednostavno samo žudnja za moći, za prljavim zemaljskim bogatstvima, i dominacijom; svi bi ljudi trebali postati njihovi robovi (tj. robovi jezuita), oni se samo za to bore. Oni čak možda i ne vjeruju u Boga.

■ Robert Jefferson Breckinridge (1800-1871) – političar i svećenik: – Društvo Isusovaca (tj. Jezuitski red) je neprijatelj čovječanstva. Svi ljudi svijeta bi se trebali ujediniti u borbi protiv njih … Jer ili će oni biti u potpunosti uništeni, ili će doći do potpune iskvarenosti i degradacije čovječanstva.

■ James Parton – američki povjesničar: – Ako pratite masonsku hijerarhiju, kroz sve njene redove, sve dok se ne dođe do vrhovnog grand-mastera i najvećeg masona svijeta, otkriti ćete da je ta strašna individua, zapravo, ista ličnost kao i vođa Društva Isusovaca ( tj. general Jezuitskog reda).

■ F.Tuper Sosi – Autor knjige ‘Vladari zla’: – … Rimsku inkviziciju … predvodili su jezuiti još od 1572. godine.

■ Papa Clement XIV – papa koji je ‘zauvijek’ ukinuo Jezuitski red 1773. godine: – Avaj, znao sam da će me oni (jezuiti) otrovati, ali nisam očekivao da će to učiniti na tako spor i okrutan način. (1774)

■ M.F. Kuzak – bivša kaluđerica, autor knjige ‘Crni papa’: – U krugovima Rimske crkve pouzdano se zna da se izraz ‘Crni papa’ oduvijek koristio za jezuitskog generala, pošto on nosi crnu odjeću, za razliku od pape, koji nosi belu. Oni rimokatolici koji ne smipatiziraju jezuite, a njihov broj nije mali, smatraju da taj Crni papa kontrolira ‘Bijelog papu’ … čak i unatoč tome što je ovaj prvi (Crni papa) u obavezi da bar iskaže poslušnost ovom drugom. Jezuitski red je jedini red Rimske crkve … koji djeluje pod zastavom (‘Bijelog’) pape, i jedini koji je protjerivan iz raznih zemalja zbog miješanja u politiku. Stoga je logično očekivati ​​da je glavni cilj Društva (Isusovaca, tj. Reda jezuita) upravo stjecanje političke moći. (1896)

■ Jeremiah J. Crowley – bivši svećenik Rimokatoličke crkve u Irskoj i autor knjige ‘Romanizam: Prijetnja narodu’: – (Jezuitski) general je glavni čovjek ove mračne i nijeme armije, koja misli, čini, radi i sluša, kao pasivni instrument njegovih zamisli. Cijeli njihov život je posvećen samo jednom cilju – napretku (Jezuitskog) Reda za koji su vezani. (1912)

■ Friedrich von Hardenberg – njemački filozof: – Nikada u svjetskoj povijesti nije postojalo takvo Društvo (tj. Jezuitski red). Čak ni drevni rimski Senat nije imao tako jasan plan za vladanje nad ljudima i svijetom.

Knjigu “Vatikanske ubice – Ispovest bivšeg jezuite” možete besplatno pročitati i skinuti na ovom linku:
http://www.mediafire.com/view/?aqpu1xaombedu04
 
(webtribune.rs)

Na blagdan Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1717. godine, četiri londonske masonske lože odlučile su izaći u javnost osnovavši svoju Veliku ložu Engleske. Da bi se masonska okultna društva uopće pojavila u javnosti, morale su se dogoditi određene predradnje

Kao prethodnica javnoj masoneriji osnovana je početkom 17. stoljeća u Njemačkoj mistična sekta Red ruže i križa (Antiquus Mysticusque Ordo Rose Crucis, A.M.O.R.C.), čiji su se sljedbenici nadahnjivali židovskom Kabalom, magijom, alkemijom, okultizmom, ezoterijom i spiritizmom. Za rozenkrojcere je Bog samo sveopća kozmička snaga, a naučavanje o reinkarnaciji i karmi daje posljednje objašnjenje čovjekove „kozmičke svijesti“. Doktrina o reinkarnaciji nije ništa drugo do Luciferova doktrina „postanka bogom“ koju Sveto pismo naziva magijom, a u „znanstvenom“ svijetu poznata je kao evolucija.

Pod anglikanskim engleskim vladarom Karlom II. rozenkrojceri uz pomoć slobodnog zidarstva 1660. godine ostvaruju svoju pogansku doktrinu evolucije utemeljenjem Kraljevskog londonskog društva za usavršavanje prirodnog znanja (The Royal Society of London for the Improvement of Natural Knowledge), ili jednostavno Kraljevskog društva (The Royal Society). Dva stoljeća poslije će istaknuti mason Charles Darwin evoluciju obogotvorenja ponuditi čovječanstvu kao biološki koncept, uz sveopću pokornost toj masonskoj dogmi koju je poput oštrice usmjerio na kršćansku Europu.

Nakon tajnovitog požara u Londonu 1666. godine za koji se sumnja da su ga podmetnuli slobodni zidari, a za kojega su optužili Svetu Stolicu, anglikanski krivovjerci ponavljaju neviđeni masakr nad katolicima, poglavito nad svećenstvom. Naime, za vrijeme vladavina tiranina i bludnika Henrika VIII. (1509.-1547.), kao i njegove nezakonite kćeri Elizabete I. (1558.-1603.) smaknuto je, najčešće spaljeno na lomači, više od trideset tisuća katolika (papa Pavao VI. proglasio je svetima četrdeset mučenika iz Engleske i Walesa iz tih zlopatničkih vremena).

One katoličke crkve koje nije uništio podmetnuti požar, ulične horde su zapalile. Obnovu Londona preuzelo je Kraljevsko društvo, društvo okultnog masonstva, sastavljeno od „najuglednijih“ engleskih znanstvenika, cjelokupne kraljevske obitelji, kao i anglikanskog svećenstva. London od tada dobiva obrise masonskih i đavoljih oznaka i kodova. Požarom u Londonu počinje doba modernog masonstva.

Pošto je 1701. godine engleski parlament donio zakon kojim su samo pripadnici Engleske crkve mogli polagati pravo na prijestolje, a niti supruga niti suprug prestolonasljednika ni u kojem slučaju nisu mogli biti katoličke vjere (taj zakon postoji i danas, gdje suprug ili supruga engleskog vladara može biti bilo koje vjere, pa čak i ateist, ali nikako katoličke), proveden je akt o submisiji. Oni preostali katolički svećenici koji su preživjeli anglikansku inkviziciju, a koji na vrijeme nisu potpisali dokumente o submisiji, zajedno su sa svim svojim župljanima, ženama i njihovom djecom bili pogubljeni. Engleska je postala moderni Babilon, gdje se kao u jedinoj državi na Zemlji spojila vlast vjerskog poglavara sa svjetovnom vlašću.

Kada više nije bilo nikakve mogućnosti da će se Britansko kraljevstvo (1707. god. došlo je konačnog ujedinjenja Engleske i Škotske) vratiti u okrilje Svete Stolice, kada je dvorac francuskog kralja Luja XIV. bio pod opsadom čarobnjaka, demonijaka, rozekrojcera, pomahnitalih alkemičara, kabalista i otpalih svećenika, a diljem Europe, potpomognut reformacijom, zagospodario je masonski duh u vidu crkvenog partikularizma i regalizma te nepovjerenja prema Svetoj Stolici, masonstvo je slavodobitno skinulo krinke 1717. godine i pokazalo se tom sve više raskršćanskom svijetu.

Od otkrića Amerike, današnju „obećanu zemlju“ Sjedinjene Američke Države, naseljavali su razni pustolovi, razbojnici, ljudi sumnjiva morala, a od samog početka gotovo planski i slobodni zidari. Vješto su u svakoj državi SAD-a organizirali svoju vlast. Tako već pedeset godina prije nego što je masonerija u Londonu prvi puta izašla u javnost, u državi Južnoj Karolini je donesen državni ustav koji se isključivo temeljio na strogim masonskim pravilima.. I danas je glavni grad Južne Karoline, Charleston, najveće masonsko uporište SAD-a.

Prosvijetljeni masoni – Iluminati

Nakon javnog prikazivanja Velike lože Engleske počelo je nezaustavljivo osnivanje masonskih loža diljem Planeta. Paralelno su se razvijale i druge okultne sljedbe i dogme usko povezane sa slobodnim zidarima. Jedan od najpaklenijih umova prosvjetiteljskog vremena je pokršteni bavarski Židov rođen u Ingolstadtu, čudovišni Adam Weishaupt. On je 1776. godine pod pokroviteljstvom novoosnovane kuće Rothschild (Wessely, Mojsije, Itzig, Friedländer i Mayer) osnovao mistični red Ancient Illuminated Seers of Bavaria, koji postaje poznat kao Red iluminata. Red iluminata, red „nositelja svjetla“, vrlo lako povezujemo sa „svjetlonošom“, odnosno Luciferom. Weishaupt s Redom iluminata postaje najveći prevratnik i anarhist, s neskrivenom mržnjom prema kršćanstvu, Crkvi i autoritetu Svete Stolice, nadahnjujući se gnostičkim učenjima koje povezuje s političkim rušilačkim idejama i prevratničkim programima.

