Ovo su razlozi zašto je važno slijediti najmoćniju skupinu na svijetu. Tko je osnovao Europsku Uniju, Euro valutu, postavio Clintona, Blaira i Obamu za predsjednika… itd.

Bilderberg, godišnje okupljanje svjetskih najmoćnijih političara i poslovnih magnata, i jasno je da oni oblikuju globalnu politiku pozicionirajući svoje povlaštene političare kao svjetske lidere, određujući Dnevni red vojnih sukoba i utjecaja na ekonomsku politiku gotovo svake nacije na planeti, koji iza zatvorenih vrata svake godine nanovo odlučuju o sudbini milijardi ljudi na planetu.

Službeno izdana agenda prestižnog sastanka kluba Bilderberg nije točna! Tvrdi to voditelj emisije ruske medijske kuće Russia Today, Daniel Estulin, dugogodišnji promatrač grupe “tajne svjetske vlade”. RT piše da se Estulin dokopao stvarne agende ovogodišnjeg okupljanja u Kopenhagenu.

Navodno procurjela lista ima devet točaka, a on ih je podijelio na sedam.

1. Nuklearna politika i dogovor s Iranom koji je u tijeku

Klub je dugo na oprezu i svjestan mogućeg saveza između Rusije, Kine, i Irana. Dogovor koji će podignuti zapadni pritisak s islamskih republika zbog nuklearnog programa će utjecati na tu mogućnost.

2. Dogovor o isporuci plina između Rusije i Kine

Došao je usred političke krize u Ukrajini, koja prijeti ruskoj nabavi prirodnog plina za europsko tržište (nacije). Moskva je neujednačila prodaju plina, tako što je potpisala dugogodišnji ugovor sa Pekingom. Potencijalno, Kina može zamijeniti EU kao primarni energetski partner Rusije, situacija koja ojačava moskovsku poziciju u Ukrajini, potkopavajući napore Washingtona da izolira Rusiju i iskoristi Kijev kao prednost kroz kontrolu tranzitnih plinovoda.

3. Porast nacionalističkog raspoloženja u Europi

Agenda je stvorena prije zadnjih izbora za Europski parlament, koji je bacio svjetlo na trend. Populistički euroskeptici osvajaju srca Europljana od UK do Grčke preko Mađarske, zadajući udarac europskoj ujedinjenosti. Nacionalno vođena i podijeljena Europa će se opirati globalizaciji.

4. Europska regulacija internetske privatnosti

Otkriće Edwarda Snowdena o razmjerima elektronskog nadziranja od strane NSA i njenih saveznika diljem svijeta prouzročila je velike prosvjede ljudi koji traže privatnost. Europski političari ne mogu ignorirati poziv da se zaštiti ljudska komunikacija od nadziranja, što potencijalno otežava prikupljanje podataka i čini ga težim.

5. “Cyber” ratovanje i potencijalni učinci na internetske slobode

Destruktivni potencijal cyber napada ubrzano raste kako povjerenje u internet raste u svakodnevnom životu. Ali prijetnja od državno sponzoriranog hakerskog napada je to što neke vlade mogu koristiti kao izliku za zatvaranje interneta, potkopavajući njegovu ulogu kao medija, zbog sigurnosti.

6. Od Ukrajine do Sirije, vanjska politika Baracka Obame

Kritičari predsjednika SAD-a, krive za izdaju američkog vodstva u inozmenstvu, povodeći se na neuspjehe u obrani američkih interesa u Siriji, kasnije i u Ukrajini. Obamina novonajavljena doktrina zove na smanjivanje oslonca na vojne snage i korištenje diplomacije te kolektivne akcije. Bilderbergovci će raspravljati je li je ta, njegova politika osuđena na propast.

7. Klimatske promjene

Ovo je regularna tema u mnogim prestižnim diskusijama, a ne samo na Bilderberg konferenciji u Danskoj. Ljudi, koji su sumnjičavi prema eliti, kažu da su klimatske promjene eufemizam za umjetnu deindustrijalizaciju nekih država, s ciljem držanja globalne ekonomije pod kontrolom transnacionalnih kompanija.

Bilderberg klub je 60 godina star klub najutjecajnijih ljudi u svijetu, političara, službenika, poslovnjaka, akademika i europske aristokracije, koji se svake godine sastaju kako bi raspravili o globalnim problemima vođenja globalne svjetske politike. Kritičari ih optužuju da su zapravo oni neizabrana svjetska vlada u sjeni, a koji iza zatvorenih vrata svake godine nanovo odlučuju o sudbini milijardi ljudi na planetu, ne obazirući se na potrebe i želje opće populacije.

No, da doista apsorbiramo važnost tih točaka dnevnog reda i utjecaja grupe Bilderberg, važno je da se osvrnemo na nekoliko svjetskih najznačajnijih događaja u posljednjih nekoliko desetljeća, koja nisu bila slučajna kao što se priča, nego su isplanirana unutar soba za sastanke na posljednjim Bilderberg konferencijama.

Kao što je već spomenuto, Bilderberg konferencija u Garmisch-Partenkirchenu u Zapadnoj Njemačkoj 1955. godine bila je usmjerena na stvaranje Europske unije i jedinstvene europske valute, a obje su se dogodile u ranim 1990-im nakon desetljeća postupne provedbe.

Godine 1991, tada guverner Arkansasa, koji je bio relativno nepoznat u to vrijeme, bio je pozvan da prisustvuje sastanku Bilderberg u Baden-Badenu, Njemačka. Nešto više od godinu dana nakon toga, taj čovjek, William Jefferson Clinton je postao predsjednik SAD-a.

Bivši premijer Velike Britanije, Tony Blair, koji je također došao na vlast u Velikoj Britaniji kao čelnik oporbe, jednu godinu nakon što je sudjelovao na sastanku Bilderberg 1993.

Daniel Estulin govori o Bilderbergerima koji će srušiti tržištene kretnina tijekom Bilderberg sastanka iz 2006. godine. 2008. se ono napokon srušilo

Estulin je također točno predvidio 2007 kolaps stambenog mjehura godinu dana prije nego što se dogodio nakon što je primio obavijest iz vlastitih izvora unutar grupe Bilderberg. Navodno se na Bilderbergu 2006. godine pričalo o planovima pripreme sloma tržište nekretnina u Svijetu.

I zastupnici za mnogih velikih tvrtki su prisutni na ovogodišnjem sastanku Bilderberg.

“Vi imate 50 do 60 ključnih izvršnih direktoria najvećih svjetskih moćnih korporacija iz zapadnog svijeta [u nazočnosti na konferenciji]” rekao je Estulin.

U stvarnosti, Bilderberg grupa gura naprijed svoje anti-slobodno tržište, koje preuzimano od strane države-korporacije osmišljen kako bi uništilo neovisne države, isto tako kao i pojedince, kako bi stanovništvo ovisilo o sustavu kojim upravlja malena elita koja je zastupljena na Konferencija.
 
 

 
 
infowars, rt, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17699"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

U Kopenhagenu počinje godišnji skup kontroverzne Bilderberg grupe na kome se očekuje prisustvo oko 140 sudionika iz cijelog svijeta, među kojima su i ljudi na ključnim pozicijama u diplomaciji, politici i biznisu, prenijeli su danski mediji.

Povodom skupa tajnovite organizacije koju prate mnogobrojne teorije zavjere, pa i ona da se radi o “svjetskoj vladi u sjeni”, poduzete su opsežne sigurnosne mjere

Najavljuje se prisustvo osnivača Googlea (Google) Eric Schmidt-a, ministra vanjskih poslova Švedske Carl Bildta, generalnog tajnika NATO, inače Danca, Anders Fogh Rasmussen-a, bivšeg američkog državnog tajnika Henry Kissinger-a i drugih.

Kako navode ovdašnji mediji, na skupu, koji se po prvi put održava u Danskoj, razmatrati će se između ostalog kriza u Ukrajini, načini prevladavanja svjetske ekonomske krize, a očekuje se i diskusija o pravu na privatnost osobnosti.

Povodom skupa svjetskih moćnika iz tajnovite organizacije koju prate mnogobrojne teorije zavjere, pa i ona da se radi o “svjetskoj vladi u sjeni”, poduzete su opsežne sigurnosne mjere, a oko ulaza u hotel Marriott gdje se skup održava čak je podignuta i žičana ograda preko koje je razvučeno neprozirno platno.

Zakupljen je Marriott International koji će tako biti središte 62. konferencije po redu dok ovogodišnji ‘topic’ možete pogledati niže. Ukoliko pogledamo neke od tema posljednjih desetljeća jasno je kako se radi o događanjima koja će tek uzeti maha. Tako se raspravljalo o možebitnom balkanskom sukobu 1989., a o Kosovu 1996. Najpoznatiji analitičar sastanaka poznati je autor Daniel Estulin, a renomirani kritičari uključuju i talijanskog parlamentarca Marija Borghezija koji niti ovog tjedna nije propustio javno optužiti Bilderbergovce za ‘korijenje svog zla’.

Skeptici smatraju kako je riječ o posve normalnim sastancima političara, tajkuna i medijskih magnata gdje se dogovaraju budući planovi i kroji prikladan medijski PR dok kritičari tvrde slične teze, no pod domenom zavjere i društvenog inženjeringa. Posljednjih godina se priča o euru, dolaru i možebitnoj digitalnoj valuti, kao i situaciji u Ukrajini, Maliju i drugim ratom pogođenim područjima. Analizom gostiju također se može izvući podatak kako sve više jača tzv. euroazijski blok jer je nazočno sve više Turaka dok su Indonežani, Indijci i Filipinci isto tako dobili pozivnice. Nakon objave ćemo prenijeti i konkretan popis polaznika uz topic.

Politički lideri, stručnjaci u industriji, financijski lideri i vladini medijski lideri su pozvani.

Bilderberg grupa nedavno je objavio svoj ​​popis ključnih tema o kojima će se raspravljati na svom 62. po redu političkom sastanku ….

