Zanimljivo pismo velikog “diktatora” radnicima svijeta!

Pukovnik Muamer Gaddafi vladao je Libijom više od četiri desetljeća, a vlast je preuzeo u dobi od samo 27 godina 1969. godine svrgnuvši kralja Idrisa.

Mladi pukovnik Gaddafi i njegovi kolege iz vojske izvršili su vojni udar, ukinuli monarhiju i proglasili Libijsku Arapsku Republiku. Narod ga je dočekao s oduševljenjem. Dva puta su ga neuspjelo u prvoj godini vladavine pokušali svrgnuti.

Posljednja obraćanja ubijenog Gaddafija također su zaintrigirala su svijet jer nije riječ o običnim porukama javnosti, već o šokantnim ‘proročanstvima’ koje je svijet ignorirao, sve do sada kada se sve što je rekao, nije ispunilo. Gaddafi je svoje jezivo proročanstvo o Europi iznio u svom posljednjem intervjuu u ožujku 2011. godine, kada su naoružani pobunjenici uz podršku NATO granata vodili rat protiv njega.

‘Slušajte me sad, vi ljudi iz NATO-a! Bombardirate zid koji stoji na putu migrantima iz Afrike prema Europi i teroristima Al Qaede. Taj zid je Libija. Vi ste ga razbili. Vi ste idioti, i gorit ćete u paklu zbog tisuća i tisuća migranata iz Afrike, i zbog podrške Al-Qaedi. To će biti tako.

Ja nikada ne lažem. Ne lažem ni sada’, napisao je Gaddafi u otvorenom pismu koje je objavio ruski dnevni ‘Zavtra’ u svibnju 2011. nekoliko mjeseci prije nego što je mučki ubijen. Nekoliko godina poslije, to se i dogodilo.

Sada vam donosimo njegovu poruku radnicima diljem svijeta povodom Prvog maja 1982. koja ukazuje na jednu zanimljivu stvar. Gaddafi je itekako znao što se događa sa svijetom, a postoji i velika mogućnost da je njegov otpor globalistima i ‘diktatorima’ iz sjene presudio njegovu životu. Jer, znamo da tko god se suprotstavi Zapadu, biva uništen i optužen!

Evo njegove poruke radnicima diljem svijeta pa sami zaljučite je li ovaj govor ‘diktatorski’, ili pak nije odgovarao robovlasnicima današnjeg doba:

*******

“Danas slavimo Prvi maj, Međunarodni dan radnika – ali pravi ‘dan radnika’ biti će onaj kada se svi radnici svijeta oslobode robovlasništva i kada postanu partneri, a ne zaposlenici koji rade za plaće. To će biti Međunarodni dan radničkog oslobođenja i zaista će zaslužiti da bude slavljen diljem svijeta.

Kakvo značenje ova proslava danas ima, kada se radnici u svakom djelu svijeta i dalje moraju pokoravati plaćama koje kontroliraju njihove živote i njihove slobode? Da li osoba zaista može imati slobodu ako je prisiljena robovati nekom drugome? Da li postoji ikakav smisao u životu čovjeka, ako su sve njegove materijalne i esencijalne potrebe, dnevna i mjesečna primanja, pa i život njegove djece – u rukama nekog drugog?

Sloboda čovjeka ne može biti kompletna sve dok on nije emancipiran od svih oblika izrabljivanja i pritiska, bez obzira iz kojih pravaca isti dolazili. Sloboda može nastupiti tek onda kada je pojedinac u potpunoj kontroli nad svim svojim potrebama, jer nikada neće moći biti slobodan sve dok je barem jedna od tih potreba u rukama nekog drugoga.

Prava revolucija eliminira sve forme izrabljivanja na kojima su izrabljivačka društva izgrađena, uključujući i libijsko društvo u ovom trenutku. Osnove eksploatacije koje libijskom stanovniku danas uskraćuju slobodu moraju biti uništene.