Kao strastveni jakobinac i sotonist, Weishaupt je vrlo brzo postao najutjecajniji vrhovnik među slobodnim zidarima. Iluminati vjeruju da upravo oni primaju znanje s onoga svijeta (poznato i od koga) kako bi oslobodili ljudski um od ovozemaljskih okova, odnosno od nazadnog kršćanskog vjerovanja. Njihovo naučavanje i žudnja je san o „zlatnom dobu“, „gradu ljubavi“, odnosno o Novom svjetskom poretku. Kako bi se to postiglo trebalo je srušiti kršćanski monarhistički sustav u svijetu i na njegovo mjesto dovesti liberalnu buržoaziju. Osim toga, narode i države je potrebito pretvoriti u suparničke tabore koji bi se razlikovali politički, vjerski i ekonomski, kako bi se mogli isprovocirati sukobi i ratovi između njih.

Da bi plan rušenja kršćanskih dinastija, kao i vladanja svijetom iz jednog okultnog središta, postao općesvjetski, općenarodni i „općenapredni“, masonstvo se moralo izdići iz crne magije i sotonizma i u pročelju ljušture odgojiti armade racionalista, skeptika, deista, nihilista, agnostika i ateista. Na taj način nitko više ne može povezati intelektualnu dominaciju „umnih ljudi“ koja gradi kult čovjeka i kult materije s nečim transcendentnim i onostranim.

Francuska revolucija 1789. godine samo je logična posljedica iluminizma koja je kao najveći krik i bijes Sotone iracionalno prodrla u nekad najkatoličkiju zemlju, Francusku. Dok je tisuće vjernika umiralo na stratištima zabranila se uporaba Biblije, a uveo se desetodnevni radni tjedan kako bi se izbrisao svaki trag Božjem danu, nedjelji. Ustoličuje se „božica razuma“ u katedrali Notre-Dame, a vođa revolucije, framasonski demonijak Maximilliene Robespierre, umjesto Boga uvodi štovanje masonskog „vrhovnog bića“, bolje reći Sotone. Lučonoša Lucifer svojim je bakljama zapalio cijeli Planet.

Sve druge revolucije u svijetu protiv Crkve i kršćanskih vladajućih dinastija isključivo su vodili masoni: Benito Juarez, Simon Bolivar, Giuseppe Garibaldi, Sam Huston i mnogi drugi. Na čelu američke revolucije također su bili isključivo slobodni zidari. Svakako tu treba spomenuti diplomatskog predstavnika američke misije u Francuskoj od 1776. do 1785. godine, Benjamina Franklina koji je prijateljevao s Adamom Weishauptom. Weishaupt je Franklina upoznao sa svojom vizijom Novog svijeta čija osovina upravo trebaju biti Sjedinjene Američke Države. Među prvim Iluminatima postao je i Benjamin Franklin.

Benjamin Franklin „dostojno“ je Luciferovo svjetlo ugradio na tlo američkog kontinenta. Svoj prvi masonski znamen ostavlja na Dekleraciji o neovisnosti. Odlukom Kongresa 11. lipnja 1776. godine Franklin je uz Roberta Livingstona, Roberta Shermana, Thomasa Jeffersona i Johna Adamsa bio zadužen za izradu nacrta Dekleracije. Pouzdano se zna da su pored Franklina, Livingston i Sherman bili masoni, Jefferson je pripadao Luciferovim svjetlonošama, Iluminatima, dok se za Adamsa samo nagađa. Od 56 potpisnika Dekleracije o neovisnosti, koju je prihvatio Kontinentalni kongres SAD-a 4. srpnja 1776. godine, 53 su bili masoni, od kojih je osam bilo visokorangiranih masona. Na Ustavnoj konvenciji u Philadelphiji 1787. godine, Franklin je uz Georga Washingtona (član masonskog bratstva od 1752.), Randolpha, Jeffersona i Johna Adamsa bio zadužen da priredi tekst američkog Ustava. Od četrdeset potpisnika Ustava, za 26 se pouzdano zna da su pripadali masonskom redu.

Svečanom prihvaćanju Dekleracije, 4. srpnja 1776. godine, koji datum „ponosni“ američki narod slavi kao Dan nezavisnosti, Benjamin Franklin dobio je od Kongresa još jedan zadatak, dizajnirati s Adamsom i Jeffersonom Veliki pečat Sjedinjenih Država. Cijelo svoje nadahnuće masonske religioznosti Franklin je uz pomoć masona Charlesa Thompsona, prenio na Državni pečat SAD-a koji kao što je opće poznato prepun okultne simbolike.

Gotovo je svima poznato da je prvi predsjednik SAD-a, koji nam se smiješi s „masonske amajlije“ – novčanice od jednog dolara, George Washington, bio samo jedan od dvadesetak američkih predsjednika koji su položili masonske prisege. Kamen-temeljac na poznatoj zgradi američkog Capitola, američkog Kongresa, položio je predsjednik Washington u obrednoj masonskoj pregači i bijelim rukavicama. Prilikom polaganja temeljnog kamena koristio je masonski alat, a samo polaganje podsjećalo je na masonsku ceremoniju.

Spomenik George Washingtonu, poznati golemi obelisk slobodni zidari su „posvetili“ u svom ritualnom obredu. Stoga nas i ne čudi što je glavni grad SAD-a, Washington, urbanistički postavljen prema strogo iscrtanim tlocrtnim masonskim simbolima i kodovima (pentagram, Veliko oko (Luciferovo oko) itd..

Židovska masonerija

Masonerija od samog izlaska u javnost nije bila monolitna organizacija iako je London do današnjeg dana ostao matica svjetskog masonstva. Nesuglasice između različitih skupina ne znači da se oni dogmatski razlikuju, već je to isključivo borba za prevlast, odnosno nešto poput „borbe lopova oko ratnog plijena“. Čak je svojedobno izbio i pravi sukob između anglosaksonskog i romanskog masonstva što je rezultiralo da francuski Grand Orient bacio kletvu na Veliku ložu Engleske, kao i obrnuto.

Židovski elitisti su sa svojim urođenim trgovačkim instinktom vrlo brzo „nanjušili“ da je masonerija, ne samo ideološki bliska njihovom svjetonazoru, već da se njom mogu poslužiti da razbiju ograde koje su ih dijelile od ostalih ljudi. Tako su oni već nakon osnutka prve velike lože u Engleskoj postali najvatreniji promicatelji masonerije. Prvo što su proveli kod masonskih loža je načelo da se u ložu ne smije primiti niti jedan kršćanin koji Židove ne gleda kao svoju braću.

Ta slobodarska ideologija poništila je građanske i političke razlike između obrezanih i krštenih, oslobodila je Židove iz geta i otvorila neslućene mogućnosti njihovom svjetskom utjecaju. Postupno Židovi ovladavaju masonstvom, poglavito u anglosaksonskom masonstvu u kojem se osuđuje svaki klerikalizam i gdje se vjerska tolerancija pretvorila u mržnju prema Katoličkoj crkvi.

Pošto je Engleska masonerija širom otvorila vrata Židovima – masonima, Židovi – masoni ne samo da zauzimaju dominantna mjesta u ložama već i u engleskom Gornjem domu (lord Reading, lord Lawson, lord Rothschild, lord Melchett, lord Mond, lord Beaconsfield itd.) Nakon Engleske, francuski Veliki Orijent dolazi u ruke židovskih masona, zatim švicarska Velika loža Alpina iz koje se upravlja švicarskom masonerijom itd.

Najveći otpor primanju židovskih masona u masoneriju bio je u njemačkim zemljama. Međutim pod pritiskom francuskog Velikog Orijenta i njemačko masonstvo je ubrzo popustilo te dopustilo Židovskim elitama članstvo u ložama. U ložama Habsburške Monarhije židovski masoni također postupno počinju dominirati, tako da je primjerice u Mađarskoj koncem Prvog svjetskog rata bilo među ukupnim članstvom u ložama 95% Židova. S toga punim pravom današnje masonsko ustrojstvo možemo zvati „judeo – masonstvo“.

Iako Židovi – masoni imaju sve preduvjete da se u masonskim ložama osjećaju kao u sinagogi, pošto samo mjesto sastajanja, loža, po ikonografiji i simbolima podsjeća na sinagogu, a k tome se i zove kao židovsko mjesto bogoslužja, Hram ili Temple, te iako su zavladali masonerijom i podvrgli je svojim interesima, počeli su osnivati i svoje isključivo židovske lože. Židovskih loža B’nai B’rith (Sinovi Saveza) danas u svijetu ima preko 600. Sjedište im je u Chicagu, a diljem svijeta su povezane u distriktne velike lože. Distrikata je danas 13, od kojih sedam u Americi i šest u Europi (Berlin, Bukurešt, Prag, Carigrad, Beč i Krakow).

Ne treba ni podsjećati da su članovi židovskih masonskih loža najbogatije, najmoćnije i najutjecajnije obitelji svijeta, bankari (Rothschild, Blumenthal, Meyer, Seligmann, Salamon, Lehmann), veliki industrijalci (Lewisohn, Guggenheim, Ballin, Rathenau, Friedlander-Fuld, Katzenstein, Warburg, Bleichroder itd.), zatim moćni rabini, publicisti, suci i mnogi drugi. Na taj način su židovske lože B’nai B’rith stvarna velevlast masonerije, jer ono što daje mješovita masonerija na raspolaganju je svim visokopozicioniranim masonima, ali što daju židovske lože dostupno je smo židovskim elitistima. Tako je židovstvo, koje je samo po sebi zatvoren krug, još više stisnulo svoje redove u ložama B’nai B’rith, potenciralo je ekskluzivnost i neizmjernost te kroji sudbinu svim državama i narodima, dok je mješovito masonstvo manje-više samo njihov izvršni organ. (Emil Čić: Masonerija u Hrvatskoj-II dio, http://emailcic.exactpages.com/domagoj2.html).