• Je li gospodarski oporavak održiv?
• Tko će platiti za demografiju?
• Postoji li privatnost?
• Kako je poseban odnos u dijeljenju povjeriljivih informacija?
• Velike promjene u tehnologiji i radnim mjestima
• Budućnost demokracije i zamka srednje klase
• Kina – politički i gospodarski izgledi
• Nova arhitektura na Bliskom istoku
• Ukrajina
• Što je sljedeće za Europu?
• Događanja u tijeku

Dodatne informacije o temama koje će se obrađivati na Bilderberg koje su procurile na Infowars.com:
1. Kako skrenti globalno političko buđenje koje sprječava Bilderbergov dugogodišnji plan centralizirati vlast u jednom svjetskom političkom savezu
2. Provedbena “svjetske trgovine” ustoličenjem transatlantske trgovine i partnerstva (TTIP).
3. Kriza u Ukrajni i odnos između Rusije i NATO-a

Zemlje sudionici:

AUT Austria
BEL Belgija
CAN Kanada
CHE Švicarska
CHN Kina
DEU Njemačka
DNK Danska
ESP Španjolska
FIN Finska
FRA Francuska
GBR Velika Britanija
GRC Grčka
HUN Mađarska
INT Internacional
IRL Irska
ITA Italija
NLD Nizozemska
NOR Norveška
PRT Portugal
SWE Švedska
TUR Turska

Kako su objavljeni i svi sudionici sastanka, možete provjeriti tko je sve u ekipi…

PREDSJEDATELJ: FRA Castries, Henri de Chairman and CEO, AXA Group

PRISUTNI ĆE BITI SLIJEDEĆI:

DEU Achleitner, Paul M. Chairman of the Supervisory Board, Deutsche Bank AG
DEU Ackermann, Josef Former CEO, Deutsche Bank AG
GBR Agius, Marcus Non-Executive Chairman, PA Consulting Group
FIN Alahuhta, Matti Member of the Board, KONE; Chairman, Aalto University Foundation
GBR Alexander, Helen Chairman, UBM plc
USA Alexander, Keith B. Former Commander, U.S. Cyber Command; Former Director, National Security Agency
USA Altman, Roger C. Executive Chairman, Evercore
FIN Apunen, Matti Director, Finnish Business and Policy Forum EVA
DEU Asmussen, Jörg State Secretary of Labour and Social Affairs
HUN Bajnai, Gordon Former Prime Minister; Party Leader, Together 2014
GBR Balls, Edward M. Shadow Chancellor of the Exchequer
PRT Balsemão, Francisco Pinto Chairman, Impresa SGPS
FRA Baroin, François Member of Parliament (UMP); Mayor of Troyes
FRA Baverez, Nicolas Partner, Gibson, Dunn & Crutcher LLP
USA Berggruen, Nicolas Chairman, Berggruen Institute on Governance
ITA Bernabè, Franco Chairman, FB Group SRL
DNK Besenbacher, Flemming Chairman, The Carlsberg Group
NLD Beurden, Ben van CEO, Royal Dutch Shell plc
SWE Bildt, Carl Minister for Foreign Affairs
NOR Brandtzæg, Svein Richard President and CEO, Norsk Hydro ASA
INT Breedlove, Philip M. Supreme Allied Commander Europe
AUT Bronner, Oscar Publisher, Der STANDARD Verlagsgesellschaft m.b.H.
SWE Buskhe, Håkan President and CEO, Saab AB
TUR Çandar, Cengiz Senior Columnist, Al Monitor and Radikal
ESP Cebrián, Juan Luis Executive Chairman, Grupo PRISA
FRA Chalendar, Pierre-André de Chairman and CEO, Saint-Gobain
CAN Clark, W. Edmund Group President and CEO, TD Bank Group
INT Coeuré, Benoît Member of the Executive Board, European Central Bank
IRL Coveney, Simon Minister for Agriculture, Food and the Marine
GBR Cowper-Coles, Sherard Senior Adviser to the Group Chairman and Group CEO, HSBC Holdings plc
BEL Davignon, Etienne Minister of State
USA Donilon, Thomas E. Senior Partner, O’Melveny and Myers; Former U.S. National Security Advisor
DEU Döpfner, Mathias CEO, Axel Springer SE
GBR Dudley, Robert Group Chief Executive, BP plc
FIN Ehrnrooth, Henrik Chairman, Caverion Corporation, Otava and Pöyry PLC
ITA Elkann, John Chairman, Fiat S.p.A.
DEU Enders, Thomas CEO, Airbus Group
DNK Federspiel, Ulrik Executive Vice President, Haldor Topsøe A/S
USA Feldstein, Martin S. Professor of Economics, Harvard University; President Emeritus, NBER
CAN Ferguson, Brian President and CEO, Cenovus Energy Inc.
GBR Flint, Douglas J. Group Chairman, HSBC Holdings plc
ESP García-Margallo, José Manuel Minister of Foreign Affairs and Cooperation
USA Gfoeller, Michael Independent Consultant
TUR Göle, Nilüfer Professor of Sociology, École des Hautes Études en Sciences Sociales
USA Greenberg, Evan G. Chairman and CEO, ACE Group
GBR Greening, Justine Secretary of State for International Development
NLD Halberstadt, Victor Professor of Economics, Leiden University
USA Hockfield, Susan President Emerita, Massachusetts Institute of Technology
NOR Høegh, Leif O. Chairman, Höegh Autoliners AS
NOR Høegh, Westye Senior Advisor, Höegh Autoliners AS
USA Hoffman, Reid Co-Founder and Executive Chairman, LinkedIn
CHN Huang, Yiping Professor of Economics, National School of Development, Peking University
USA Jackson, Shirley Ann President, Rensselaer Polytechnic Institute
USA Jacobs, Kenneth M. Chairman and CEO, Lazard
USA Johnson, James A. Chairman, Johnson Capital Partners
USA Karp, Alex CEO, Palantir Technologies
USA Katz, Bruce J. Vice President and Co-Director, Metropolitan Policy Program, The Brookings Institution
CAN Kenney, Jason T. Minister of Employment and Social Development
GBR Kerr, John Deputy Chairman, Scottish Power
USA Kissinger, Henry A. Chairman, Kissinger Associates, Inc.
USA Kleinfeld, Klaus Chairman and CEO, Alcoa
TUR Koç, Mustafa Chairman, Koç Holding A.S.
DNK Kragh, Steffen President and CEO, Egmont
USA Kravis, Henry R. Co-Chairman and Co-CEO, Kohlberg Kravis Roberts & Co.
USA Kravis, Marie-Josée Senior Fellow and Vice Chair, Hudson Institute
CHE Kudelski, André Chairman and CEO, Kudelski Group
INT Lagarde, Christine Managing Director, International Monetary Fund
BEL Leysen, Thomas Chairman of the Board of Directors, KBC Group
USA Li, Cheng Director, John L.Thornton China Center,The Brookings Institution
SWE Lifvendahl, Tove Political Editor in Chief, Svenska Dagbladet
CHN Liu, He Minister, Office of the Central Leading Group on Financial and Economic Affairs
PRT Macedo, Paulo Minister of Health
FRA Macron, Emmanuel Deputy Secretary General of the Presidency
ITA Maggioni, Monica Editor-in-Chief, Rainews24, RAI TV
GBR Mandelson, Peter Chairman, Global Counsel LLP
USA McAfee, Andrew Principal Research Scientist, Massachusetts Institute of Technology
PRT Medeiros, Inês de Member of Parliament, Socialist Party
GBR Micklethwait, John Editor-in-Chief, The Economist
GRC Mitsotaki, Alexandra Chair, ActionAid Hellas
ITA Monti, Mario Senator-for-life; President, Bocconi University
USA Mundie, Craig J. Senior Advisor to the CEO, Microsoft Corporation
CAN Munroe-Blum, Heather Professor of Medicine and Principal (President) Emerita, McGill University
USA Murray, Charles A. W.H. Brady Scholar, American Enterprise Institute for Public Policy Research
NLD Netherlands, H.R.H. Princess Beatrix of the
ESP Nin Génova, Juan María Deputy Chairman and CEO, CaixaBank
FRA Nougayrède, Natalie Director and Executive Editor, Le Monde
DNK Olesen, Søren-Peter Professor; Member of the Board of Directors, The Carlsberg Foundation
FIN Ollila, Jorma Chairman, Royal Dutch Shell, plc; Chairman, Outokumpu Plc
TUR Oran, Umut Deputy Chairman, Republican People’s Party (CHP)
GBR Osborne, George Chancellor of the Exchequer
FRA Pellerin, Fleur State Secretary for Foreign Trade
USA Perle, Richard N. Resident Fellow, American Enterprise Institute
USA Petraeus, David H. Chairman, KKR Global Institute
CAN Poloz, Stephen S. Governor, Bank of Canada
INT Rasmussen, Anders Fogh Secretary General, NATO
DNK Rasmussen, Jørgen Huno Chairman of the Board of Trustees, The Lundbeck Foundation
INT Reding, Viviane Vice President and Commissioner for Justice, Fundamental Rights and Citizenship, European Commission
USA Reed, Kasim Mayor of Atlanta
CAN Reisman, Heather M. Chair and CEO, Indigo Books & Music Inc.
NOR Reiten, Eivind Chairman, Klaveness Marine Holding AS
DEU Röttgen, Norbert Chairman, Foreign Affairs Committee, German Bundestag
USA Rubin, Robert E. Co-Chair, Council on Foreign Relations; Former Secretary of the Treasury
USA Rumer, Eugene Senior Associate and Director, Russia and Eurasia Program, Carnegie Endowment for International Peace
NOR Rynning-Tønnesen, Christian President and CEO, Statkraft AS
NLD Samsom, Diederik M. Parliamentary Leader PvdA (Labour Party)
GBR Sawers, John Chief, Secret Intelligence Service
NLD Scheffer, Paul J. Author; Professor of European Studies, Tilburg University
NLD Schippers, Edith Minister of Health, Welfare and Sport
USA Schmidt, Eric E. Executive Chairman, Google Inc.
AUT Scholten, Rudolf CEO, Oesterreichische Kontrollbank AG
USA Shih, Clara CEO and Founder, Hearsay Social
FIN Siilasmaa, Risto K. Chairman of the Board of Directors and Interim CEO, Nokia Corporation
ESP Spain, H.M. the Queen of
USA Spence, A. Michael Professor of Economics, New York University
FIN Stadigh, Kari President and CEO, Sampo plc
USA Summers, Lawrence H. Charles W. Eliot University Professor, Harvard University
IRL Sutherland, Peter D. Chairman, Goldman Sachs International; UN Special Representative for Migration
SWE Svanberg, Carl-Henric Chairman, Volvo AB and BP plc
TUR Taftalı, A. Ümit Member of the Board, Suna and Inan Kiraç Foundation
USA Thiel, Peter A. President, Thiel Capital
DNK Topsøe, Henrik Chairman, Haldor Topsøe A/S
GRC Tsoukalis, Loukas President, Hellenic Foundation for European and Foreign Policy
NOR Ulltveit-Moe, Jens Founder and CEO, Umoe AS
INT Üzümcü, Ahmet Director-General, Organisation for the Prohibition of Chemical Weapons
CHE Vasella, Daniel L. Honorary Chairman, Novartis International
FIN Wahlroos, Björn Chairman, Sampo plc
SWE Wallenberg, Jacob Chairman, Investor AB
SWE Wallenberg, Marcus Chairman of the Board of Directors, Skandinaviska Enskilda Banken AB
USA Warsh, Kevin M. Distinguished Visiting Fellow and Lecturer, Stanford University
GBR Wolf, Martin H. Chief Economics Commentator, The Financial Times
USA Wolfensohn, James D. Chairman and CEO, Wolfensohn and Company
NLD Zalm, Gerrit Chairman of the Managing Board, ABN-AMRO Bank N.V.
GRC Zanias, George Chairman of the Board, National Bank of Greece
USA Zoellick, Robert B. Chairman, Board of International Advisors, The Goldman Sachs Group
 

 

 
 
kurir, index, nexus, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17676"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Aktivisti protiv GMO-a marširali su 24. svibnja u 436 gradova iz 52 države protiv multinacionalne kompanije Monsanto, vodećeg proizvođača genetski modificiranog (GMO) sjemena, osobito kukuruza, soje i pamuka te pesticida.

Monsanto, ili kako ga neki nazivaju MonSotona (Monsatan), ima mračnu prošlost. Tvrtka je osnovana 1901. godine, a tijekom godina su izazvali brojne kontroverze svojim proizvodima koji obuhvaćaju: umjetna sladila , insekticide, poliklorirani bifenil (PCB), pesticide i goveđi somatotropin (rBST) .

Tko je Monsanto?

Tvrtka je poznata po tome što je prva proizvela umjetno sladilo saharin, koji je prodan kompaniji Coca – Cola. Saharin je specifičan po tome što nema gotovo nikakvu energetsku odnosno prehrambenu vrijednost. Istraživanja na laboratorijskim štakorima tijekom ranih 1970-tih su saharin povezala s razvojem raka mokraćnog mjehura u glodavaca kao posljedicu djelovanja te tvari. Zbog toga se sva hrana koja sadrži saharin označavala naljepnicama upozorenja.