Braćo… revolucija nije vojni udar, niti preuzimanje političkih funkcija od jedne skupine kako biste ih predali drugoj, prava revolucija prokazuje osnove represije nad društvom i uklanja ih.

Ona napada bastion eksploatacije i uništava ga, to je prava revolucija. Revolucija prokazuje represiju po pitanju kontrole sredstava proizvodnje, kao i nepoštene odnose među ljudima – revolucija uništava te odnose, samo to je prava revolucija.

Svaki pokret promjene koji samo preuzima fotelje moći od druge skupine, razbacuje se sa sloganima i ostavlja korijen izrabljivanja u društvu netaknut – to je fašistički puč, pokret ograničene svrhe, pokret bez povijesnog utjecaja na život ljudi.

Svugdje čovjek žudi za slobodom i spreman je umrijeti za slobodu. Cijelu svoju povijest ljudi se bore za slobodu, kako bi mogli živjeti u sreći, jer da bi čovjek bio sretan, prije svega mora biti slobodan. Čovjek se mora boriti protiv onih koji ga porobljavaju – mora biti slobodan u životu, slobodan da jede što želi, da se oblači kako želi, slobodan da živi kako želi… to je slobodan čovjek koji živi u sreći.

Diljem svijeta imamo reformativne i površne pokušaje da se zadovolje radnici, da im se da ponešto participacije u upravljanju ili vlasništvu, da im se daje dio profita ili da im se povisuju minimalne plaće. Svi ti pokušaji su jedna obična iluzija i u konačnici cilj je prevariti radnike.

Radnici kao sudionici u upravljanju

Svjesna osoba ne prihvaća ove lažne pokušaje reforme i shvaća kako će isti pokušaji završiti kao potpuni neuspjeh. Radnik ne treba biti sudionik u upravljanju, on mora biti upravitelj. Radnici bi trebali u potpunosti preuzeti upravljanje.

Jer ako je najbolja pozicija za radnika u današnjem svijetu samo sudioništvo u upravljanju… pokušajmo onda definirati tko je zapravo upravitelj. On je onaj koji radnike izrabljuje i pritom ih izrabljuje na način da im dopušta da sudjeluju u upravljanju. Jedino radnici mogu biti upravitelji, jedino tako mogu biti slobodni.

Radnici tvore ogromnu većinu ovog svijeta i stoga imaju pravo na slobodu i sreću. Tko kaže da radnici moraju živjeti pod izrabljivanjem zauvijek? Oni moraju postati upravitelji – bez ikakvih partnera. Lažni režimi danas glume kako su progresivni zato jer radnicima daju dio profita, ali od kuda taj profit dolazi? Radnici imaju apsolutno pravo na sav profit jer profit je proizvod njihova teškog rada u procesu proizvodnje.

Davanjem ovih socijalnih beneficija, direktno ili indirektno, nastoji se natjerati radnike da zaborave na činjenicu da sav profit pripada njima i samo njima.

Radnik je proizvođač i pravo je proizvođača da konzumira vlastiti proizvod… ali radnici proizvode, a drugi konzumiraju njihove proizvode, dok radnicima samo ostaju ostaci.

Sve dok radnici ne preuzmu sve točke proizvodnje i sve dok sav profit ne bude samo u njihovim rukama, biti će i dalje izrabljivani.

Ovaj poziv na oslobođenje radnika diljem svijeta dolazi iz Libije, prve svjetske Džamahirije. To bi bio pravi dan oslobođenja, kada bi i libijski radnici postali upravitelji, a ne zaposlenici za plaće. To bi bio dan vrijedan povijesne proslave.

Bez delegacije u obrani slobode

Rezolucija na narodnoj konferenciji donijela je odluku o povećanju minimalne plaće u Libiji. Unatoč činjenici da je narodna konferencija donijela odluku u skladu s aktualnim situacijama i činjenici da je tu odluku podržalo narodno vijeće i druga vijeća u Libiji, ja vam ovim putem poručujem da nemate što slaviti povećanje minimalne plaće i da nemate potrebe biti zadovoljni podjelom profita ili sudjelovanjem u upravljanju – revolucija se mora nastaviti dalje, sve dok radnici u potpunosti ne preuzmu svu kontrolu nad upravljanjem svih kompanija i institucija u kojima danas rade.