Globalizacija – Novi svjetski poredak

Kako su se pojavom masonstva u javnosti organizirano rušile katoličke dinastije, po istom scenariju su se s vremenom rušile i katoličke kompanije i nacionalne države. Političku i ekonomsku vlast na gotovo cijelom Planetu preuzeli su masonsko – judejski oligarsi, danas u masonskoj Sparti – SAD-u, popularno zvani neokonzervativci. SAD dobivaju posebnu ulogu u masonskom svijetu, postaju svjetski policajac koji je permanentno u bar jednom ratnom sukobu. Tom ratničkom zemljom upravlja se iz istog masonskog obeliska u Washingtonu D. C., u kojemu se nalazi svjetsko sjedište najmoćnije masonske organizacije Vrhovno vijeće škotskog obreda (Supreme Council of the Scottish Rite).

Jednosvjetski proces stvaranja jedne svjetske globalne države u kojoj bi sva moć i bogatstvo bila u rukama malobrojne elitne masonske nadrase eugenika, koliko god izgledao kao puka iluzija prije tri stoljeća kada je masonstvo izašlo u javnost, danas postaje sasvim izvjestan. Putem nametnutih sukoba i ratova, programiranih ekonomskih kriza i financijskih šok terapija, države kao političke institucije postaju financijski i materijalno ovisne od svjetskoj vladajućoj masonskoj kasti. Fenomen globalizacije „Veliko oko“ vodi u njenu završnu formu, poznatiju pod sintagmom Novi svjetski poredak. Taj fenomen u ekonomskom i političkom smislu izrodio se u potpunu gospodarsku i političku hegemoniju nadnacionalnih trgovinskih mega – korporacija i bankarskih institucija u vlasništvu „odabranih“ nad zavisnim državama i narodima uz pomoć globalnih servisa: MMF, Svjetske banke (WB), Svjetske trgovinske organizacije (WTO) itd.

MMF, kao najmoćnija masonska organizacija, pod motom slobodnog tržišta, liberalne ekonomije i razvlašćenja državnog vlasništva, ciljano osigurava zavisnost i ropstvo država prema svjetskim globalnim grabežljivcima. SAD, u kojima je masonstvo velevlast, imaju na sve odluke MMF-a pravo veta. Najmoćniji svjetski grabežljivci, sa svojim multinacionalnim korporacijama, kako bi lakše upravljali hedonističkim i prostodušnim pukom kojemu su puna usta demokracije, globalizacije, multikulturalnosti, liberalizma i sličnih floskula, sponzoriraju razne satelitske obitelji, čije kompanije postaju spona između „njih nedohvatljivih“ i stvarnog svijeta u kojem živi robotizirani mali čovjek.

Na taj način stvarni Vladari svijeta ostaju skriveni iza zastora, daleko od očiju javnosti. Primjerice, poznato je da je najmoćnija obiteljska dinastija unutar američkog masonskog ustroja, Rockefeller, sponzorirala i uložila u obitelj Bush čija je poddinastija ponajčešće zaslugama visokih masona škotskog obreda, bivših predsjednika SAD-a, Georgea Herberta Walkera Busha i njegovog sina Georgea Walkera Busha postala značajan svjetski ekonomski čimbenik, poglavito u vojnoj industriji.

Pitanje je koliko će se one malobrojne države, poput Putinove Rusije, Irana, zemalja Južne Amerike, Sirije koja je na samom izdisaju, itd., moći još nositi s čudovišnom ekonomskom i vojnom doktrinom Vladara svijeta? Trenutni uspjesi i nezavisnost pojedinih država od „Velikog oka“ne smiju nas zavarati. Doktrina šoka putem ekonomske i fiskalne nestabilnosti, kao i izazivanja ekonomskih kriza u kojima se vrtoglavo i turbulentno mijenjaju cijene strateških proizvoda, samo požuruje nove ovisnosti i nova sužanjstva.

Ako se ne uspije porobiti „neposlušna“ zemlja doktrinom ekonomskog šoka i financijske nestabilnosti onda „Veliko oko“ primjenjuje taktiku „dirigiranog kaosa“ u kojoj se pomoću manipulacije ljudskim umom nastoje svrgnuti „zloglasni tiranini“ na vlasti. Sjetimo se samo što je nakon „arapskog proljeća“ ostalo od nekada najbogatijih arapskih zemalja, Libije i Egipta? A u Siriji se svim silama nastojala srušiti legitimna vlast sirijskog predsjednika Bashara al – Assada koji je, uzgred rečeno, imao poseban senzibilitet prema kršćanima (sjetimo se samo veličanstvenog posjeta pape Ivana Pavla II. Damasku 2001. godine).

Poglavar drevne kršćanske i islamske zemlje koja je postala metom strahovitog uništavanja Božjih neprijatelja, Assad, rekao je tada u velikoj džamiji Ummajada u Damasku na grobu sv.Ivana Krstitelja papi Ivanu Pavlu II.:“Dolazi vrijeme Sveti Oče kada će se svi oni koji vjeruju u Jednoga Boga morati suprotstaviti onima koji su Božji neprijatelji!“

Nemilice su se naoružavali islamski fundamentalisti koji su se s zastrašujućim žarom obračunavali sa kršćanima, a svjetski mediji su brujali na sva zvona o obvezujućem svrgavanju „Assadovog režima“ . Jasno, tomu su se zvonko pridružili i hrvatski sluganski političari. I što se izrodilo od toga? ISIL! Jedino ostaje nedoumica jeli proces izmakao kontroli ili je i to dio scenarija? Ne zaboravimo rat je za „Veliko oko“ najprofitabilnije poduzeće!

U najmnogoljudniju zemlju Kinu, u kojoj je politički komunizam urodio surovim državnim kapitalizmom, naveliko je već ušao masonski kapital, poglavito židovski. U Iranu se, po iskušanom receptu, nakon predsjedničkih izbora 2009. godine djelomično uvezlo „događanje naroda“, a Rusija je sa svih strana opkoljena proturaketnim „obrambenim“ postrojenjima. Doslovno su bila zbunjujuća tumačenja američkih neokonzervativaca o razlozima postavljanja tih raketa u Poljsku i Češku kao sprječavanja opasnosti od nuklearnog napada neke „izopćene države“ (Sjeverne Koreje ili Irana). Da je proturaketni štit tomu svrha, valjda bi bilo logično da je postavljen bliže Iranu ili Sjevernoj Koreji, primjerice u Turskoj u kojoj je masonstvo također velevlast, ili u drugim američkim satelitima: Kuvajtu, Kataru ili najlogičnije u Izraelu.

Očito je da je zadnji scenarij „Velikog oka“ za pokoravanje vodeće nepokorene zemlje, Rusije, i vojna opcija, ako prije toga Rusija ne klone pomoću šok terapije (npr. nerealnom cijenom plina i nafte na svjetskom tržištu u skoroj budućnosti) kojom bi se nakon ekonomske krize pod vlašću nekog novog Jeljcina vratili židovski oligarsi i učinili i od te zemlje sastavnicu Novog svjetskog poretka. Sadašnja situacija u Ukrajini samo je prva faza tog procesa.

Ovdje nedvosmisleno treba naglasiti da hrvatski narod treba sa simpatijama gledati na ukrajinski narod i njegovu borbu za nezavisnost Ukrajine od istočnog uzurpatorskog ruskog susjeda. No, „kvaka“ je u nečemu drugom. Upravo se „događanje naroda“ u Ukrajini, identično kao i u arapskom proljeću, dogodilo program „Velikog oka“. Sada će Vladari svijeta imati i „stvarni“ razlog za pojačanje svog „proturaketnog“ štita oko Rusije. A Ukrajinci? Pa oni lakovjerno i naivno iz tutorstva s istoka silno žele otići u sužanjstvo „zapada“!

Neslućeno bogatstvo u rukama malobrojnih, koji su kompaktna inicijacijska univerzalna uprava iznad masonskih loža cijelog svijeta, dovelo je do toga da je glorifikacija čovjeka došla tako daleko da ga se smješta na oltar i obogotvoruje. Masonska doktrina spasenja je ustvari samoobogotvorenje – projekt New Agge, vrlo slično kako naučavaju i židovski kabalisti. Žeđ za novcem pretvara se u žeđ za apsolutnom vlašću. Neograničena vlast, štujući „kult novca i čovjeka“, sve više žudi za Luciferovim otkupljenjem, koji će, kako oni vjeruju, na svršetku vremena uz pomoć Antikrista stvoriti svoje kraljevstvo na Zemlji i pobijediti samog Krista…
 
(hu-benedikt/uredio:nsp)

Većina ljudi je čula nešto o Novom svjetskom poretku. Neki su čak pročitali čitave knjige o tome. Ali malo ljudi koje srećemo, mogu sažeto objasniti šta je to. Često nailazim na ljude koji koriste termin “Novi svjetski poredak” ali ne mogu objasniti što je to. Ako ih upitate da objasne obično počnu zamuckivati, “to je … hm … znate … ah … zar nije to nešto što je dobro započelo, a ispalo loše?”

Pa, na neki način jeste. Kao primjerice Hitlerov Treći Reich. On je također obečavao da će donijeti Novi svjetski poredak. Bukvalno tako. Ako sumnjate, samo provjerite neke od postera po Zagrebu i Beogradu (1941). A Hitlerov Novi svjetski poredak je također dobro započeo – za podjarmljeni njemački narod, koji je gladovao i bio ponižen od strane pobjedničkih i arogantnih saveznika iz Prvog svjetskog rata. Ali se loše završio, i njemačkog narod i za milijune drugih ljudi diljem svijeta.

Boljševici su također pokušali izgraditi svoju verziju “Novog svjetskog poretka,” koji je globalno reklamiran kao Komunistička internacionala, i koristili su slogane poput “proleteri cijelog svijeta – ujedinite se”.