Međutim, 2000. godine oznake upozorenja su uklonjene budući da su znanstvenici uočili da glodavci, za razliku od ljudi, imaju jedinstvenu kombinaciju visoke pH vrijednosti, visoku razinu kalcij fosfata i visoke razine proteina u mokraći zbog čega saharin brže uništava mjehure. Liječnici još uvijek upozoravaju trudnice da ne konzumiraju proizvode koji sadrže umjetne zaslađivače, no zbog uklanjanja naljepnica, taj savjet se teško može slijediti.

Monsanto je počeo proizvodnju insekticida DDT 1944. godine. Taj insekticid je intenzivno korišten u drugoj polovici drugog svjetskog rata od strane SAD-a za kontrolu malarije i tifusa među civilima i vojnicima. Nakon rata, DDT je postao šitom ​​dostupan za korištenje kao poljoprivredno insekticid, a njegova proizvodnja i uporaba je znatno povećana u nadolazećim desetljećima.

Američki biolog Rachel Carson je 1962. godine objavio knjigu „Silent Spring”. U knjizi je sistematski prikazao kako DDT utječe na okoliš. Proučavao je primjenu DDT-a i ispitivao logiku oslobađanja velike količine kemikalija u okoliš te njihov učinak na ljudsko zdravlje i eko sustav. Knjiga je uzrokovala javnu kampanju zbog kojeg je primjena DTT-a zabranjen u SAD-u 1972. godine. Stockholskom konvecijom 2004. godine primjena DDT-a je zabranjena u cijelom svijetu.

DDT je povezan s brojim bolestima: dijabetesom, astmom, ranim pobačajem, prijevremenim porodom i niskom porođajnom težinom. Profesionalna izloženost u poljoprivredi i kontroli malarije je povezana s neurološkim stanjima poput Parkinsonove bolesti.

Monsantov najzloglasnijih proizvod je kemijsko oružje bitiherbicid nadaleko poznat kao Agent Orange. Tijekom 1960-tih i 1970-tih Monsanto je bio jedan od najvažnijih proizvođača Agent Orange-a za američke oružane snage tijekom rata u Vijetnamu (1961 – 1971). Vijetnamske vlasti procjenjuju da je 400.000 ljudi poginulo ili osakaćeno, a 500.000 djece rađeno s urođenim manama uporabom tog kemijskog oružja. Crveni križ procjenjuje da danas u Vijetnamu živi oko milijun ljudi na koje je utjecao Agent Orange.

Zapisi ratnog zrakoplovstva SAD-a pokazuju da se izvršilo najmanje 6.542 misija prskanja tijekom rata. Gotovo 76 milijuna litara tog agensa pomiješanog s mlaznim gorivom je upotrebljeno u Vijetnamu, Laosu i istočnim dijelovima Kambodže .

MONSANTO PROSVJED: “Mi nismo znanstveni eksperiment”

U organizaciji aktivista s Facebook stranice “Sjeme uništenja” i udruge “Slobodarskih aktivista”, 20-tak okupljenih prosvjedovalo je i u Zagrebu. Prosvjednici protiv GMO-a su se okupili na Trgu Francuske Republike odakle su u povorci došli ispred zgrade Ministarstva zaštite okoliša i prirode te Ilicom do Trga bana Jelačića.

Na transparentu koji su istaknuli pisalo je “Stop GMO”, a na drugom je uz “Stop GMO” bila nacrtana mrtvačka glava te napisano “Monsantno seeds of destruction” (“Monsantno sjeme uništenja).

Aktivistice Ana Veliki i Martina Šimunović Conta za vrijeme prosvjedne povorke poručivale su građanima o štetnosti genetski modificiranog sjemena i GMO hrane. Naglasile su kako je njihov prosvjed “globalni otpor protiv GMO hrane i korporacije Monsanto”, izvijestivši kako su danas prosvjedni marševi na šest kontinenata, u 52 države, ukupno u 436 gradova.

Aktivistice su poručivale – “Borba za našu hranu!”, “Širi sjeme svijesti i otpora!”, “Mi nismo znanstveni eksperiment”, “Svijet ne želi vaš GMO”.

“Oni truju našu djecu, truju našu planetu, oni truju nas”

“Oni truju našu djecu, truju našu planetu, oni truju nas. Ako mi ne djelujemo, tko će? Tražimo jasno označavanje GMO hrane i dodatno znanstveno istraživanje na zdravstvene posljedice konzumiranja takvih proizvoda”, naveli su protivnici GMO-a.

Između ostalog, aktivistice su navele da je sjeme Monsanta modificirano kako bi bilo otporno na prethodno stvorene pesticide, što znači kako je stvoreno da preživi otrov koji ubija ostalo bilje i insekte, truje tlo i zahtijeva posebne mjere opreza za vrijeme špricanja poput gas maski. Uz to je, kažu, GMO sjeme kreirano je da bude sterilno te je nemoguće sakupljati, čuvati i koristiti proizvedeno sjeme.

Navele su da su štakori hranjeni GMO kukuruzom razvijali strašna tumorska oboljenja, a od treće generacije zabilježena je neplodnost u prilično velikom postotku.

Također su rekle da iz GMO kukuruza nastaje i glukozno-fruktozni sirup koji se distribuira po cijelom svijetu i kojeg je gotovo nemoguće izbjeći u kupovnoj hrani. Poručile su građanima da sade svoje povrće, da sjeme nabavljaju u manjim organskim sjemenarama, te da poštuju svoj život, prirodu i buduće generacije.

Upozorile su na važnost očuvanja biološke raznolikosti, te kao primjer navele opasnost da ostanemo bez ličkog krumpira. Također su navele da vlasnik koncerna Agrokor Ivica Todorić iz Argentine uvozi stočnu hranu – kukuruz i soju, koji su, kako tvrde, 100 posto GMO.

Monsanto je osnovan 1901. u St. Louisu (SAD). Globalni bunt protiv Monsanta izbio je jer ta golema korporacija prodaje GMO sjeme, iako postoje nedoumice vezano za njegovu sigurnosti po ljudsko zdravlje.

Genetski modificirani organizmi (GMO) zasad su pretežno biljke koje se koriste u prehrani ljudi i životinja (stoke), ali budućnost GMO-a leži u modificiranju životinjskih vrsta namijenjenih ljudskoj prehrani. Protivnici GMO-a tvrde: To je čisti otrov.

Žrtve biljne vrste, životinje, ljudi…

Istraživanja su pokazala kako posljedice genetskog inženjeringa osim autohtonih biljnih vrsta, koje doslovno izumiru pod najezdom GMO-a, osjećaju i životinje i ljudi.

Prosvjednici protiv GMO-a su tako, između ostalog, počast odali i “palim suborcima” pčelama, čiji se broj sve više smanjuje zbog sve veće primjene snažnih herbicida i pesticida na koje su GMO biljke otporne, a čije izumiranje, prema riječima znanstvenika, znači i izumiranje čovječanstva.

Jedan od crnih primjera je kineska provincija gdje su pčele pobijene pesticidima pa se sad godišnje troši milijune na ručno oprašivanje. No, može li ljudska ruka s kistom zamijeniti ono što je sama priroda stvorila?
 

 

Je li cijena života ipak veća od cijene označavanja GMO-a?

Obavezno označavanje GMO hrane povećat će njene cijene, ali je zasad nepoznato za koliko točno. Procjene su da bi na godišnjoj razini iznos kojeg četveročlana američka obitelj izdvaja za hranu porastao za 450 američkih dolara (oko 2.500 kuna).

Naravno, i same provjere je li neka hrana GMO koštaju. Znanstvenici s Akademije znanosti u Washingtonu naveli su ovog tjedna kako je još nepoznato koliki će biti troškovi tih provjera i označavanja GMO hrane, ali je jasno kako nije riječ o jednostavnom i jeftinom postupku.

Dok zagovornici GMO-a kao glavni argument ističu cijene i troškove, protivnici se pitaju – vrijedi li ljudski život ipak više?

“Oni truju našu djecu i naš planet. Ako mi nećemo djelovati, tko će?”

Prvi “Marš protiv Monsanta”, održan 25. svibnja ove godine, okupio je više od 2 milijuna ljudi diljem svijeta. Globalni prosvjedi, koji su se proširili iz SAD-a, uslijedili su nakon što je američki Senat odbio zakon kojim bi se propisalo posebno označavanje genetski modificirane hrane. Prosvjedi su održani u 436 gradova u 52 zemlje svijeta, a prosvjednici su pokušali upozoriti javnost na opasnosti koje predstavlja genetski modificirana hrana i kompanije koje je proizvode.

“Bilo je zaista inspirirajuće vidjeti sve te ljude koji su na jedan dan bili spremni staviti na stranu sve razlike između sebe i udružiti se u ovako važnoj akciji. Nećemo stati sve dok Monsanto ne pristane na sve naše zahtjeve. Oni truju našu djecu i naš planet. Ako mi nećemo djelovati, tko će?”, kazala je tom prilikom Tami Canal, pokretačica kampanje “Marš protiv Monsanta”.
 

 

“Prodat ćemo vam problem, a onda ćemo vam prodati rješenje problema”

“Oni lažu o svojim ciljevima. Kažu da će GMO hrana pomoći u rješavanju problema svjetske gladi. No, istina je da je GMO hrana ništa više od poslovne strategije. Genetski modificiraju biljke da bi izdržale veće količine pesticida njihove proizvodnje, dok `normalne` sorte biljaka istrebljuju tim istim pesticidima”, navode organizatori “Marša protiv Monsanta”.

“Njihov pravi cilj je kontrolirati svjetske zalihe hrane. Mislite li da je sve to samo teorija zavjere, provjerite popis hrane koja sadrži GMO. To je već 90 ili više posto hrane u našim prodavaonicama. A nitko ne zna kako se to dogodilo”, dodaju i poručuju kako je pravi moto Monsanta: “Prodat ćemo vam problem, a onda ćemo vam prodati rješenje problema”.

Monsantov GMO kukuruz uzrokovao tumore kod štakora

Dosadašnja istraživanja pokazala su kako GMO hrana izaziva tumore, otkazivanje organa, neplodnost… Tome dodatno doprinosi otpornost GMO biljaka na velike količine pesticida koje se putem GMO hrane unose u organizam.

Tako je prošlogodišnje istraživanje francuskih znanstvenika otkrilo kako su štakori koji su hranjeni GMO kukuruzom kojeg prodaje američka kompanija Monsanto oboljeli od tumora i drugih komplikacija koje uključuju oštećenja bubrega i jetre.

Istraživači sa sveučilišta u Caenu ustanovili su kako su štakori koji su hranjeni NK603 kukuruzom umrli puno prije od onih koji ga nisu konzumirali. Ta je sorta stvorena da bude otporna na Monsantov pesticid za uništavanje korova, a štakorima su davane doze koje su dopuštene prema američkim zakonima.

Rezultati hranjenja laboratorijskih štakora raznim tipovima GM kukuruza

Znate li što jedete?

Je li ono što ubija štakore i dalje dovoljno dobro za ljude? GMO hrana nalazi se na policama diljem svijeta, a nerijetko nemate pojma što konzumirate.