Radnici, svaku beneficiju koju dobivate putem rezolucija ili zakonodavnih odluka je usluga koju vam daju drugi. Slobodan čovjek ne može živjeti ako duguje usluge nekom drugome, jer tada je inferioran.

Beneficije koje vam daju razne rezolucije i zakonodavne odluke uvijek vam mogu biti ukinute od strane istih onih tijela koja su vam ih i dali, ili to tijelo može biti zamjenjeno s nekim drugim koje će vam opet oduzeti te beneficije. Prave beneficije dobiti ćete samo popularnom revolucijom i kada preuzmete upravljanje tamo gdje sada radite.

U arapskim državama koje su jednom bile progresivne, ili u bilo kojoj drugoj državi na svijetu, radnici su izgubili sve beneficije jer se raspala revolucionarna administracija ili ju je zamijenila neka nova. Nitko vam neće dati slobodu, morate se sami izboriti za nju, čak i po cijenu smrti.

Pokret u kojem sudjeluje i libijski narod mora se kretati prema ovim povijesnim ciljevima, kako bi stvorili uvjete za novu civilizaciju. Radnici moraju biti dobro organizirani. Krajnje je vrijeme da se radnici revolucijom oslobode svojih izrabljivača.

Uništavanje baza izrabljivanja – put ka slobodi

Tko vas je osudio na siromaštvo i nazadnost? Tko vas je osudio da budete potlačena klasa prema drugoj superiornoj klasi? Tko je odlučio preuzeti sve vaše potrebe? Naravno, nije Bog… Bog je pravedan. On vas nikada ne bi osudio na ovakav jad i bijedu. Društvo izrabljivanja i eksploatacije vas je stavilo ovdje, baze tog sustava valja revolucijom razmontirati kako bi se došlo do slobode.

Došlo je vrijeme da se i mentalno pripremite na to – da preuzmete cijelu proizvodnju, da sve bude samo u vašim rukama.

Ove nove slogane vam dajem da o njima malo razmislite. Ovaj poziv, poziv na oslobođenje i slobodu radnika mora glasno odjeknuti iz Džamahirije, toliko glasno da ga čuju svi radnici svijeta.

Kada preuzmete svu vlast i izvršite svoju revolucionarnu misiju, tada će se i drugi radnici diljem svijeta ugledati na vas, i oni će preuzeti svoja sredstva proizvodnje.

Svi siromašni i izrabljivani radnici ove arapske zemlje moraju postati slobodni. Kada se radnici oslobode, oni će biti pravi gospodari ove zemlje… i oni će biti sila koja će se braniti od svakog neprijatelja.

Stoga, na ovaj dan šaljem ovu poruku – kada radnici budu potpuni vlasnici, kada konzumiraju sami ono što proizvedu i kada budu kontrolirali sve etape procesa proizvodnje, onda zaista mogu slaviti ovaj dan.

Radnici Libije moraju ostvariti ovu misiju i ne osvrtati se na propagandu. Vaša revolucija ne smije dati nikakve isprike neprijateljima radnika.

Vjerujem da vi to možete, da se možete organizirati i ne dati neprijateljima radnika priliku. Kada to postignete pokazati ćete izrabljivačima, reakcionarima, imperijalistima i neprijateljima unikatnu situaciju koja se događa u Libiji.

Poručujem vam sve ovo kako bi vi sada preuzeli odgovornost na sebe.

Uvjeravam vas kako je moja dužnost, i dužnost mojih kolega, isključivo voditi revoluciju samo kako bi i sami sudjelovali zajedno s vama u oslobođenju i kako bi svi zajedno mogli ostatak života živjeti u sreći”

Muammar Gaddafi.
 