Ali traganje za “novim svjetskim poretkom” datira mnogo prije Hitlera, Lenjina ili Staljina. U stvari, ide čak toliko unazad u prošlost koliko i čovjekova ambicija da vlada životom drugog čovjeka. Nikolo Makijaveli, primjerice, napisao je u svojoj knjizi “Vladar”: “Nista nije teže isplanirati, ništa nije problematično što se tice uspjeha, niti opasnije da se kontrolira, od kreiranja novog poretka stvari.”

Ali svjetski vladari u usponu, gladni moći – počev od Džingis Kana, preko Attile Hunskog, Napoleona – rijetko obraćaju pažnju na riječi mudrosti, i ne trude se da nauče nešto iz povijesti. Oni se umjesto toga ponavljaju. Obično na svoju štetu. Zbog čega svaka varijanta “novog svjetskog poretka” ima tendenciju da se na kraju raspadne i neminovno završava u košu za smeće povijesti.

Zato Novi svjetski poredak (NWO) 1990-ih nije ništa više nego najnovija marketinška maska ​​koja koristi pozitivne riječi da zamaskira zle planove zapadnih arhitekata novog svjetskog poretka. Riječi “Novi svjetski poredak” prvi put je izgovorio u suvremenom kontekstu američki predsjednik George Bush 1990. godine, kada je likovao zbog navodne pobjede Zapada u Hladnom ratu nad Sovjetskim Savezom. Njegove riječi su nudile nadu (“novu”) u bolji život (“svijet”) koji je pred nama; život koji bi se temeljio na (zakonu i) “redu / poretku”,a ne na sirovoj primjeni sile, koju je “Banda sa Istočne strane “, iz Kremlja, koristila u svojim sferama utjecaja i kontrole.

Umjesto toga, posljednje izdanje Novog svjetskog poretka dalo je istu staru “diplomaciju oružja” koju su koristili i Sovjeti, s tim što se sada koriste veca oružja i više diplomacije da se maskira grabljenje vlasti Bande sa Zapadne strane.

Novi svjetski poredak ili novi totalitarizam

Na samom kraju dvadesetog stoljeća i na pragu novog tisućljeća svijet je zbunjen i zabrinut zbog onoga što se događa na svim meridijanima našeg planeta. lako je cijeli vijek koji ostaje za nama bio ispunjen sukobima naroda, mržnjom, masovnim stradanjima, egzodusima, glađu, ali i tehnološkim napretkom, kulturnim i društvenim preobržajima naroda i zemalja – posljednjih desetljeća, u vrijeme kada su ljudi i narodi očekivali više blagostanja, pravde i slobodnog života za sve, došlo je do novih snažnih tektonskih poremećaja čija erupcija izaziva mnoge nedoumice i pitanja: kuda svijet ide, da li se nalazimo na pragu nove civilizacije i kakve, kakva je budućnost naroda i novih generacija koje dolaze, kakvo breme nosi vrijeme koje dolazi, je li svijet krenuo novim putevima progresa, blagostanja i jednakosti ili se ponovo suočava sa starim opasnostima zavijenim u novo ruho: s nasiljem, vladavinom sile, uništavanjem tradicije, kulture i svih vrijednosti jednih, i dominacije, narnetanja vrijednosti drugih naroda, unisonošcu, i konačno, da li se stvara jedna nova, bezbojna i silovana civilizacija, da li se radi novi totalitarizam pod firmom novog svjetskog poretka u ime koga je i srušen jedan sustav čiji su dometi bili manji od dometa ovoga koji nastupa.

Ova tema nema ni mogućnosti ni ambicije da nudi odgovore na ova pitanja; to će biti u mogućnosti da učini vrijeme koje dolazi. Ovdje će moći se moći naći neki element za razmišljanje o prošlom i sadašnjem vremenu i da sa zebnjom očekujemo novo doba koje nastupa. U tom kontekstu važno mjesto u knjizi imaju naše bivše i naša sadašnja državna zajednica naroda koji žive na ovom prostoru i njihova neizvjesna sudbina pred kojom su se našli kao “slamka u vihoru”.

Porijeklo ideje i povijest svjetskog poretka

Ideja o svjetskom poretku ima duboke korijene u povijesti osvajanja zemalja i potčinjavanja naroda od strane moćnih i velikih sila. Tom idejom zanosili su se u dalekoj i bližoj prošlosti kao i u današnje vrijeme mnogi carevi, diktatori, državnici i vojskovođe cije su ambicije bile da što veći dio svijeta i po mogućnosti sve zemaljske prostore osvoje, da narode na tim prostorima učine robovima, jeftinom radnom snagom ili poslušnim gradanima njihovih imperija.

San da vladaju svijetom pokretao je vojne pljačkaške horde, kolonijalne vojske i emisare, i druge oružane sile i armade koje su stoljećima harale svijetom i narodima donosile zlo i patnju, nadajući se da će ih pokoriti, uništiti, asimilirati, prevesti ih u tuđu vjeru da bi poslušno služili jednom narodu i jednom gospodaru. Oni su u tome uspijevali na dulje ili kraće vrijeme ali su, kako povijest pokazuje, ipak propadali i nestajali, mada su njihove ideje preživjele stoljećima.

Takvu su sudbinu doživjeli rimski i perzijski kraljevi, Aleksandar Makedonski, Džingis Kan i Napoleon, i kolonijalni osvajači Afrike i Azije, i Hitler, tako je završila ideja Petra Velikog i Staljinova nada da će pobijediti njegov “model svijeta”.
Zamisao o uređenju svijeta po pravilima utvrđenim od strane neke društvene elite okupljene u tajnim i mističnim organizacijama, prisutna je već više od dva stoljeća. To je, u stvari, preteča ideja mondijalisti o svjetskom poretku kojim bi upravljala jedna “svjetska vlada” izabrana ne od naroda, već od skupina privatnih ličnosti koje raspolažu ekonomskom, intelektualnom, političkom ili nekom drugom vrstom moći.

U istraživanju korijena mondijalizma i ideja o svjetskom poretku u kome će vladati zakoni elite, svi putevi vode ka svjetskoj masoneriji i organizaciji iluminata kao njenoj produženoj ruci. Iluminati su tajni sotonistički red koji je osnovao istaknuti mason Adam Weishaupt 1. svibnja 1776. godine u Ingolstadtu u Bavarskoj.

Ova organizacija, kako navodi Geri Ka, bila je produžena ruka visoke prosvijetljene (ilumanizirane) masonerije i postojala je kao posebni red unutar reda. Njezina djelatnost bila je tijesno povezana sa moćnom francuskom masonskom lozom Grand Orient.

Cilj iluminata bio je da “izvršavaju planove visoke masonerije u uspostavljanju novog svjetskog poretka” putem stvaranja uporišta u ključnim krugovima europskih vlada u kojima je krojena politika i kroz nastojanje da se utječe na odluke europskih lidera iznutra, sa tih savjetodavnih položaja “.

Meta iluminata predstavljali su predstavnici vlada na koje je trebalo utjecati. Govoreći o njima, osnivač iluminata Weishaupt je, kako je pisao Won Robinson jos davne 1798. godine, rekao: “Stoga je naša dužnost da ih okruže njihovim (iluminatskim) članovima. Moramo dati sve od sebe, govorio je on, da omogućimo postavljanje iluminata na sve važne državne položaje. Pomoću toga plana, mi ćemo upravljati cijelim čovječanstvom … “

Iluministicka masonerija “uvela je u igru” ideju i termin novi svjetski poredak još od Weishauptovog vremena da bi označila dolazeću svjetsku vladu “preko koje će kada bude uspostavljena, zavladati Antikrist”. Kako piše Geri Ka, ova poruka predstavlja tajni simbol masona koji je postao zvanično naličje Velikog pečata SAD još 1782. godine.

Javnost to nije znala niti je taj simbol dešifrirala čitavih 150 godina kada se on pojavio na poleđini od jednog dolara za vrijeme vladavine Franklina Roosevelta početkom 30-ih godina ovoga stoljeća. Predsjednik Roosevelt je inače bio mason 33 stupnja. Taj masonski simbol sastoji se od piramide sa svevidećim okom Ozirisa ili Beal iznad nje. Ispod piramide je napisano: “Novus ordo Seclorum”, što na latinskom znači “Novi poredak stoljeća”, odnosno “Novi svjetski poredak”.

Visoka masonerija je preko velikih loža Grand Orient u 18. i 19., stoljeću nastojala ostvarivati ​​svoje planove za uspostavljanje novog svjetskog poretka. Iluministička masonerija je djelovala u 18. i 19. stoljeću preko raznih organizacija i osoba. Prvo njezino značajnije djelovanje bilo je poticanje Francuske revolucije preko jakobinskog društva i Napoleona Bonaparte koji je “bio njihov čovek”. Kako tvrdi Geri Ka, iluministicka masonerija je dobivala pomoc od Waltera, Robespierrea, Dantona koji su bili istaknuti masoni. Dio novca iz Amerike išao je europskim iluminatima, a kasnije za financiranje Vijeća za inozemne odnose (SIO).

Jedan od ljudi koji je uočio opasnosti od iluminističke masonerije i njezinih aktivnosti bio je George Washington. On je još 1798. godine upozorio američki narod na opasnost od utjecaja “subverzivnih sila i stranih utjecaja”. Ovakvim i sličnim izjavama i praktičnom politikom nositelja vlasti u Sjedinjenim Državama, ova zemlja se skoro čitava dva stoljeća nalazila u zoni samoizolacije i bez značajnijeg utjecaja na svjetske poslove. Ali, unatoč tome u Americi je sve više vršen prodor mondijalističkih tendencija koje su u Europi imale glavno uporište u organizacijama izraslim na strategiji iluministicke masonerije.

Pod tim utjecajima nikle su i ideje poslije Prvog svjetskog rata o osnivanju Društva naroda. Na stvaranju ove mondijalističke organizacije aktivno je radio americki pukovnik Eduard Mandel Hans, poznati agent kartela Rothschild-Warburg-Rockefeller, i kasnije savjetnik američkog predsjednika Wilsona. Društvo naroda je financirano Rockefellerovim novcem i trebalo je “poslužiti kao prvi korak u stvaranju svjetske vlade”.
Sjedinjene Države, međutim, nisu nikada ušle u Društvo naroda jer su osnovne snage političke i društvene moći opirale globalizaciji svijeta.

Sličnosti Hitlerovog projekta i novog poretka u EU

Iako su bili veliki protivnici i progonitelji Židova i svjetske masonerije, Hitler i njegovi nacisticki vizionari uređenja Europe i svijeta. “Veoma aktivno su radili na izradi i praktičnom provođenju projekta” o ujedinjenju Europe pod njemačkom čizmom. Europi i svijetu je isuviše dobro poznato kako su Hitler i njegovi saveznici zamišljali nacističku, prosvijećenu i pročišćenu “Europu i još neke dijelove našeg planeta.”

Medjutim, vrijedna su zapažanja pojedinih analitičara kao što je, primjerice, britanski autor Rodney Atkinson koji se u svojoj studiji “Začarani Europski krug” bavio problemima prošlih i sadašnjih europskih integracija opirući se snažno postojećim planovima ujedinjavanja europskih država pod dominaciju Njemacke i njezinog francuskog saveznika, Atkinson upozorava na opasnost od nestanka nacionalnog suvereniteta, identiteta, samosvjesnosti i takvih zemalja s takvom tradicijom kakvu ima i njegova zemlja.

Posebno su interesantna zapažanja Atkinson-a o planovima integracije suvremene Europe na nekim načelima na kojima se zasnivao Hitlerov plan “za federalno uređenje Europe” o kome se govori u jednom zvaničnom njemačkom dokumentu. Taj plan je, prema Atkinsonu, zasnovan na uređenju Njemačke iz 1914. godine i njime se predviđaju različiti stupnjevi povezivanja europskih država i Reicha.

Prema tom planu:

- Češka, Slovačka i Poljska postale bi protektorati, tj. dijelovi njemačkog ekonomskog sustava,
- Zatim, tzv. konfederativne ili “ovisne” zemlje: Litva, Letonija, Estonija, Slovenija, Hrvatska i Srbija, s kojima bi Reich sklopio sporazume o kretanju stanovništva,
- Grupa savezničkih zemalja: Finska, Grčka, Bjelorusija i Ukrajina koje bi sa Reichom bile povezane sporazurnima o vojnoj i trgovinskoj suradnji,
- Sve spomenute zemlje, uključujući jos i Švedsku, Dansku, Švicarsku i Italiju – sačinjavale bi Europsku uniju.

To je bila njemačka vizija Europe kao “skup koncentricnih krugova” od prije skoro 60 godina. Po nacistickom shvaćanju nacionalnog suvereniteta, kaže Atkinson, državama bi vladale marionete ill diktatori kao u Španjolskoj i Italiji. Iznoseći dijelove ovog Hitlerovog projekta Atkinson nalazi sličnosti sa planovima ujedinjenja današnje Europe. On tvrdi da projekt suvremene “europske super države” sadrži 11 načela prenesenih iz “Hitlerovog plana iz 1943. godine.

Kao oštar kritičar zapadno-europskih integracija u kojima vide zapostavljenu, stoviše poniženu i u povijesnom smislu prikraćenu velicinu i tradiciju Velike Britanije, Atkinson kaze:
“Mondijalističko sjeme koje je Hitleru toliko olakšalo posao, danas se provodi u djelo, često pod plaštom starih klišea poput “europskih integracija” , “novi svjetski poredak” , “međunarodna solidarnost”. Teško da se može naći aspekt Europske unije, ističe Atkinson, koji 1942. godine nije bio zacrtan od strane nacista, i teško da je moguće naci nacisticku optužbu na račun slobodne trgovine i anglosaksonskog sustava, koji se danas, doduše, sotto voce, ne ponavlja u Bruxellesu, Bonnu i Parizu.

U svojoj studiji “Začarani europski krug” Atkinson veoma oštro i precizno izražava kritičke stavove onog dijela suvremenog britanskog društva koje se odlučno protivi potčinjavanju Velike Britanije i minorizaciji njene uloge u Europi i svijetu, kritizirajući nemilosrdno britanske “europljane” i “njemačko-francusku spregu” u Europskoj Uniji. “Dokle god njemački i francuski političari, kaže Atkinson, u rukama drže uzde Europske unije, oni se zalažu za jačanje nadnacionalnih i globalnih struktura moći.
Onog momenta kada im se one istrgnu iz ruke zahvaljujući nacionalnim aspiracijama, demokratskim odgovornostima i slobodnoj trgovini, oni se vraćaju agresivnom nacionalizmu koji karakterizira njihovu povijest, i koji će karakterizirati novu superdržavu zvanu Europa.

Suština doktrine i praksa novog svjetskog poretka

Završetkom Drugog svjetskog rata pokopane su nade svjetskih moćnika da se svijet može osvojiti silom oružja, kako su to neki u prošlosti pokušavali. Ta saznanja i novo vrijeme donijeli su nova razmišljanja o tome kako realizirati staru ideju o osvajanju svijeta, o dominaciji i hegemoniji na svjetskim prostorima, kako od svijeta stvoriti jednosmjernu ulicu kojom ce se kretati svi narodi svijeta. Fizičkim nestankom posljednjeg diktatora koji je bio na putu da osvoji Stari kontinent i da krene u prekomorske zemlje – Hitlera, nestala je i velika ratna vojna alijansa Istoka i Zapada stvorena radi obrane čovječanstva od zajedničke opasnosti od diktature i “novog poretka” koji je pripremala “nadljudska rasa”.

U jednom od svojih govora Hitler je izjavio: “ne radi se samo o vojnom konfliktu između država (nisli na II. svjetski rat), vec o džinovskoj bici između naroda i rasa u kojoj će pobijediti jedan pogled na svijet, a bez milosti biti uništen drugi”. Međutim, propašću ove teorije istovremeno je oživjela stara ideja o novom ruhu, sa novom vanjskom fasadom. Strategija s kojom se nastupalo predviđala je osvajanje svijeta više idejama nego silom mada se ni sila nekoliko desetljeća nije isključivala, makar kao “pomoćno sredstvo”. Zanešeni ratnim pobjedama nad hitlerizmom i ohrabreni učinkom novog oružja nad japanskim gradovima, neki državnici iz zemlje Novog svijeta objavili su neoružani – “hladni rat” dojučerašnjem savezniku Sovjetskom Savezu.

Oživjele su stare, predratne suprotnosti različitih ideoloških sustava – tzv. građanske demokracije “slobodnog svijeta” i komunističke ideologije – marksizma. Povučeni su i drugi “argumenti”: ukazivano je na “rusku agresivnost” u vrijeme carizma, na sovjetski “ekspanzionizam” uoci Drugog svjetskog rata, dok je engleski vojni pisac V. Rutersord objašnjavao uzroke Drugog svjetskog rata u “agresivnošću” Sovjeta.

U zborniku radova zapadnonjemačkih stručnjaka “Svjetski rat, uzroci i povod”, piše da je “današnja opasnost, koja slobodnom svijetu dolazi s Istoka, prijetila i Hitleru. On je bio prinuđen reagirati na nju. Rat protiv Rusije bio je od njega iznuden” . Sve je to počelo stvarati u svijetu antikomunistički klimu i osecanje opasnosti od Trećeg svjetskog rata koji “priželjkuje ruski ekspanzionizam”. Istovremeno u Njemačkoj se obnavlja težnja za revanšom zbog poraza koji je ta zemlja doživjela.

“Hladni rat” i njegova “mekša” taktička varijanta specijalni rat bili su žestoki i dugotrajni. To je bio “četrdesetogodišnji rat” izmedju dvije svjetske supersile i satelita. Taj rat je upravo završen trijumfom i pobjedom koja nije očekivana tako brzo i tako spektakularno, takoreći bezbolno, gotovo bez krvi i opće konfrontacije. Hladni, odnosno specijalni rat, makar dugotrajni, bili su učinkovitiji od bilo kakvih drugih oblika borbe. Oni su “raščistili” teren i stvorili uvjete za nove strateške poteze, za novi način ostvarivanja ideja o “novom svjetskom poretku”. Najvažniji rezultat specijalnog rata bez; sumnje predstavlja rušenje tzv. istočnog bloka i nestanka Sovjetskog Saveza kao države i svjetske supersile, kao i nestanak realsocijalističkog sustava nazvanog na Zapadu “komunističkim režimom”.

Sve drugo što se desilo prije svega na teritoriju bivše Jugoslavije koja nikada nije bila u istočnom bloku, ali je smatrana “komunističkom” zemljom, bilo da je popratna pojava sa stanovišta globalne politike SAD i nove zajednice država – Europske unije.
Sve je to stvorilo novu situaciju u kojoj je bilo moguće afirmirati i praktično početi realizirati novo-staru ideju o jednom svjetskom poretku na čijem tronu bi bila jedina svjetska supersila – Sjedinjene Američke Države.

Ta situacija i ukupne svjetske prilike ojačale su ideju i težnju SAD da postane vodeća svjetska sila. Amerika vec odavno sanja da dobije tu vodeću ulogu. Ona vec pedeset godina ima kompleks od primata Europe i europskih sila. I taj kompleks nastoji jacanjem kompleksa svoje veličine i snage. Prilika za to se ukazala upravo padom i raspadom Sovjetskog Saveza. Još davne 1947. godine, prilikom donošenja Trumanove doktrine, njen idejni tvorac i prvi poslijeratni americki predsjednik je rekao: “Nema jače zemlje od Sjedinjenih Država. Posjedujući takvu moć, mi smo dužni preuzeti rukovođenje čitavim svijetom”.

Na valu tih misli bili su i autori knjige “Američka vanjska politika” – C. Kegli i. J. Wittkopf: “Ma sta se događalo u prošlosti i sada – pisali su oni – američka politika polazi od glavne pretpostavke – dominirati u svijetu, izboriti se za neosporno svjetsko liderstvo, oslanjajući se, prije svega, na svoju vojnu moć”. Opsesija da SAD imaju primat i vodeću ulogu u svijetu, predstavljala je konstantu u ukupnoj američkoj strategiji poslije Drugog svjetskog rata do danas.
Truman je svoju politiku nazivao “pravednim tečajem”, Kennedy je označavao kao “nove granice”, Johnson je to izražavao kao težnju za “put u veliko društvo”, Nixon je za cilj njegove globalne politike proglasio “zakon i red “, dok je Reagan proklamirao “tečaj obnavljanja snažne Amerike”. Na toj liniji je ostao i novi, mladi, ne tako iskusni u svjetskim poslovima kao njegovi prethodnici – Clinton koji je u jednoj izjavi rekao: “Amerika mora nastaviti voditi svijet za čije je stvaranje učinila tako mnogo”.
I upravo ta ideja o državi-vodilji sa svim postulatima sustava koji u njoj postoji, nalazi se u središtu borbe za “novi svjetski poredak”. U stvaranje mita o “vodećoj zemlji” aktivno sudjeluju mnogi znanstveni radnici i apologeti teorija o “američkom snu” i “američkoj izuzetnosti”. Tako poznati američki profesor J. Robertson u knjizi “Americki mit” piše da se unutrašnji politički život Sjedinjenih Američkih Država “odavno oslanja na mit koji uporno u svijesti nacije održavaju svi predsjednici, čitava rukovodeća elita države”.

Prema Robertson-u, “to je mit koji kaže da Amerika ujedinjuje naciju koja ima iskljucivo mjesto u ljudskoj civilizaciji, i koje joj daje neosporno pravo na ekspanziju, na ulogu prve države, u svjetskom liderstvu”.
Koncept o novom svjetskom poretku na čelu sa Sjedinjenih Americkim Državama cjelovito je formulirao još prije skoro četrdeset godina jedan od osnivača američke znanosti o međunarodnim odnosima i šef Instituta za istraživanja vanjske politike Robert Strausz Hupe. Ovaj znanstvenik i dugogodišnji američki diplomat izložio je u svojoj knjizi “Ravnoteže sutrašnjice” viziju budućeg svijeta i odnosa snaga u njemu, afirmirajući ideju o vodećoj ulozi Amerike kao jedine supersile. Tako RS Hupe ističe da je za Sjedinjene Američke Države najvažnije pitanje “unifikacije globusa pod vodstvom te zemlje tijekom ove generacije”. Ukoliko SAD bude “djelotvorno i brzo radila na izvršenju ovog zadatka, od toga će, po misljenju Hupe, ovisiti preživljavanje SAD kao vodeće sile”, a “vjerojatno i preživljavanje zapadne kulture u cjelini, a moguće i preživljavanje čovječanstva”.

Na hitnost ostvarivanja tog cilja Hupe upozorava zbog “političkog jačanja azijskih naroda, koji, ako se ima u vidu njihov veoma veliki demografski rast, može izmijeniti globalnu i regionalnu ravnotežu snaga i dovesti do većih ili manjih konflikata i ratova, kao i zbog činjenice da će se značajnije povećati broj tzv. srednjih zemalja koje će biti u stanju da pribave nuklearno oružje i druga sredstva za masovno uništavanje. Zbog toga Hupe smatra da treba ići na “uspostavu jedinstvene svjetske vladavine”.
Zato je po Hupe-u jedno i jedino pitanje: “koji će narod uspostaviti univerzalni poredak po svojim idejama i pod svojom dominacijom”.

Duh je konačno izašao iz boce i počeo kružiti svijetom kao bauk novog svjetskog poretka.

Pobjednik u “trećem svjetskom Ratu” – u specijalnom ratu, dobio bi praktično neograničene mogućnosti za ostvarivanje davno začetih ideja o “novom svjetskom poretku”. U svjetskoj javnosti u posljednje vrijeme vode se rasprave o tome: što je to novi poredak, šta je njegova suština i da li on uopće postoji.
Strategija tzv. novog svjetskog poretka, istaknuta prije nekoliko desetljeća više kao zamisao i ideja o svemoći i premoći jednog sustava i hegemoniji jedne ili skupine zemalja, nije formulirana kao cjelovit koncept i doktrina. Ona je godinama dopunjavana i dograđivana da bi se uobličavala kao pogled na svijet. Ideja o “novom svjetskom poretku” nastala je kao rezultat težnji o svjetskoj hegemoniji bilo u sferi političkih i ekonomskih odnosa ili u domeni vojne sile.
Ova stara ideja je postala posebno aktuelna početkom 80-ih godina kada je nakon višegodišnje psihološke propagandne pripreme, ekonomskih iscrpljivanja i uslijed stjecanja drugih okolnosti, bio na vidiku početak kraja “komunistickog sustava”.

Novi međunarodni poredak je tema o kojoj se dosta raspravlja i razmišlja na svim zemljinim meridijanima, bez obzira na manja ili veća (loše) iskustva koje je dala povijest. Interesantna su posebno razmišljanja o tome kineskih analitičara svjetskih prilika i međunarodnih odnosa. Oni podsjećaju na povijesna iskustva koja pokazuju kako je nekoliko moćnika svojim odlukama podijelilo svijet prema sferama svojih interesa i opredijelilo sudbine mnogih naroda poslije Drugog svjetskog rata.

Nakon raspada poretka stvorenog na Jalti, intenzivirana su nastojanja da novi akteri i vodstvo svijeta po svojoj mjeri stvaraju novi poredak. “Što se tiče sadržaja i cilja – piše potpredsjednik Kineskog narodnog instituta za međunarodne odnose Ma Xusheng – međunarodni poredak je do sada bivao zasnovan na vodstvu i politici sile uz dominaciju nekoliko velikih sila koje su nametale svoja viđenja narodima svijeta.

Povijest je pokazala da jedan takav poredak ne može donijeti svjetski mir. Ovaj kineski naučnik upozorava da narodi svijeta “moraju ozbiljno proučiti ovu povijesna lekciju” i da “novi međunarodni poredak mora imati za cilj konsolidiranja svjetskog mira i unapređivanje zajedničkog razvoja, a pogreške nametanja razarajućih ratova čovječanstvo ne smije nikada ponoviti”.

Kineski analitičar iznosi mišljenje da se nekoliko velikih sila, u ime zaštite ljudskih prava i “demokracije i prosperiteta, miješaju u unutarnje stvari drugih zemalja”, pa novi svjetski poredak naziva planom “dominacije velikih sila”. “Sama srž stvari je, dodaje on, dozvoliti ili ne dozvoliti miješanje u unutarnje stvari suverenih država”.
Taj plan po njemu sadrži ograničavanje suvereniteta nezavisnih država i postavljanje pitanja ljudskih prava iznad državnog suvereniteta, nametanje svoje ideologije i miješanje u unutarnjih pitanja država koje odbacuju vrijednosti zapadnih demokracija. “

Mnogi površni promatrači onoga što se događa nisu bili u stanju razumijeti i shvatiti suštinu takve strategije tihog potcinjavanja naroda i država. Štoviše, nekima je to izgledalo kao početak nastanka jednog novog svijeta i bolje budućnosti za cijelo čovječanstvo. Razumljivo je što su plaćene institucije i ideolozi “veliki” i “mali” seljak, objašnjavali i hvalili ideje i političku praksu nastanka jednog novog poretka. On su svakako znatno doprinijeli da te ideje postanu privlačne, pažljivo skrivajući njihovu pravu suštinu, i da stvore mnoge zablude i iluzije u svoj javnosti glede karaktera “novog svjetskog poretka” i načina njegovog stvaranja. Ono što iznenađuje jest podrška ideja i praksa novog poretka dobiva od onih ljudi za čiji se obrazovni i intelektualni nivo ne bi moglo reći da nije u stanju dokučiti suštinu stvari, da dublje pronikne u društvene i političke procese, da u tim procesima vidi interese svog naroda kome pripadaju i predviđaju njegovu sudbinu i budućnost.

Mnogi među njima su dobrovoljno pristali da budu pozitivni tumači i apologeti jedne političke strategije čiji dosadašnji rezultati i opća usmjerenost s razlogom izazivaju nevjerice i zebnje diljem naše planete. Da li će se i kada probuditi savjesti umnih ljudi našega doba i da li će oni biti u stanju da narodima svijeta na vrijeme kažu pravu istinu o “novom svjetskom poretku” – to će pokazati vrijeme koje ubrzano prolazi.

Institucionalni oslonci “novog poretka” su:

- Ujedinjeni narodi
- Europska unija
- NATO
- Svjetska banka i MMF

Svjetska banka i MMF – ekonomski stupovi novog svjetskog poretka

U strategiji stvaranja novog svjetskog poretka bitno mjesto imaju Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond . Ove dvije najmoćnije svjetske institucije u sferi kapitala dobile su takvu snagu da bitno utječu na globalna ekonomska, pa i politička kretanja u suvremenom svijetu. Bez njihovog prisustva i sudjelovanja ne može se više ni zamisliti skoro ni jedna nacionalna ekonomija. One svojom ekonomskom, odnosno snagom ogromnog udruženog financijskog kapitala, predstavljaju glavni generator gospodarskih i financijskih integracija, usmjeravaju globalne i regionalne gospodarske i tehnološke procese.

Njihova ekonomska funkcija izražena je prije svega u uvjetima usmjeravanja i korištenja financijskog kapitala ogromnih razmjera, i svakako, u uvjetima i načinu dodjeljivanja kredita i drugih oblika financiranja nacionalnih i međunarodnih projekata, uticuci na strukturu i ukupnu usmjerenost gospodarskih tokova pojedinih ili skupina zemalja. medjunarodni kapital koji se transponira preko Svjetske banke i MMF-a nalazi se u funkciji multinacionalnih kompanija, financijskih magnata i mnogih anonimnih vlasnika kapitala, koji posredstvom ovih institucije plasiraju u velike svjetske projekte. Neke od njih, kao, primjerice, Svjetska banka, osnovane su sa zadatkom da pomažu ekonomski razvoj mnogih zemalja koje zaostaju za svjetskim procesima ili se nalaze na najnižem stupnju ekonomske razvijenosti. Ona tu funkciju vrši dodjeljivanjem kredita i tzv. pomoći.

Ali financijski kapital koji plasira ova kao i sve druge banke, daje se pod određenim teškim uvjetima koje su primatelji prisiljeni prihvaćati, dok stvarni vlasnici kapitala ubiru visoke profite i njegove suradnike drže u manjoj ili većoj ekonomskoj, pa i političkoj ovisnosti.

Tako je međunarodni financijski kapital uvukao u svoju mrežu stotine zemalja u svijetu, čineći ih ovisnima, politicki poslušnim, nesamostalnim i često bez svog stvarnog suvereniteta. I upravo na taj način, Svjetska banks i MMF, i ne samo oni, čine ekonomske stupove u projektima uređivanja svijeta po modelima arhitekata novog svjetskog poretka. Ta sprega koncentriranog financijskog kapitala sa planovima novog poretka daje onim financijskim institucijama dodatnu moć i toliku snagu da se mnogi danas a svijetu pitaju gdje se nalaze stvarne poluge mondijalistički vlasti.
Postavlja se, naime, pitanje: tko stvarno upravlja svjetskim procesima: vlade ili ove moćne institucije financijskog kapitala u sprezi sa međunarodnom političkom elitom i oligarhijom.

Ono što karakterizira metode rada Svjetske banke, posebice MMF-a jest činjenica da su uvjeti suradnje nacionalnih država i financijskih institucija većine zemalja, izrazito politički obojeni. Rijetki su primjeri da su ove međunarodne financijske institucije posljednjih godina davale kredite ili tzv. pomoći nerazvijenim ili zemljama u razvoju, a da nisu kao prethodne uvjete zahtijevli “demokratske reforme”.

Postavljeni su izravno zahtjevi u pogledu ne samo monetarnog sustava i gospodarskih reformi, uz obavezno slobodno tržište, već su često traženi i određivani modeli društvenog sustava i državne organizacije. Sve je to, naravno, u funkciji prinudnog organiziranja pojedinih društava i država po zamišljenom modelu mondijalizma, konačno, sve je to usmjereno na potčinjavanje naroda i država, prisilno, a ne dobrovoljno povezivanje u šire zajednice, da bi se ponašale po jednoj shemi i po diktatu najmoćnijih.

Ko ustvari vlada svijetom?

Suvremeni svijet našao se u kliještima vlastitih suprotnosti i sapleo se toliko u mrežu institucija stvorenih na osnovama opipljivih ali često i nevidljivih društvenih grupa, financijskog kapitala, političke oligarhije i raznih drugih od čoveka, naroda i nacionalnih država, otuđenih interesa da se sve glasnije postavlja pitanje: tko u stvari, danas vlada svijetom, ili još preciznije: tko vuče konce iza kulisa svjetske političke pozornice, tko vlada formalno, a u čijim su rukama poluge vlasti koja upravlja pojedinim državama, regionalnim i drugim međunarodnim organizacijama i institucijama.

U traženju odgovora na ovo pitanje, većina mogućih i stručnih analitičara globalnih društvenih procesa u suvremenom svijetu, suglasna je u jednom: da je sve veći broj država i međunarodnih političkih, ekonomskih, vojnih struktura i asocijacija na čijem se čelu nalaze ličnosti, vlade i organi koji vrše vlast i upravljaju, ali često samo prividno u ime onih koji su ih formalno birali, dok se stvarni nosioci političke i društvene moći nalaze u dubokoj pozadini iz koje suptilnim metodama i razvijenim mehanizmom utjecaja vrše destrukciju stvarne vlasti i ostvaruju svoje konkretne interese i strateške ciljeve.

Analitičari koji se bave ovim problemima jos nisu uspeli potpuno otkriti sve strane zamršenijeg klupka i odgovoriti na pitanja: tko stvarno vlada, na primjer, Amerikom ili Rusijom, koje snage diktiraju ponašanje takvih organizacija kao što su Ujedinjeni narodi, Europska unija, NATO pakt, OEBS ili razne internacionalne organizacije u Aziji, ili na drugim kontinentima. Ali dugogodišnji analiticari, ipak su uspjeli da “pohvataju neke konce”, i da slože dio mozaika sila, odnosno institucija iz kojih “zrači” stvarna moć vladanja i upravljanja političkim procesima, i vojnim snagama, i koji pomoću kapitala i novih tehnologija usmeravaju svijet ka ostvarivanju davnih i aktualnih ideja mondijalizma.

Prema saznanjima mnogih istraživača danas u svijetu postoji nekoliko organizacija i institucija u kojima se nalaze “ad personam” pripadnici svetskog establishmenta koji vrše suštinski uticaj na nacionalne i svjetske poslove i na donošenje svih bitnih odluka od značaja za život ljudi, naroda i država.

Poznato je da se ta koncentrirana moć nalazi u nekoliko takvih organizacija kao sto su: Savjet za medjunarodne odnose u Sjedinjenim Državama, Trilateralna komisija, zatim Rimski klub i grupa Bilderberg.
U njihovom članstvu se nalaze najistaknutiji predstavnici svjetske elite čija je strateška orijentacija stvaranje novog svetskog poretka na čelu sa tzv. svjetskom vladom, bez nacionalnih država i njihovog suvereniteta, bez granica i ograničenja za kretanje financijskog kapitala i proizvoda multinacionalnih kompanija, za slobodni pristup, informacijama, kulturnih i duhovnih vrednosti. U pitanju je borba otudenih društvenih grupa za vlast i bogatstvo i to je težnja za privatizacijom moći – političke, ekonomske, kulturne.

Osnovni temelj i kadrovsku jezgru ovih mondijalistickih društava predstavlja tajnovita i nadasve moćna masonerija, odnosno članovi njenih tajnih loža. Iz masonerije, na njenih osnova i po njenim idejama stvorene su ove organizacije čiji je legitimitet pokriven imenima raznih tzv. “nevladinih”, neformalnih udruženja i klubova u kojima se okupljaju tzv. “pojedinci od ugleda i prestiža” i čija je aktivnost uglavnom od javnosti dobro skrivena, ali čija “mišljenja” ne rijetko bivaju ugrađena u odluke i zvaničnih vlada i organa koje nerijetko potresaju svijet i utječu na život ljudi, naroda i država.

Princip djelovanja ovih organizacija je identičan onome na kome radi i masonerija. Naime, njihovi članovi se ugrađuju u legalne nacionalne državne i međunarodne organe i tako iznutra utječu na njihovu politiku. Iz prakse je poznato, da je članstvo u masonskim ložama i u njihovim izdancima – savjetima, komisijama i klubovima, najčešce uvjet “izbora” za ključne funkcije u državnim administracijama. O tome ilistrativno govori podatak da su svi američki predsednici posijle II. svjetskog rata bili masoni ili članovi Saveza za medjunarodne odnose ili Trilateralne komisije.
Tako su članovi masonske lože bili Franklin, Rosewelt, Harry Truman, Lyndon Johnson, Gerald Ford – Mladi, Ronald Reagan. George Bush je bio član lože “Mrtvačka glava” – tajnog društva na sveučilištu Yale, dok su masoni bili kandidati za potpredsednike SAD – Godwater i McGovern.

Predsednik Kennedy, Nixon, Ford, Carter i Bush nalazili su se u članstvu Savjeta za međunarodne odnose i trilateralne komisije, dok je Bush dvije godine vršio dužnost predsjednika SIO.
Pripadnost ovim organizacijama, kako kaže Geri Ka, postala je preduvjet za predsjedničku kandidaturu i za najveće položaje u administraciji: “Nije netočno, kaze Geri Ka, da SIO i Trilateralna komisija vladaju našom vladom”.

Kuda se svijet kreće?

Nakon završetka klasičnog hladnog rata i intenziviranja njegove “mekše” i više rafinirane varijante – specijalnog rata, odnosno nakon nestanka realsocijalističkog sistema i razbijanja Sovjetskog Saveza, Jugoslavije i Čehoslovacke u više državica, na svjetskoj političkoj pozornici kao jedina super sila i trenutni “svjetski lider” ostale su Sjedinjene Americke Države praćene, takoreći satelitski, od njegovih zapadnih saveznica i nekih udaljenijih, ekonomski moćnih dalekoistočnih zemalja.

Poslije nestanka jednog bloka i svjetske ravnoteže snaga, svijet se našao u vrtlogu društvenih (izabranih ili nametnutih modela) i ekonomskih promjena, traženja novih saveza i političkih i vojnih oslonaca. Pobjednici u prvoj velikoj povijesnoj rundi traže nove puteve ujedinjavanja svijeta po svom modelu i pod svojim tutorstvom i apsolutnim utjecajem.
Stratezima novog svjetskog poretka postojeći politički, ekonomski, vojni i kulturni osvojeni prostori postali su isuviše tijesni za ostvarivanje njihovih ideja i ciljeva. Oni su napravili i hoće oživiti europsku varijantu povezivanja država u jednu nadnacionalnu asocijaciju i da je kao model primjene na širim svjetskim prostorima.

Zaključak

Zvalo se to novi svjetski poredak ili nekako drugačije, na djelu je jedna nova volja čijoj milosti su izručeni podanici nekadašnjeg poretka sretne budućnosti.
Tehničari novog svijeta objavili su kraj povijesti. Vidio sam svijet u kojem je rođena ideja završetka ljudske povijesti. Taj svijet se uglavnom iskazuje svakodnevnim strahom od smrti. Njime dominiraju ideje zdravlja, sportskog, ispravnog i higijenskog života. Ljudi tamo trče propisanim ritmom (jogging); trce da bi živjeli i žive da bi trčali. U tom svijetu ne postoji prošlost, a o budućnosti se misli kao o osobnoj svojini, pa ona otuda mora biti unapred sređena i umivena.

Moguće je da je unutarnji motiv projektanata novog poretka jednak ili sličan motivu projektanata sretne buducnosti: i jedni i drugi krili su ili kriju želju da poraze ljudsku biologiju poražavajući neupitnost povijesti.
Procedura prema kojoj se budućnost a priori uređuje predstavlja jednu vrstu fantastičnog perpetuiranja poznate i kontrolirane svakodnevice. Danas onih što dolaze ne smije puno da se razlikuje od danas onih što sada uređuju svijet. Čovječanstvo vjerojatno ulazi u period kada se budućnost već danas predviđa, dozira i kontrolira.
Možda se time ispunjava neka viša pravda za potomstvo naraštaja koji su bili žrtve ili svjedoci revolucionarnog terora.

Njima sasvim sigurno nitko neće odlagati ni sretnu ni nesretnu budućnost: oni ce živjeti svakodnevno, sa manjim ili većim napetostima, ali uglavnom u poravnatoj, predvidljivoj i stereotipnoj svakodnevici.
Prema dosadašnjem iskustvu prakse otvorenog drustva, vrli novi svijet ne bi trebalo da donese više tragedije nego što su je već okusili stanovnici komunističkog dijela planete. Ostaje pitanje da li će oni još za izvjesno vrijeme stjeći pravo i slobodu učiniti svoj život jednako vrijednim i ravnopravnim životima gradana otvorenog društva. Konačno, poslije pakla čistilista koji još uvek traje, mora da dođe i zasada nepoznat, ali po svim indicijama mučan period prilagođavanja.

Za one koji ne polože ispit prilagodljivosti – za nove disidente i heretike – uvek ostaju usamljene stanice u pustinji novog poretka. Njih, vjerojatno, neće čuvati naoružani stražari. Ali će te usamljene i razbacane sjemenke, sigurno, biti nadzirane iz nebeskih crkava novog poretka – iz letećih tanjura.

 
 
(besplatniseminarskiradovi.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11024"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Na poleđini američkog jedan dolara je Veliki pečat Sjedinjenih Američkih Država koja je osnovana od strane Kongresa u lipnju, 1782. Za neke pečat može izgledati kao da je dizajniran da predstavlja rođenje novog društvenog poretka od 13 kolonijalnih država. Može se činiti da prikazuje naciju kršćana i karakteristike slobode, snage i mira. Ali to znači mnogo više od značenja koja su ne samo tajna, već su i zlokobne i anti-kršćanske.

Na prednjoj strani Pečata ima dvije latinske fraze koje su kružno postavljene:
“Annuit Coeptis” (13 slova), što znači “Najavljujući početak ili dolazak”, a na donjem svitku, “Novus Ordo Seclorum” u prijevodu “Novi svjetovni red” ili “novi svjetski poredak”.

Novi svjetski poredak je izraz koji se koristi od strane slobodnog zidarstva od dana kad je živio dr. Adam Weishaupt  koji je označio dolazak svjetske vlade. Weishaupt je rekao: “Potrebno je uspostaviti univerzalni režim u cijelom svijetu”. Predsjednik Bush stariji je također najavio Novi Svjetski Poredak i David Rockefeller koji je rekao:

“Mi smo na pragu globalne transformacije. Sve što trebamo je jedna prava velika kriza i narodi će prihvatiti Novi svjetski poredak “.

Također, donji polukružni natpis se zatvara sa dva zmijska jezika na svojim krajevima, koji su od lažne zmije koja govori podmukle laži.

Riječ “Mason” se nalazi na crtežu na rubovima heksagrama.

U središtu je piramida sa odvojeni trokutastim vršnim kamenom koji sadrži OKO koje zrači svjetlost na kružnom način.

Ovo “oko” se zove “Treće oko” vidovitosti u hinduizmu, oko Ozirisa, oko Horusa, oko sunca boga Ra u Egiptu, ili Svevideće Oko u slobodnom zidarstvu. Također se odnosi kao oko providnosti, “oko koje nikada ne drijema niti spava”, koji podsjeća na “Gestapo” ili “Big Brother” sustav stalnog nadzora.

Sve videće oko je omiljena simbolika Iluminata. Za njih to jednostavno predstavlja oko Sotone koje vidi sve, a obično je na vrhu piramide, simbol za sustav zapovijedanja odozgora-nadolje i nadzora u odjeljcima ili skupinama.

Vršni kamen koji se nije spustilo na piramidu pokazuje nepotpunu strukturu. Tek kada se Novi svjetski poredak osnuje iznad svih naroda i ustoliči se jedan svjetski lider, plan biti potpun.

Postoji 13 koraka u piramidi. Broj trinaest ne samo da ima loš prizvuk koliko lošu sreću, ona također ima vrlo visoku važnost u okultnom predstavljajući 13 krvnih loza sotonističkih familija. Trinaest je bio mističan broj kod Egipćana i Babilonaca, a također i kod Masona.

Devet rimskih brojeva, MDCCLXXVI, koje se pojavljuju na temeljima piramide i prevedno znače 1776. godina neovisnosti, stoga  i osnivanje Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, još jedan važan događaj se dogodio te godine, osnivanje Iluminata (prosvijetljenih).

Pitagorejci, su vjerovali da je izvor svih istina bio skriven u geometrijskoj simbolici, posebice u trokutu kao najsvetijem od svih simbola, koji se smatrao ključem za otključavanje sve skrivene mudrosti.
Stavljanje tih vrijednosti u važnosti njihovih pozicija, prvi rimski broj svake skupine je stavljen kao vršni kamen, a ostatak se nalazi na dnu svake piramide, …

… daje trojstvo od 3 simbola: M DC, C LX & X VI od kojih je svaki u uzlaznom slijedu za 1600, 160 i 16 u arapskim brojevima. Inicijali ovog nečastivog trojstva su top brojke MCX koji se dodaje do 1110, dok skriven kao ostatak je osnovni broj DCLXVI, ili 666. U sustavu babilonskog seksagesimal sistema (baza 60) 1110 (x 0,6) također taj broj postaje 666. Dakle, 1776 ima skriven  broj 666 u sebi u babilonskim i rimskim brojevnim sustavima. 1776 također sadrži 888, broj Krista, više istaknut, kao 888 x 2 = 1776. Anti-Krist je poznat po tome da skriva svoj ​​pravi identitet, tvrdeći da je Krist.

Stražnja strana pečata ima samo jednu latinsku frazu od 13 slova : “E Pluribus Unum” ili “Jedan od mnogih”, koji je temelj plana Novog Svjetskog Poretka da ujedini svjetske vlade, religije i novčane sustave u jedan.

U središtu pažnje je orao. Orao je simbol drevnih, poganskih oblika božanstva. Na primjer, asirsko, rimsko i njemačko nacističko carstvo su koristili orla.

13 zvijezda iznad glave orla su raspoređene u obliku heksagrama ili Davidove zvijezde koja je također poznata kao mogen Davida, najzlobniji od svih okultnih simbola koji se koriste za pozivanje sotone. Svaki pojedina mala zvijezda je petokraka, a poznat je kao Solomonov pečat koji se koristi u iniciranju vještica i  čudovšita (Warlocks) kao sredstvo zaštite.

Orao ima 32 pera na jednom krilu, a 33 pera na drugom. Najviši stupanj ili razina masonstva je 32. stupanj Škotskog obreda u i 33. stupanj u Yorkškog obreda.
9 repnih pera orla predstavlja devet bića najintimnijeg kruga prosvjetljenja u tzv. Velikom Bijelom Bratstvu ili Iluminatima.

13 strelica na desnoj kandži su simboli rata i vojne moći. Maslinova grančica sa svojih 13 listova i 13 maslina je simbol mira i plodova mira.

U 6 okomith traka se sastoje od 3 tamne linije i svaka se sastoji od 7 bijelih prostora na donjem dijelu štita koje simboliziraju sljedeće: griješnog čovjeka (6), u tamnom trojstvu (3 tamne linije), u suprotnosti s pečatom Boga ili sedam Kristovih crkvi (7 bijelih mjesta). Također 6 pruga + 7 pruga = 13 pruga ukupno.

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)