Hrvatski zakoni ne traže nikakvo označavanje GMO sastojaka i prodaju se kao normalna hrana. Vjerojatno GMO hranu konzumirate svakodnevno, a da to ni ne znate. Coca-cola, Pepsi, Kraft foods (Milka, Jacobs itd.) samo su neki od proizvođača hrane koji usko surađuju sa Monsantom i rado koriste GMO sastojke.

Sve se može kupiti novcem?

Dok protivnici GMO-a ugovore s Monsantom nazivaju “ugovorima s đavlom”, ta korporacija vrlo lako kupuje podršku. Prošle su godine donirali više od 4,2 milijuna dolara grupaciji “No on 37″, koja okuplja niz američkih udruga koje su se protivile prijedlogu zakona prema kojem bi se sva GMO hrana u Kaliforniji morala označavati posebnom oznakom. Monsanto nije jedini koji je donirao velike svote novca organizaciji “No on 37″, već su svoj prilog dali i Nestle USA, Coca Cola, E. I. Dupont de Nemours, Dow Agrosciences i Pepsi.

Kako je bilo u Hrvatskoj?

U organizaciji aktivista s Facebook stranice ‘Sjeme uništenja’ i udruge ‘Slobodarskih aktivista’. Njih 20-tak prosvjedovalo je i u Zagrebu. S obzirom da je prošle godine bilo oko 300 ljudi, ovo nije baš bilo motivirajuće, a GMO hrane na hrvatskom tržištu je sve više.

Prosvjednici protiv GMO-a okupili su se na Trgu Francuske Republike, odakle su u povorci došli pred zgradu Ministarstva zaštite okoliša i prirode te Ilicom do Trga bana Jelačića. Na transparentu koji su istaknuli pisalo je ‘Stop GMO’, a na drugom je uz ‘Stop GMO’ bila nacrtana mrtvačka glava te napisano ‘Monsanto seeds of destruction’ (‘Monsanto sjeme uništenja).

Oni truju našu djecu, truju naš planet, oni truju nas. Ako mi ne djelujemo, tko će? Tražimo jasno označavanje GMO hrane i dodatno znanstveno istraživanje na zdravstvene posljedice konzumiranja takvih proizvoda, naveli su protivnici GMO-a.

Među ostalim, aktivistice su navele da je Monsantovo sjeme modificirano kako bi bilo otporno na prethodno stvorene pesticide, što znači kako je stvoreno da preživi otrov koji ubija ostalo bilje i insekte, truje tlo i zahtijeva posebne mjere opreza za vrijeme špricanja poput gas maski. Uz to je, kažu, GM sjeme kreirano da bude sterilno te je nemoguće sakupljati, čuvati i koristiti proizvedeno sjeme. Navele su da su štakori hranjeni GM kukuruzom razvijali strašne tumorske bolesti, a od treće generacije zabilježena je neplodnost u prilično velikom postotku.
 
 
index, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17637"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

EUROSONG 2014.!

POBJEDNIK POD IMENOM – Conchita Wurst (conchita španj. “mala concha” ili mala vulva – vagina, wurst njem. kobasica), pravim imenom Thomas Tom Neuwirth, 25- godišnji je transvestit iz Austrije i pobjednik Eurosonga 2014. godine.

Tko je žena s bradom, Conchita Wurst?

“Možda jednom i skinem periku i ostavim je kući, ali to neće biti tako brzo. Moja misija bit će završena kada prestanu polemike oko toga koga smijemo voljeti, a koga ne”

Rođen u Austriji, Tomas je od malena bio suočen s diskriminacijom okoline te se stoga odlučio na ovaj imidž žene s bradom.

“Možda jednom i skinem periku i ostavim je kući, ali to neće biti tako brzo. Moja misija bit će završena kada prestanu polemike oko toga koga smijemo voljeti, a koga ne”.

Thomas je još prije dvije godine pokušao izboriti visok plasman na Eurosongu, ali nije uspio. Prvi put se pojavio na TV ekranima 2006. godine u showu na kojem je osvojio drugo mjesto. Uskoro postaje članom boy benda koji se brzo raspao, a nakon završetka školovanja za modnog dizajnera, 2011. godine ulazi u dva reality showa od kojih je jedan bio preživljavanje u pustiji s plemenima. Te se godine i prvi put pojavio u javnosti kao Conchita Wurst.

Prije odlaska u Dansku Thomas je najavio da se neće odreći svog imidža Conchite usprkos svim kontroverzama. Tvrdi da je izabrao ovo umjetničko ime jer u prijevodu znači “svejedno”, što je naravno laž.

Nitko nas ne može zaustaviti, rekao je Thomas nakon pobjede na Eurosongu. Očito je da Europska Unija podržava ovakav nastup i da je to dio Agende koja se provodi. EU podržava tekst pjesme, i nastup transvestita, i trebamo se zapitati gdje sve to vodi. Očito je da homoseksualni brakovi dolaze na velika vrata, a Agenda za uništenje obitelji se provodi sve jače i više.

Austrijska javnost podijeljena je oko Conchite. Neki su umjetnici i političari tvrdili kako je sramota da “takva osoba” predstavlja Austriju.

Mnogi su predvidjeli, a i pobjeda Conchite Wurst je bila najavljena!

Conchitu Wurst, nažalost, gledale su mnoge obitelji, velik broje djece i mladih za koje se iskreno nadamo da neće imati traume.

U snažnoj konkurenciji teletabisa u duginim bojama, ušminkanih boy bendova, engleskih okultista, erotskih Poljaka, pobijedio/la je, baš kao što smo neki dan i sami predvidjeli Conchita Wurst.

Conchitu Wurst nisu birali građani Austrije. Dapače, mnogi su bili revoltirani činjenicom da će njihovu zemlju predstavljati čovjek u tijelu žene s bradom na licu, a koji je po svemu sudeći trebao podsjetiti svijet da je Europa “tolerantna”.

Europa je tako morala na brzinu smisliti kako ispraviti pogreške tih netolerantnih i neposlušnih država članica pa je osmislila nešto što nitko nije; neka pobjedi transeksualac i neka cijeli svijet vidi što je Europa. Conchita Wurst nije ništa drugo nego odraz europske istine, odraz plana i svijeta u kojemu živimo. Ona je dobro režirani, pomno osmišljeni, projekt mašinerije u kojem su na silu morali sudjelovati svi građani Europe. Pa tako i mi, iako nismo sudjelovali u ovogodišnjem Eurosongu.

O čemu je pjevala Conchita Worst? Pobijedio/la je s pjesmom koja govori o transformaciji, promjeni, uspoređujući sebe, nezadovoljnu vlastitim tijelom, s mitskom pticom Fenix koja se uzdiže iz pepela.

RIJEČI POBJEDNIČKE PJESME

Riječi pjesme slijede u nastavku, a na vama je da se odlučite da li on pjeva o miru u svijetu ili o nečemu intimnijem.
***********************************************
Uzdignut kao Feniks

Buđenje u ruševinama
Hodanje preko stakla
Susjedi kažu da smo nevolja
Pa to je vrijeme prošlo

Viri iz ogledala
Ne, to nisam ja
Stranac je sve bliže
Tko može ta osoba biti

Ti me ne bi znao uopće danas
Iz blijeda svjetla sam poletio

Uzdignuti kao feniks
Iz pepela
Tražim umjesto osvete
Odmazdu
Ti su upozorio
Jednom kad sam transformirao
Jednom kad sam se preporodio
Znaš da ću ustati kao feniks
No, ti si moj plamen

Idi svojim poslom
Ponašaj se kao da si slobodan
Nitko ne može svjedočiti
Ono što si učinio za mene

Jer ne bi me znao danas
I vi me morate vidjeti
I vjerovati
Iz blijeda svjetla sam uzletio

Uzdignut kao feniks
Iz pepela
Tražim umjesto osvete
Odmazdu
Ti si bio upozoren
Jednom kad sam se transformirao
Jednom kad sam se preporodio

Ustajem do neba
Bacio si me, ali
Ja ću letjeti

I uzdignuti kao feniks
Iz pepela
Tražim umjesto osvete
Odmazdu
Ti si bio upozoren
Jednom kad sam se transformirao
Jednom kad sam se preporodi
Znaš da ću ustati kao feniks
No, ti si moj plamen
 

 
 
uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17498"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Majčin dan nije oduvijek bio vezan za cvijeće, darove, čestitke i provođenje vremena s majkama. Upravo suprotno, povijest ovog praznika prepuna je konflikata i kontroverzi, a povijest uvijek pišu neobjektivni ljudi.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, Majčin dan, u svojim različitim oblicima, obilježavan je zbog niza razloga. Od smanjenja smrtnosti kod dojenčadi pa sve do promicanja mira i u čast majke Anne Jarvis koju danas prepoznaju kao jednu od dvije osnivačice ovog praznika.

Majčin dan je blagdan u čast majki i majčinstva koji se u većini zemalja obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju.U zapadnom svijetu uspostavljen je u 20. stoljeću.

Majčin dan ima svoje korijene u engleskom i američkom pokretu žena. Amerikanka Ann Maria Reeves Jarvis godine 1865. organizirala je Mothers Day Meetings gdje su majke mogle razmjenjivati ideje o aktualnim pitanjima.(wikipedia)

Za Annu Jarvis koju je smrt njezine majke teško pogodila, Majčin dan bio je poseban dan kad ljudi ne slave sve majke već samo svoje majke. Dan koji provodite s majkom kako biste joj dali do znanja koliko vam znači.

Međutim, dan se pretvorio u veliki promašaj. Barem što se Anne Jarvis tiče.

Naime, dan se ubrzo pretvorio u komercijalni rudnik zlata s fokusom na kupnji darova, cvijeća i čestitki. Jarvisova je pokušala održati kontrolu nad ovim danom, organizirala je bojkote, prijetila tužbama pa čak i napala Prvu damu Eleanor Roosevelt koja je praznik koristila prilikom skupljanja donacija.

Svoju je borbu nastavila do kasnih 40-ih, a 1948. preminula je u jednoj psihijatrijskoj ustanovi u Philadelphiji.

“Ova žena umrla je u siromaštvu, na rubu demencije, a mogla je dobro zaraditi komercijalizacijom praznika. No, to nije željela. Borila se protiv komercijalizacije što ju je na kraju koštalo novca i zdravlja”, govori povjesničarka Katherine Antolini.

Praznik u današnje vrijeme, naravno, nastavlja biti pogonsko gorivo konzumerizma i sve ono protiv čega se Anna Jarvis cijelog svog života borila, i još jedan pokazatelj da u kapitalizmu ništa dobro dugo ne traje.

 
 
index, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17495"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Njemački građani se sve češće ne osjećaju sigurnima, imaju osjećaj da ih je policija ostavila na cjedilu. Stoga se građani organiziraju u brojnim gradovima organiziraju i sami se brinu za red i sigurnost.

U mnogim njemačkim saveznim pokrajinama policija mora štedjeti. Rutinske kontrole policijskih vozila mogu se najčešće još vidjeti samo u takozvanim “problematičnim” četvrtima. Gorivo je skupo, novca nema niti za popravak automobila, nedostatak osoblja kao i manjak opreme policijskih stanica – to je realnost.

A to potvrđuje i Reiner Wendt, predsjednik Saveza sindikata njemačke policije. „Kada smo prisiljeni na povlačenje s lica mjesta to ujedno slabi i autoritet države kao takve“, kaže on. Nedostatku financijskih sredstava moraju se dodati i razne strukturne reforme. Rezultat je da mnoge policijske postaje moraju zatvoriti svoja vrata; pogotovo one na ruralnim područjima. Međutim, štednju itekako osjećaju i stanice u gradovima. I njih se sve češće zatvara.

Međutim, problem je u tome što se prema statistikama broj kriminalnih djela povećava i sve je manje slučajeva u kojima se počinitelji pronađe i uhiti. Primjerice, u saveznoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji je tijekom 2013. godine od 58.000 provala u privatne stanove i kuće, razjašnjem tek svaki sedmi slučaj. Drugim riječima, u takvoj situaciji i ne čudi da se građani sve više osjećaju ostavljenima na cjedilu, nezaštićenima i ugroženima. I to su ujedno razlozi koji ih potiču na samoorganizaciju i razne vrste samozaštite.

Samoprozvani šerifi

Bez obzira je li riječ o Chemnitzu, Berlinu ili Mönchengladbachu, ovakvih samoinicijativa građana ima posvuda i sve više. U Mechernichu je primjerice nedavno osnovana udruga „Runolist Harzheim 1912“ upravo s ciljem obavljanja noćnih straža.

Sami kreću u akciju – građani u Radevormwaldeu

Članovi se ovdje mogu „naoružati“ džepnim svjetiljkama, dalekozorima i raznim telekomunikacijskim uređajima. U Essenu i u Ratingenu je oko 1.000 građana sakupilo novac kojim financiraju privatne tvrtke sigurnosti. Koliko u međuvremenu ima ovakvih i sličnih inicijativa i pokreta, za sada nije poznato.

Neki se organiziraju i putem društvenih mreža na internetu. Primjerice, u Redevormwaldu, gradiću u okolici Kölna i u kojem živi oko 22.000 stanovnika, građani su se organizirali putem Facebooka. Najveći broj među njima čine muškarci. Oni obično udvoje hodaju ulicama, i to po onim kvartovima za koje se zna da su tijekom prošle jeseni često privlačili provalnike.

Muškarce se može lako prepoznati, oni nose žute prsluke na kojima stoji „Građanska straža Redevormwald“. Iako se zbog ove „uniforme“ čini kako je riječ o sasvim legalnom djelovanju, to baš i nije tako. Jürgen Dzuballe, glasnogovornik policije na ovom području navodi kako je policija prilično skeptična prema ovakvim pojavama no ništa protiv njih ne može poduzeti toliko dugo dok je samo riječ o „susjedskoj pomoći“ i dok se svi ponašaju u skladu s važećim zakonima.

„Ispravno ponašanje“ znači da građani ne nose i ne koriste oružje i ne primjenjuju nasilje. U slučaju da doista nekog ulove na djelu (bilo krađe ili tijekom nanošenja tjelesnih povreda), oni ga doduše smiju zadržati, ali ujedno moraju odmah pozvati i policiju.

„Mi se moramo ovako organizirati i braniti budući da je naša policijska postaja otvorena samo dva sata dnevno. Inače tamo niti nema nikog. Moram reći da tko čuje našu zviždaljku se uplaši i odmah pobjegne. U slučaju kad bi došlo do eskalacije, mi bismo pobjegli i pozvali policiju“, kaže Bernd Sieckendieck iz Redevormwalda.

Opasni nasilnici i egzibicionisti

Međutim, ovakve argumente u policiji u pravilu ne razumiju. „Privatne ophodnje doduše govore o civilnim, građanskim osjećajima ali one istodobno sebe i druge nepotrebno dovode u opasnost. Nitko od tih ljudi nije školovan za ovakve akcije“, kaže Dzuballe. On dodaje kako je policija u Redevormwaldu povećala sate rada tijekom onih vremenskih razdoblja kada su provale i pljačke češće.

U međuvremenu su na ove građanske akcije počeli reagirati i u višim političkim krugovima. Nedavno je ministar policije Sjevernog Porajnja i Vestfalije, Ralf Jäger upozorio na opasnosti od „primanja pravde u svoje ruke“. „Zapošljavamo više osoblja tamo gdje ima više problema“, rekao je on. Zabrinut je i primjerice i Rolf Ebbinghaus iz neovisne zajednice birača „Alternativna lista“ u Redevormwaldu. „Ovakve akcije privlače i one koji „boluju“ od određenih fantazija moći“, rekao je on aludirajući između ostalog na pripadnike neonacističke scene. No, Bernd Sieckendieck iz građanske inicijative pak negira ovu mogućnost.

„Mi ne želimo imati išta s desničarima. Mi smo grupa koja ne pripada niti jednom političkom smjeru“, naglasio je on.

Pod nadzorom Ureda za zaštitu ustavnog poretka

Jesu li ovi strahovi doista opravdani – o tome govori na neki način i činjenica da su mnoge radikalne (desničarske) grupe kao i psihički nestabilne osobe svoje „utočište“ pronašli doista u sličnim građanskim pokretima. Primjerice, „Njemačka policijska pomoć“, organizacija iz Bärwaldea u Saskoj kao i „Lupus“ iz Würzburga svjedoče upravo o ovakvim slučajevima. Policija je morala reagirati u nekoliko navrata i uvijek je riječ bila o nanošenju tjelesnih povreda i prijetnjama. Kod njihovih članova su pronađene lisice, uređaji za elektro šokove, suzavac…Na kraju su im vlasti zabranile i nošenje uniformi koje su članovi sami „kreirali“.

Iza pokoje inicijative stoje i desno radikalni članovi…

Reagirali su međutim i sami građani u ova dva grada. Sve se manje njih željelo priključiti ovim grupama. „Na koncu, mi ne živimo u nekom kriznom području pa nam nisu ni potrebni samoprozvani šerifi!“, rekao je jedan muškarac. Međutim, kako kažu u Uredu za zaštitu ustavnog poretka, „ove i slične grupe se nalaze pod svojevrsnim nadzorom ali neka velika opasnost od njihovog širenja ipak ne postoji“.

No, bez obzira je li riječ o inicijativama „običnih“ građana ili pak desno radikalnim grupacijama, policija i politika su shvatili poruku. A to je da se jedan dio njemačkih građana ipak osjeća nezaštićenim te su spremni i voljni poduzeti korake kako bi se sami angažirali.
 
 
dw.de/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17487"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Nedavno je objavljeno istraživanje financirno dijelom od strane NASA-inog Goddard Space Flight Centra koje predviđa propast zapadne civilizacije u rimskom stilu, osim ako se resursi i bogatstvo ne podijele “pravednije”.

Istraživanje upozorava na nadolazeću “propast” u roku od nekoliko desetljeća, a pokušaji da se izbjegne taj pogled na društvo kao kontroverzan daje smisao povijesnim podacima koji ukazuju na to da se “proces uspona-i-kolapsa zapravo ponavlja puput ciklusa kroz povijest.”

Studija navodi su slučajevi ozbiljnih poremećaja civilizacije zbog “strmoglavog kolapsa – često traju stoljećima – i da je to sasvim uobičajeno.”

Kako je izvijestio The Guardian, rezultati projekta “neovisnog” istraživanjima se temelje novom interdisciplinarnom modelu poznatom kao “dinamika ljudi i prirode” ili tzv. projekt pod nazivom HANDY (“Human And Nature DYnamical”). Projekt je vođen primijenjenom matematikom profesora Safa Motesharrei-a u suradnji sa nacionalnom znanstvenom zakladom i nacionalnim centrom za sitezu socijalnog okoliša, i u suradnji s timom prirodnih i društvenih znanstvenika, izvijestio Guardian. Istraživanje je prihvaćeno i objavljivljeno u časopisu Ecological Economics.

Istraživači su otkrili da su, prema povijesnim zapisima, čak i najnaprednije složene civilizacije, osjetljive na kolaps, što je postavilo pitanja o tome kakva održiva moderna civilizacija može biti:

Pad Rimskog Carstva, a jednako tako napredno (ako ne i više) Hunsko, Maursko i Gupta Carstva, također kao i napredno Mezopotamijsko carstvo, sve svjedoče činjenicama da napredne, sofisticirane, složene i kreativne civilizacije mogu bi krhke i prolazne.

‘Akumulirani višak nije ravnomjerno raspoređen’

Proučavanjem dinamike ljudske prirode koja je uključena u posljednje slučajeve društvenog kolapsa, istraživači kažu da su identificirali najznačajnije čimbenike koji mogu pomoći objasniti pad civilizacija, i koje, kako se oni nadaju, će pomoći identificirati rizike od današnjeg kolapsa. Takvi čimbenici uključuju stanovništvo, klimu, vodu, poljoprivredu i energiju.

Ti čimbenici, piše Guardian, mogu dovesti do društvenog kolapsa kada kombiniraju dvije društvene značajke “rastezanje resursa zbog naprezanja ekološke opteretivosti” i “ekonomskog raslojavanja društva u elitu (bogataše) i siromašne mase (ili “obične”).” Te društvene pojave su odigrale “središnju ulogu u karakteru ili u procesu raspada”, u svim slučajevima kolapsa civilizacije u razdoblju “posljednjih 5000 godina”, zaključuju znanstvenici.

Trenutne visoke razine ekonomskog raslojavanja vezane za prekomjerno konzumiranje sredstava, navodi se u izvješću, zajedno sa “elitom” su temelji uglavnom u industrijaliziranim zemljama koje su odgovorne za oba fenomena.

“Akumulirani višak nije ravnomjerno raspoređen u svim segmentima društva, već je pod kontrolom elite. Masi stanovništva, dok proizvodi bogatstva, samo je dodijeljen mali dio tog bogatstva kojeg kontrolira elita, obično na ili iznad razine dnevnica”, stoji u izvješću.

Osim toga, studija osporava one koji tvrde da će tehnologija riješiti ove neravnoteže kroz učinkovitost:

Tehnološka promjena može povećati učinkovitost korištenja resursa, ali isto tako ima tendenciju povećanja potrošnje resursa po glavi i mjerilo ekstrakcije resursa, tako da se povećanje u potrošnji često mora nadoknaditi povećanjem efikasnosti korištenja resursa.

Priča o dva modela

U studiji se navodi da je povećana poljoprivredne i industrijske produktivnost tijekom protekla dva stoljeća proizašla iz “povećanje (a ne smanjenje) propusnost resursa” iako je bilo dramatičnih dobitaka u učinkovitosti u odnosu na isto vrijeme.

U modeliranju različitih scenarija, maremaričar Motesharrei i njegov tim je zaključio da u uvjetima koji “usko odražavaju stvarnost svijeta danas … nalazimo da je kolaps teško izbjeći.”

Prvi od ovih scenarija smatra da je civilizacija “održivi put kroz prilično dugo vremena, ali čak i koristeći optimalnu stopu osiromašenja i uzimajući početak s vrlo malim brojem Elite, Elita na kraju pojede previše, što rezultira glađu među pukom koji na kraju uzrokuje kolaps društva”, kaže se u studiji.

“Važno je napomenuti da je ova vrsta-L kolapsa uzrokovana glađu koja je nastala kroz nejednakost koja uzrokuje gubitak radnika, a ne raspadom prirode.”

U drugom slučaju, stopa iskorištavanja resursa je modelirana, što je dovelo do saznanja da je “veća  stopa iscrpljivanja resursa, pad mase se događa brže, sok je Elita još uvijek uspješna, i na kraju masa i puk doživljava kolaps u potpunosti, nakon čega je slijedi Elita.”

Povijest NASA-e

Wernher von Braun, njemački barun i znanstvenik koji je ranije sudjelovao u nacističkom raketnom programu, postao je jedan od osnivača agencija NASA. Dapače, u NASA-i je dobio visoku funkciju – postao je prvi direktor najvećeg NASA-inog svemirskog istraživačkog centra, smještenog pokraj grada Huntsvillea u Alabami.

Na današnji dan 1959. godine američki predsjednik Dwight D. Eisenhower odobrio je prijenos raketnih istraživačkih centara koji su do tada bili u sastavu američke vojske u posjed novoosnovane civilne agencije – NASA-e. Kao što je mnogim čitateljima već poznato, NASA je kratica za National Aeronautics and Space Administration (Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir). Potez predsjednika Eisenhowera, kojim je razvoj raketne tehnologije prebačen iz vojne u civilnu sferu, još je zanimljiviji s obzirom da je taj predsjednik ranije bio jedan od vodećih američkih generala u Drugom svjetskom ratu (nosio je čak i čin “General of the Army”).

Wernher von Braun, njemački barun i znanstvenik koji je ranije sudjelovao u nacističkom raketnom programu, bio je nakon Drugog svjetskog rata u službi američke vojske. Budući da je na današnji dan raketni program na kojem je radio prebačen u civilnu sferu NASA-e, i Wernher von Braun postao je NASA-in zaposlenik. Dapače, u novom sustavu imao je visoku funkciju – postao je prvi direktor najvećeg NASA-inog svemirskog centra zvanog „Marshall Space Flight Center“ (MSFC). Ta važna institucija, smještena pokraj grada Huntsvillea u Alabami, vodila je razvoj poznatih raketa Saturn kojima su ljudi lansirani na Mjesec.
 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Kampanja tvrtke ima za cilj iskoristiti bezumnu kulturu obožavanja slavnih osoba kroz koju hraniti fanatike svojom omiljenom medijskom zvijezdom. Kompanija je izjavila da želi raditi salamu od tkiva poznatih osoba.

Stotine ljudi pišu peticije slavnim osobama da doniraju uzorke tkiva za BiteLabs.org, tvrtku koja kaže može da proizvesti “celebrity umjetničku salamu” iz uzoraka tkiva slavnih osoba, koji će služiti za ljudsku prehranu.

“Kako se povezati sa slavnim osobama?” Pita promotivni video BiteLabs-a. “TV? Preko interneta? Na koncertima? BiteLabs vas vodi još bliže toliko bliže. Mi uzimamo stanice tkiva slavnih osoba, nacijepimo ih da narastu u meso, što robusnije, puno okusa, zdravo – u pravu ekološku umjetničku celebrity salamu. Mi vam donosimo meso slavnih osoba.”

“Evo kako će to raditi”, objašnjava Los Angeles Times. “Uzorak tkiva koji sadrži stanice miosatelite (vrsta stanica koje pomažu u popravku i regeneraciji oštećenog mišića) uzet će se od osobe tijekom biopsije. Te se stanice množe u laboratoriju pomoću sredstva koji djeluje kao umjetna krv koja omogućuje rast mesa.”

Tvrtka već ima nekoliko slavnih osoba na umu, kao što su James Franco, Jennifer Lawrence, Kanye West i Ellen DeGeneres, pa čak i recepte za koje vjeruju da je sličan osobnosti slavne osobe.

Krajnji rezultat, kako kompanija BiteLabs svjedoči, je “visoko kvalitetni, luksuzni protein, stvoren na održiv način koji eliminira ekološke i etičke probleme povezane s tradicionalnom stočarskom proizvodnjom.”

Još ste gladni? Možda će vas njihov promotivni video nagovoriti na konzumaciju …
 

 
Dok jedete mišićno tkivo ljudi, to zvuči zvuči kanibalski, no BiteLabs tvrdi da se njegovo meso biti izuzeto od “okrutnosti prema životinjama, otpada i smeća, te od utjecaja okoliša kroz industrijski uzgoj”, te da to jednostavno ispunjava sljedeći korak u evoluciji hrane.

“U 1931, Winston Churchill je predvidio budućnost u kojoj će svo svjetsko meso biti uzgajano u laboratorijima; zašto, pitamo se … no koji je smisao u uzgajanju cijele kokoši samo poradi krilaca ili mesa prsa i bataka? .. Danas, proizvodnja in-vitro mesa postaje stvarnost … “

Dok je ideja tvrtke BiteLabs zaista odvratna, no čak možda i dobro koordinirana prijevara, sve više zastrašujućih sastojaka se stvarno koriste za proizvodnju hrane.

Prošli mjesec, znanstvenici u Španjolskoj su pronašli “Trik za izradu zdravijih kobasica je u bebinoj kakici kao dodatku.”

“Bakterije iz dječje kakice mogu pomoći napraviti ukusne kobasice, koje bi mogle transformirati ukusno meso u zdravu hranu kao što je probiotički jogurt, prema novim istraživanjima,” izvijestio je Live Science.

I u 2011, japanski znanstvenici su najavili svoj uspjeh u pretvaranju ljudskog izmeta u hranu koja ima teksturu poput jestivog mesa.

“Prema posljednjim izvješćima, neki ljudi koji su zapravo jeli “hamburger od govana” su izjavilid da je okus poput govedine” – izvjestio je International Business Times.

Ili, ako ništa od navedenog ne pobudi vašu maštu, razmislite o ukusnoj proteinskoj čokoladici od skakavaca, o kojoj smo već pisali?

“Vrli novi svijet” hrane je ovdje, ali uvijek će biti kritičara koji neće jesti ljude i izmet.

Gledajte: Alex Jones jede pizzu sa crvima koju promoviraju Ujedinjeni narodi, čiji znanstvenici preporučuju insekte kao izvor proteina. UN – Ujedinjeni Narodi su izjavili da je zemlja prenaseljena, i da li bi trebali početi jesti crve i skakavce!
 

 
Bonus: Gledajte Infowars novinara Rob Dew kako će pojesti bubu po preporuci Ujedinjenih naroda.
 

 
ŠTO JE TO SOYLENT GREEN?
Soylent Green je 1973 američki znanstveno fantastični film u režiji Richard Fleischera, sa glavnim glumcem Charlton Heston. Film kombinira policijske proceduralne i žanrove znanstvene fantastike, s prikazom istrage o ubojstvu bogatog biznismena distopijske budućnosti koja pati od zagađenja, prenapučenosti, iscrpljivanja resursa, siromaštva, umiranja oceana i tople klime zbog efekta staklenika.(ZVUČI POZNATO?!) Velik dio stanovništva preživljava od prerađene hrane, uključujući i “Soylent Green”. “Soylent Green su ljudi”
 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Kijevske demonstracije organizirao je Washington kako bi postavio baze NATO pored granica Rusije i “opljačkao” Ukrajinu, nametnuvši joj kredit MMF.

U stvarnosti, piše Roberts, Ukrajina “nikada neće vidjeti niti jedan dolar MMF”. Zapravo, MMF će novac predviđen za Ukrajinu dati zapadnim bankama, a ove će za taj iznos smanjiti dug Ukrajine. Na kraju Ukrajina neće biti dužna bankama, već MMF-u.

“U usporedbi s korupcijom koja se sada obrušava na Ukrajinu, prethodni režim će izgledati pošteno”. Na kraju će “lakovjerne naivčine” žaliti zbog Majdana do kraja života, rezimirao je Paul Craig Roberts. U slučaju oružanog konflikta, Washington će priskočiti u pomoć svojim štićenicima, a tada će ulazak NATO u Ukrajinu natjerati Putina da pripoji preostale ruskojezične dijelove Ukrajine.

Nakon što je organizirao prevrat u Ukrajini, Zapad je sada spreman započeti “pljačku” pod maskom MMF-a, objavio je na svom web sajtu svjetski poznati ekonomist i publicista Pol Craig Roberts.

Mediji namjerno ne saopćavaju istinu o suštini kredita MMF-a, jer oni će za Ukrajinu značiti pad životnog standarda, gubitak vlastite proizvodnje i još veći dug. Na kraju će se naivni Ukrajinci kajati zbog Majdana do kraja života, smatra ovaj stručnjak.

Po njegovim riječima, kijevske demonstracije organizirao je Washington kako bi postavio baze NATO pored granica Rusije i “opljačkao” Ukrajinu, nametnuvši joj kredit MMF.

Ta “pljačka” je, piše Craig, već počela. A idealisti koji su protestirali na Majdanu ispali su “lakovjerne naivčine”.

Ukrajina se trenutno susreće s cijelim nizom problema. Sama po sebi predstavlja “nemogući spoj” ukrajinskih i ruskih teritorija, koje su u iste granice ugurali Lenjin i Hruščov.

Krim se već ujedinio s Rusijom, ali bi istim putem mogao krenuti i jugoistok Ukrajine, naročito ako “podmetnuta” vlada nastavi iskazuje neprijateljski stav prema ruskojezičnom stanovništvu.

Također se nazire sukob izmešu “Desnog sektora” i “marioneta” SAD-a, dodaje Paul Craig Roberts.

U slučaju oružanog konflikta, Washington će priskočiti u pomoć svojim štićenicima, a tada će ulazak NATO u Ukrajinu natjerati Putina da pripoji preostale ruskojezične dijelove Ukrajine.

Osim toga, zapadni mediji prešućuju istinu o “paketima pomoći” MMF. Mediji saopćavaju, i Ukrajinci im vjeruju, da će MMF spasiti zemlju, dajući milijarde. Ali, u stvarnosti, piše Roberts, Ukrajina “nikada neće vidjeti niti jedan dolar MMF-a”.

Zapravo, MMF će novac predviđen za Ukrajinu dati zapadnim bankama, a ove će za taj iznos smanjiti dug Ukrajine. Na kraju Ukrajina neće biti dužna bankama, već MMF.

A uvjeti fonda MMF podrazumijevaju stroge mjere štednje: u Ukrajini će biti smanjene mirovine, državni troškovi, subvencije za najvažnije nabave, na primjer, plin.

Kao rezultat toga će se smanjiti i bez toga niski životni standard, predviđa autor.

Privatna poduzeća i državna imovina biće prodata zapadnim kupcima. Također, Ukrajina će biti prinuđena da pređe na plivajući tečaj ukrajinske valute – hrivnje (UAH).

Da bi se spriječio pad grivne i visoke cijene uvoza, zemlja će morati ući u još veće zaduživanje. Pritom, ni korupcija neće nigdje nestati.

Na taj način, rezimira Roberts, “direktan rezultat naivnih demonstracija na Majdanu biće niži životni standard, porast korupcije, gubitak suvereniteta u ekonomskoj politici i predaja državne i privatne svojine u ruke Zapada”.

A dospjevši “u kandže NATO”, Ukrajina će se naći i u vojnom savezu protiv Rusije, pa će ruske rakete biti usmjerene i ka njoj. Za Rusiju i Ukrajinu i njihovu zajedničku povijest to je jednako tragediji.

Ako “zapadno pljačkanje i težnja Washingtona ka svjetskoj hegemoniji” rastavi Ukrajinu u Rusiju, to će biti sramota i zločin, piše Roberts.

Na kraju on ističe da vlade država-dužnika pristaju na programe MMF i potkradanje vlastitog stanovništva zato što su potkupljene.

“U usporedbi s korupcijom koja se sada obrušava na Ukrajinu, prethodni režim će izgledati pošteno” – uvjeren je autor.

Na kraju će “lakovjerne naivčine” žaliti zbog Majdana do kraja života, rezimirao je Paul Craig Roberts.
 
 
Fakti/uredio i preveo: nsp
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17216"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Alexander Dugin – RAT PROTIV RUSIJE I NJEGOVA IDEOLOŠKA DIMENZIJA – u svjetlu Četvrte političke teorije - Nadolazeći rat kao koncept

Rat protiv Rusije danas je pitanje o kojemu se na Zapadu najviše raspravlja. Zasad je on još namisao i mogućnost. No, on može postati stvarnost ovisno o odlukama koje će donijeti sve strane uključene u ukrajinski sukob – Moskva, Washington, Kijev i Bruxelles.

Ne želim ovdje raspravljati o svim aspektima tog sukoba niti o njegovoj povijesti. Umjesto toga predlažem analizu njegovih dubokih ideoloških korijena. Moje viđenje glavnih događaja zasniva se na Četvrtoj političkoj teoriji, a njezina načela opisao sam u svojoj knjizi istog naslova koju je na engleskome jeziku objavila izdavačka kuća Arktos prije nekoliko godina.

Neću, dakle, ovdje proučavati rat Zapada s Rusijom procjenjujući njegove rizike, opasnosti, probleme, troškove ni posljedice, nego ću proučiti njegovo ideološko značenje na globalnoj razini. Promišljat ću o smislu takvog rata, a ne o samome ratu (stvarnom ili virtualnom).

Srž liberalizma

Na modernome Zapadu postoji jedna glavna i vladajuća ideologija – liberalizam. On ima mnogo tipova,verzija i oblika, mnogo nijansi, no srž je uvijek jedna te ista. Liberalizam u svojoj unutrašnjoj fundamentalnoj strukturi sadrži sljedeća aksiomatska načela:

• antropološki individualizam (individuum je mjera svih stvari);
• progresizam (svijet se kreće prema boljoj budućnosti, prošlost je uvijek gora od sadašnjosti);
• tehnokracija (tehnološki razvitak i učinkovitost izvedbe smatraju se najvažnijima u prosudbi naravi nekog društva);
• eurocentrizam (euro-američka društva uzima se kao mjerilo i standard za ostatak čovječanstva);
• ekonomija je presudna (ekonomija slobodnog tržišta jedini je oblik normativnog ekonomskog sustava – sve ostale tipove ekonomije potrebno je ili reformirati ili uništiti);
• demokracija je vladavina manjina (njihova obrana protiv većine, uvijek sklona izroditi se u totalitarizam, ”populizam”);
• srednja klasa je jedini stvarno postojeći društveni akter i univerzalna norma (neovisno o činjenici je li neka osoba već dosegnula taj status ili je tek na putu postati stvarnom srednjom klasom, pa trenutno predstavlja srednju klasu koja to tek želi postati);
• jedan svijet, globalizam (ljudska bića u svojoj osnovi su ista, samo s jednom razlikom – onom individualnom – pa stoga svijet treba biti integriran na individualnoj osnovi, kozmopolitizam – građanin svijeta);

To su sržne vrijednosti liberalizma, koji je manifestacija jedne od triju tendencija što potječu iz prosvjetiteljstva, skupa s komunizmom i fašizmom, a koje predstavljaju alternativne interpretacije samog duha moderne. Tijekom XX. st. liberalizam je pobijedio svoje suparnike i nakon 1991. g. postao je jedinom i prevladavajućom ideologijom na svjetskoj razini.

Jedina sloboda izbora u carstvu globalnog liberalizma bila je između desnog liberalizma, lijevog liberalizma i radikalnog liberalizma, uključujući i ultradesni liberalizam, ultralijevi liberalizam te vrlo radikalni liberalizam. Dakle, liberalizam je bio instaliran kao operativni sustav zapadnih društava i svih drugih društava koja su se našla u zapadnoj zoni utjecaja. U jednom trenutku postao je zajedničkim nazivnikom za svaki politički korektan govor, oznaka onih koje glavna politička struja prihvaća, odnosno odbacuje kao marginalne. Liberalnom je postala i sama konvencionalna mudrost.

Geopolitički, liberalizam je ucrtan u model kojemu je SAD središte, etnička jezgra su anglosaksonci, a atlantističko euroameričko partnerstvo, NATO, predstavlja stratešku jezgru svjetskog sustava sigurnosti. Svjetska sigurnost izjednačena je sa sigurnošću Zapada te, u krajnjoj liniji, sa sigurnošću Amerike. Liberalizam, dakle, nije samo ideološka sila nego je i politička, vojna i streteška sila. NATO je liberalan u svojim korijenima. On brani liberalna društva, boreći se za libralizam.

Liberalizam kao nihilizam

U liberalnoj ideologiji ima jedna točka koja je odgovorna za njegovu današnju krizu. Liberalizam je u svom središtu duboko niholistički. Sklop vrijednosti koje liberalizam brani bitno je povezan s glavnom tezom – sloboda, oslobođenje. No, sloboda je u liberalnom viđenju u biti negativna kategorija: ona želi biti slobodna od (J.S. Mill) a ne biti slobodna za. To nije tek sekundarno, to je srž problema.

Liberalizam se bori protiv svih oblika kolektivnog identiteta, protiv bilo kojeg tipa vrijednosti, projekata, strategija, ciljeva, svrha, itd., koje bi bile kolektivne, odnosno barem ne-individualističke. To je i razlog što jedan među najvažnijim teoretičarima liberalizma, Karl Popper (na tragu F. v. Hayeka) u svojoj knjizi Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji ( a koju G. Soros smatra svojom osobnom Biblijom) tvrdi da se liberali trebaju boriti protiv svake idologije ili političke filozofije (od Platona i Aristotela pa do Marxa i Hegela) koja bi ljudskom društvu postavljala neki zajednički cilj, zajedničku vrijednost, zajednički smisao. Bilo koji cilj, vrijednost, smisao, u liberalnom društvu (‘otvorenom društvu’) trebaju biti strogo individualni.

Tako su neprijatelji otvorenog društva (a upravo je taj liberalni model otvorenoga društva na snazi u zapadnome društvu nakon 1991. g te se smatra globalnom normom za ostatak svijeta) vrlo konkretni. Glavni neprijatelji su komunizam i fašizam ( oba potječu iz iste filozofije prosvjetiteljstva i središnji su im ne-individualni koncepti – klase u marksizmu, rase u nacionalsocijalizmu te nacionalna država u fašizmu). Stoga je smisao borbe liberalizma na frontu postojeće moderne alternative (fašizam ili komunizam) posve očigledan. Liberali tvrde da osobađaju društvo od fašizma i komunizma, od dvije glavne moderne verzije izričito ne-individualističkog totalitarizma.

Borba liberalizma u procesu likvidacije ne-liberalnih društava posve je smislena: svoje značenje ona zadobiva iz same činjenice postojanja ideologija koje izričito ne prihvaćaju i niječu individuuma kao najvišu vrijednost. Posve je jasno protiv čega se vodi bitka. Oslobođenje od onog što je označeno kao meta. No, činjenica da je sloboda (onako kako je shvaćaju liberali) u biti negativna kategorija, ovdje nije jasno zapaženo. Neprijatelj je ovdje i on je konkretan. Upravo ta činjenica daje liberalizmu konkretan sadržaj. Činjenica da postoji društvo koje nije otvoreno – dovoljna je da opravda proces oslobađanja.

Unipolarno razdoblje: prijetnja od implozije

Kada je 1991. g. pao Sovjetski Savez koji je bio posljednji protivnik zapadnjačkom liberalimu, neki zapadnjaci (npr. F. Fukuyama) proglasili su kraj povijesti. Posve logično: više nije bilo eksplicitnog neprijatelja otvorenog društva – pa tako ni povijesti koja je tijekom moderne bila upravo bitka između tri političke ideologije (liberalizma, komunizma i fašizma) za naslijeđe prosvjetiteljstva. Strateški rečeno, bio je to unipolarni trenutak (Ch. Krauthammer). To razdoblje od 1991. – 2014. godine usred kojega se dogodio napad Bin Ladena na WTC – bilo je doista razdoblje globalne dominacije liberalizma. Aksiome liberalizma prihvatili su glavni geopolitički akteri – uključujući Kinu (u ekonomiji) i Rusiju (( u ideologiji, ekonomiji, političkom sustavu). Postojali su liberali i oni koji bi to željeli biti, zatim još-ne-liberali, ne – dostatno-liberali, i tako dalje. Pravih i istinskih iznimaka bilo je tek nekoliko (Iran, Sjeverna Koreja). Svijet je postao liberalnim po ideološkoj aksiomatici.

Upravo to je bio najvažniji trenutak u povijesti liberalizma. On je pobijedio svoje neprijatelje ali ih je u isto vrijeme i izgubio. Liberalizam je u svojoj biti oslobađanje, borba protiv onoga što nije liberalno (još nije ili nije uopće). Stoga upravo od neprijatelja liberalizam zadobiva svoje stvarno značenje, svoj sadržaj. Dokle god postoji ne-liberalno društvo, liberalizam je pozitivan. On počinje pokazivati svoju negativnu bit tek nakon pobjede.

Nakon pobjede 1991. g. liberalizam je stupio u svoju implozivnu fazu. Nakon što je porazio i komunizam i fašizam, liberalizam je ostao sam. Bez neprijatelja i bez borbe. I to je bio trenutak za početak unutrašnje borbe, liberalno čišćenje liberalnih društava u nastojanju da se zatru posljednji neliberalni elementi – seksizam, politička nekorektnost, nejednakost spolova, ma koji ostatci neindividualne dimenzije institucija poput države, crkve, itd. Liberalizam, dakle, treba neprijatelja kojega će osloboditi. Inače on gubi svoj sadržaj, njegov implicitni nihilizam postaje preupadljiv. Apsolutni trijumf liberalizma je njegova smrt.

To je ideološko značenje financijske krize početkom 2000.-te u 2008. godini. Upravo uspjesi, a ne neuspjesi nove, čisto financijske ekonomije (turbokapitalizma, prema G. Lytwaku), odgovorni su za njegov kolaps. Sloboda da svatko čini što god hoće, ali samo na individualnoj razini, izazvat će imploziju osobnosti. Čovjek prelazi u područje ispod –ljudskog, u sub-individualne domene. I tu se on suočava s virtualnim. Poput sub-individualnog sna, sloboda od bilo čega. To je iščezavanje čovjeka. Carstvo ničega kao posljednja riječ totalne pobjede liberalizma. Postmodernizam priprema teren za to poslije-povijesno, samo sebi upućeno, recikliranje besmisla.

Zapad u potrebi za neprijateljem

Možda ćete ovdje upitati: pa kakve veze ima to sve s (pretpostavljenim) ratom do kojega će doći s Rusijom? Odmah ću na to odgovoriti.

Liberalizam je dobio na globalnoj razini. To je činjenica 1991. godine. Neposredno potom on je počeo implodirati. Stigao je do posljednje točke i počeo je sam sebe likvidirati. Masovne migracije, sudari kultura i civilizacija, financijske krize, stvarni terorizam, porast etnizma, znaci su nadolazećeg kaosa. A taj kaos ugrožava Poredak. Bilo koji poredak uključujući i sam liberalni poredak. Što je liberalizam uspješniji to je bliže svome kraju. I kraju današnjega svijeta. Tu imamo posla s nihilističkom srži liberalne filozofije, s Ništa kao unutrašnjim ontološkim načelom ”slobode od”. Arnold Gehlen, njemački antropolog s pravom je definirao čovjeka kao ”biće nedostatka” (Mangelwesen).

Čovjek sam u sebi je ništa. Sve što čini njegov identitet on uzima iz društva, povijesti, naroda, politike. Stoga ako se okrene svojoj čistoj biti tamo će prepoznati ništa. Taj ponor skriven je iza raspršenih krhotina osjećaja, nejasnih misli, mutnih želja. Virtualnost podljudskih emocija tanki je veo iza kojega se nalazi čista tama. Razotkrivanje te nihilističke osnove ljudske naravi posljednje je postignuće liberalizma. No, to je kraj. A kraj je isto tako i za one koji upotrebljavaju liberalizam za vlastite svrhe, koji imaju koristi od liberalne ekspanzije, za gospodare globalizacije. Svaki poredak pada u takvoj krajnjoj nužnosti nihilizma. I liberalni poredak također.

Tako, da bi se spasilo vladavinu onih koji imaju koristi od nihilizma, oni moraju načiniti korak unatrag. Liberalizam će svoj smisao zadobiti samo ako se opet bude bavio neliberalim društvom. Korak natrag jedini je način da se spase ostatci tog poretka, da se liberalizam spasi od njega samoga. Pa se tako na obzoru pojavljuje Putinova Rusija. Niti je ona antiliberalna, niti je totalitarna, niti je nacionalistička, niti komunistička. Prije bi se reklo, još ne preliberalna, ne potpuno liberalno-demokratska, još ne dostatno kozmopolitska, ne tako radikalno antikomunistička. Ali na putu da postane liberalnom. Korak po korak. U procesu gramscijevskog prilagođavanja na hegemoniju, transformismo.

No, u globalnoj agendi liberalizma (SAD, NATO), potreban je drugi akter, druga Rusija koja bi opravdala Poredak na polju liberalnog tabora, pomogla mobilizirati Zapad koji se raspada od unutrašnjih problema, koja bi dala neizbježnoj provali unutrašnjeg nihilizma stanovitu odgodu i tako spasila liberalizam od njegovog logičnog sve bližeg kraja. Stoga oni grčevito trebaju Putina, Rusiju, rat. To je jedino rješenje da bi se preduhitilo kaos na Zapadu i spasilo ostatke poretka. Rusija bi u toj ideološkoj igri trebala opravdati samo postojanje liberalizma, jer je neprijatelj taj koji daje značenje borbi otvorenoga društva, koji tom društvu pomaže da se konsolidira i nastavi se globalno potvrđivati.

Radikalni islam (al-Kaida) bio je drugi kanditat za ovu ulogu, ali mu je kao neprijatelju za to nedostajala veličina. Zato je, međutim, bio upotrebljen na lokalnoj razini. Opravdao je intervencije u Afganistanu, okupaciju Iraka, pomogao u svrgavanju Gadafija, u započinjanju građanskog rata u Siriji. No, bio je preslab i ideološki primitivan da bi predstavljao pravi izazov potreban libralima.

Rusija – tradicionalni geopolitički neprijatelj Anglosaksonaca – mnogo je ozbiljnija kao protivnik. Ona odlično odgovara svim zahtjevima – još su živa povijesna sjećanja i uspomene na hladni rat. Mržnju prema Rusiji najlakše je izazvati, s relativno malim sredstvima. Stoga mislim da je rat s Rusijom moguć. On je ideološki nužan kao posljednje sredstvo kako bi se odgodila konačna implozija liberalnog Zapada. Jedan korak unatrag.

Spasiti liberalni poredak

S obzirom na više različitih slojeva koncepta ”rat s Rusijom”, predlažem ovdje nekoliko točaka:

1. Rat s Rusijom pomoći će odgoditi opći nered na globalnoj razini. Većina zemalja koje su uključene u liberalnu ekonomiju, koje imaju udjela u aksiomima i institucijama liberalne ekonomije i koje su ovisne ili su izravno pod kontrolom SAD-a i NATO-a, konsolidirat će se još jednom na strani liberalnog Zapada u njegovoj potjeri protiv neliberalnog Putina. Rat može poslužiti za reafirmaciju liberalizma kao pozitivnog identiteta, u trenutku kada se taj identitet raspada zbog svoje nihilističke biti.

2. Rat s Rusijom ojačao bi NATO, a ponajviše njegove europske dijelove koji bi još jednom bili dužni gledati na američku supermoć kao na nešto pozitivno i korisno, zastarjeli ostatak hladnoga rata. U strahu od dolaska zlih Rusa Europljani bi se ponovno mogli osjetiti lojalnima SAD-u, njihovom spasitelju. Tako bi vodeća uloga SAD-a i NATO bila ponovno potvrđena.

3. Europska unija se raspada. Zajednička prijetnja koja dolazi od Rusa mogla bi spriječiti konačni rascjep, mobilizacijom društva tako što će potaknuti narode još jednom na žestoku obranu njihovih sloboda i vrijednosti pod pritiskom Putinova imperija.

4. Ukrajina i kijevska hunta trebaju rat kako bi opravdali i prikrili sva zlodjela počinjena na Majdanu na pravnoj i ustavnoj razini, kako bi suspendirali demokraciju (koja bi zaustavila njihovu vlast u jugoistočnim pretežno proruskim područjima) i kako bi uspostavili vlast i nacionalistički poredak izvanrednim sredstvima.

Jedina zemlja koja ne želi rat u ovom trenutku je Rusija. No, Putin ne može pustiti jednu radikalnu proturusku vladu da vodi zemlju u kojoj je pola stanovništva rusko i u kojoj postoje mnoge proruske zone. Ako to dopusti gotov je na međunarodnoj i na domaćoj razini. S mnogo oklijevanja, dakle, on prihvaća rat. A jednom kada u njega uđe onda neće biti druge solucije za Rusiju nego da u njemu i pobijedi.

Ne bih se upuštao u spekuliranje o strateškim aspektima toga rata. Prepuštam to drugim kvalificiranim analitičarima. Želio bih, međutim, formulirati neke ideje koje se tiču ideološke dimenzije toga rata.

Putina staviti u zadane okvire

Značenje tog rata na Rusiju jest posljednji pokušaj da se spasi liberalizam od implozije. Ako je to tako, onda liberali imaju potrebu definirati Putinovu Rusiju ideološki – očito poistovjećujući je s neprijateljem otvorenoga društva. No, u riznicama modernih ideologija postoje samo tri glavne verzije. Liberalizam, komunizam i fašizam (nacizam). Posve je jasno da liberalizam predstavljaju svi, osim Rusije (SAD, NATO, Euromajdan, kijevska hunta). Ostaju, dakle, komunizam i fašizam. Putin je, tako, sovjet, KGB komunist. Ovu sliku prodavat će se najglupljoj vrsti zapadnjačke publike. No, neki aspekti patriotske reakcije od strane proruskog i protubanderovskog stanovništva (obrana Lenjinovih spomenika, Staljinovih portreta i spomenika iz 2. svjetskog rata) mogli bi potvrditi tu zamisao.

Nacizam i fašizam predaleko su od Putina i suvremene Rusije, no u konstrukciji slike velikog Zla evocirat će se ruski nacionalizam i ruski imperijalizam. Putin, dakle, je nacionalist, fašist i imperijalist. To će djelovati na druge Zapadnjake. Putin može biti oboje – komunist i boljševik u isto vrijeme, dakle, prikazat će ga se kao nacional-boljševika (no, to će biti malo teže prodati posve neupućenoj postmodernoj zapadnjačkoj publici). Očito je da u stvarnosti Putin nije ništa od toga – ni komunist, ni fašist. On je politički realist (u smislu međunarodnih odnosa – zato on voli Kissingera i Kissinger voli njega). On nema nikakve posebne ideologije. No, bit će obavezan slijediti ideološki okvir. To nije njegov izbor. takva su pravila igre. U tijeku rata na Rusiju, Putina će se stavljati u zadane okvire i to je najzanimljiviji i najžešći aspekt te situacije.

Glavna zamisao kojom će liberali nastojati ideološki definirati Putina bit će da je on sjenka iz prošlosti, nešto poput vampira, ”oni se katkad vraćaju”. Pravi, pak, razlog koraka nazad je spriječiti konačnu imploziju liberalizma. Glavna poruka je, liberalizam je živ živcat i pun snage zato što u svijetu postoji nešto od čega svi moramo biti slobodni. Rusija postaje objekt tog oslobađanja. Cilj je osoboditi Ukrajinu (Europu, čovječanstvo) od Rusije, i na koncu osloboditi i samu Rusiju od njezina neliberalnog identiteta. Eto, imamo neprijatelja.

Takav neprijatelj daje liberalizmu razlog za ponovno postojanje. Rusija je izazov predliberalne prošlosti bačen u liberalnu sadašnjost. Bez tog izazova u liberalizmu više nema života, više u svijetu nema Poretka, sve se raspada i implodira. S takvim, pak, izazovom, div globalizma koji se ruši zadobiva novu energiju. Rusija je tu kako bi spasila liberale. No, da bi to učinila, Rusija mora biti ideološki uokvirena kao nešto predliberalno. Mora biti komunistička, fašistička ili barem nacional-boljševička. To je ideološko pravilo. Boriti se s Rusijom ili samo razmatrati boriti se ili ne, ima i dublju zadaću – staviti Rusiju u ideološki okvir. To će se činiti kako iznutra tako i izvana. Oni će pokušati obvezati Rusiju da prihvati bilo komunizam bilo nacionalizam, odnosno, tretirat će Rusiju kao da je komunistička ili nacionalistička. To je ta igra zadavanja okvira.

Poslijeliberalna Rusija: prvi rat u smislu ”četvrte političke teorije” (4PT)

Ono što predlažem kao zaključak je sljedeće:

Potrebno je da svjesno suzbijemo sve pokušaje da se Rusiju stavi u okvire predliberalne sile. Potrebno je da nipošto ne dopustimo da se liberali spase od dolaska sudbonosnog kraja. Ne smijemo to odgađati nego trebamo to ubrzati. Da bismo to učinili potrebno je da predstavimo Rusiju ne kao nešto predliberalno nego kao poslijeliberalnu Revolucionarnu silu koja se bori za alternativnu budućnost za sve narode na planeti. Ruski rat neće biti rat za ruske nacionalne interese nego za pravedan multipolarni svijet , za istinsko dostojanstvo i istinski pozitivnu slobodu – ne slobodu ”od”, nego slobodu ”za”. Rusija će u tom ratu postati primjerom obrane Tradicije, konzervativnih organskih vrijednosti, stvarno oslobođenje upravo od otvorenog društva i njegovih pokrovitelja – globalne financijske oligarhije. Taj rat nije protiv Ukrajine niti protiv dijela Ukrajinaca. Nije ni protiv Europe. On je protiv (ne)reda liberalnoga svijeta i mi nećemo spašavati liberalizam, mi ćemo ga dotući jednom i zauvijek. Modernizam je bio bitno u krivu. Mi se nalazimo na samrtnoj točki modernizma. Za one koji su od modernizma načinili vlastitu sudbinu ili su dopustili da se to dogodi nesvjesno, to će značiti stvarni kraj. Ali za one koji su na strani vječne istine Tradicije, Vjere, duhovne i besmrtne ljudske biti, to će biti novi Početak.

Najvažnija bitka danas je bitka za Četvrtu političku teoriju. To je naše oružje s kojim ćemo spriječiti da se Putinu postave okviri kakve žele liberali te s kojim ćemo reafirmirati Rusiju kao prvu poslijeliberanu ideološku silu koja se bori protiv nihilističkog liberalizma , a u ime otvorene multipolarne i doista slobodne budućnosti.

Prev. na hrv., M.K., Zadruga Eneagram, Zagreb
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17189"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]