(dnevno.hr)

Koliko god neki nekatolički događaj, praznik ili slično, bio zamaskiran i uokviren u ovozemaljski sladunjavi, ‘humanistički’, ili kakav drugi okvir, u njegovoj suštini je samo jedno – vjekovna borba zla protiv dobra, borba za ljudske duše između đavolskog nakota i Nebeskih sila.

Božijom voljom Katolička Crkva je ustrojila proslavljanje i praznovanje praznika tijekom godine koji su usklađeni s potrebom ljudskih duša za spasenjem u Kraljevstvu nebeskom, međutim, sluge ada i đavola trude se da uz pomoć svojih podanika među ljudima, cijelom svijetu, a posebno katočličkim narodima , nametnuti praznovanje nekih nekatoličkih “praznika”, čije je pravo značenje skriveno od širih narodnih masa, a čiji je pravi znak vrlo dobro poznat kreatorima tih “praznika” i ceremonija prilikom samog praznovanja.

Takav jedan “blagdan” je i “1. maj – praznik rada”! Četvrta Božja zapovjed kaže: “Sjećaj se dana odmora da ga svetkuješ; šest dana radi i svrši sve svoje poslove, a sedmi dan je odmor Gospodu Bogu tvojemu”. Iz ove zapovjedi proizilazi da tijekom godine imamo 52 tjedana u tjednu za koje nam je sam Gospod Bog zapovjedio da ne radimo, da odmaramo, i da taj dan posvetimo Gospodinu Bogu!

Zar to ne znači da nam je Gospodin Bog na kraju svake sedmice ustanovio blagdan – odmor od rada? Zbog čega nam onda treba još neki tamo “praznik rada”?

I tko je i zbog čega ustanovio da taj “praznik rada” bude baš 1. maja? Adam Weishaupt je rođen 1. svibnja 1748. godine u židovskoj obitelji koja je početkom 17. stoljeća pokrštena od strane rimokatolika u njemačkom gradu Ingolstadt.

Bio je rimokatolički “svećenik” i jezuit koji je odlučio po svaku cijenu postati poznat te je priznao Lucifera za svog gospodara i počeo baviti vještičarenjem i sotonizmom.

Zapanjio se kada je saznao da je dan njegovog rođenja vezan za drevno pogansko vjerovanje i običaj praznovanja poganskog blagdana Beltane u čast prirode i plodnosti, kojeg su pogani praznovali 30. travnja, i sotonističkog praznika valpurgijske noći, koja je praznovana u noći između 30. travnja i 1. maja.

Tada je odlučio na svoj 28. rođendan, 1. svibnja 1776. godine, osnovati tajno sotonističko bratstvo Iluminati (prosvijetljeni) ili perfekcionisti.

Cilj tog bratstva bio je i ostao da jednom svjetskom revolucijom srušiti dosadašnji način života, poredak i moralne norme, te izazvati stvaranje Novog svjetskog poretka!

Koliko su Iluminati uspjeli u svojim ciljevima, dovoljno je pogledati simbol američke imperije – američki dolar. Pun je judeo-masonskih simbola kao što su nedovršena piramida sa svevidećim okom, a u dnu piramide rimskim brojevima napisana godina 1776.

Na traci ispod piramide na latinskom jeziku piše “NOVUS ORDO SECLORUM” što u prevedenom smislu znači “novi svjetski poredak”, itd. …

Tako je Adam Weishaupt sa Iluminatima odlučio cijelom svijetu nametnuti organizirani “doček 1. maja “i praznovanje sotonističkog praznika “valpurgijske noći “, čijim bi se praznovanjem cijeli svijet poklonio Luciferu!

Nedostajala im je još samo maska ​​kojom bi sakrili pravo značenje tog “praznika”, te ga tako pod nekom prihvatljivijom maskom nametnuli cijelom čovječanstvu!

Iluminati su, koristeći svoj veliki utjecaj u Americi, potaknuli i organizirali demonstracije radnika u Chicagu i sukob radnika s policijom. Sve to su tempirali za 1. maj 1886. godine!

Koristeći utjecaj Karl Marx-a (njemački židov), koji je bio član tajnog društva “Liga pravednih” (jedan od ogranaka Iluminata), koji je on imao na radnički pokret, Iluminati su uspjeli nametnuti da se 1. svibnja (maja) praznuje kao “praznik svih radnika”. 1889. godine u Parizu je održan Prvi kongres komunističke Druge internacionale.

Na tom kongresu nisu bili prisutni samo komunisti, nego i masoni, razni spiritisti i druge sumnjive ličnosti iz Europe i svijeta. Okultizam i spiritizam su bili duboko ukorijenjeni u komunizmu.

Kako su sve konce vukli Iluminati i drugi masoni, na kongresu u Parizu su riješili ustanoviti da se svake godine praznuje proljetni praznik rada, i da bude (za široke narodne mase) u spomen čikaških radnika palih u obračunu s policijom.

Za dan praznovanja su određeni 1. i 2. MAJ! Dakle, Iluminati, masonski red koji je u službi Lucifera, i koji su osnovani 1. svibnja 1776. godine, odredili su da cijeli svijet treba slaviti 1. svibnja pod maskom “humanizma i zaštite prava radnika”!

Vrlo brzo su sve vlade svijeta (a u svim vladama glavnu riječ vode masoni) prihvatile ovaj “blagdan” i uvele u svojim državama praznovanje “1. svibnja – praznika rada “.

Time su Iluminati uspjeli u svojoj namjeri da se svi narodi svijeta poklone Luciferu praznujući “1. maj “, a misleći da ga svetkuju u svrhu obilježavanja borbe čikaških radnika za svoja prava.

Što su “Beltane” i “Valpurgijska noć”?

“Beltane” je drevni paganski sotonistički blagdan u čast prirode i plodnosti, kojeg su pogani obilježavali 30. travnja.

Tom prilikom su palili vatre, igrali i plesali oko stupa oko kojeg su vezivali trake raznih boja, a koji simbolizira muški spolni organ. U tim ritualnim igrama pominjali su i drevna demonska božanstva Vaala, Zelenog čovjeka, Pana, Zelenog Juraja itd. …

Kada bi pali u trans obuzeti demonima, orgijali su do zore. U produžetku “Beltane”-a pogani su nastavljali praznovati “Valpurgijsku noć”. Drevni europski pogani su vjerovali da se u noći s 30. travnja na 1. svibnja sva nečista sila svijeta skuplja u Njemačkoj, na gori Broken, te da se demoni skupljaju na svojevrsnoj smotri kako bi se u strojevim koraku poklonili sotoni!

Ovaj poganski sotonistički blagdan je opisao i Goethe u svom djelu “Faust”. Inače, “Valpurgijska noć” je jedan od najvažnijih sotonističkih praznika i redovno podrazumjeva ritual prinošenja ljudskih žrtava Luciferu! Sotonista Anton Lavey je u “Valpurgijskoj noći” osnovao sotonističku crkvu.

On je smatrao događaj  “Valpurgijska noć” najdemonskijim praznikom, kada vještice i demoni orgijama “slave” dolazak proljeća. Na žalost, komunizam je i našem Katoličkom Hrvatskoj narodu podmetnuo praznovanje ovih sotonističkih praznika pod maskom “praznika rada – 1. maja “.

Praznovanje “1. maj” se toliko usadilo u svijest naroda da ogromna većina katolika Hrvata, čak i cijele obitelji 1. svibnja odlaze u prirodu, pale vatre, roštiljaju i praznuju “praznik rada”, uglavnom ne znajući skriveno značenje ovog “praznika”! Praznovanjem “prvomajskih praznika” katolici Hrvati se odriču Gospodina Isusa Krista i poklanjaju se sotoni!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs)