Bolivijski predsjednik proglasio ‘potpunu neovisnost’ od Rothschildovih banaka

U studenom prošle godine Bolivija je postala najnovija zemlja koja je izbacila Rothschildove banke iz svoje zemlje, a predsjednik Evo Morales je najavio da Bolivija više neće reagirati na pritisak i financijske ucjene od strane američke vlade i međunarodnih bankarskih institucija koje kontroliraju Rothschildi

Nešto više od šest mjeseci kasnije, bolivijski predsjednik Evo Morales je proglasio „potpunu neovisnost” od međunarodnog bankarskog kartela i Rothschildove međunarodne organizacije koja pozajmljuje novce, u skladu sa Telesur TV.

„Na današnji dan 22. srpnja 1944. godine je završila ekonomska konferencija Bretton Woodsu (SAD), na kojoj je osnovan MMF i Svjetska banka” Morales je napisao na Twitteru. „Ove organizacije diktiraju ekonomsku sudbinu Boliviji i svijetu. Danas možemo reći da imamo potpunu neovisnost od njih” rekao je predsjednik Morales za Telesur TV.

Morales je rekao da je bolivijska prošlost ovisila o agencijama koje su kontrolirali Rothschildi i koje su imale ogromno prisustvo u zemlji tako da je Međunarodni monetarni fond imao ured u bolivijskom sjedišta vlade pa čak i sudjelovao na njihovim sastancima.

Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka kojom dominira SAD – su glavni igrači u globalnom ekonomskom svijetu od njihovog stvaranja u 1944. Ove međunarodne bankarske organizacije, koje su pod privatnom kontrolom zloglasne Rothschildove bankarske obitelji, prvo pritišću države da dereguliraju svoj financijski sektor, čime se omogućuje da privatne banke pljačkaju njihova gospodarstava.

Nakon što su vlade prisiljene spašavati svoj deregulirani financijski sektor, MMF ili Svjetska banka postavlja paket zajma pisanog u tajnosti od strane središnjih bankara i ministara financija koji potkopavaju svoj nacionalni suverenitet i prisiljavaju ih da usvoje politiku štednje koja šteti radnicima, obitelji i okolišu.

Bolivija je postala prva južnoamerička zemlja koja se opametila i prepoznala prijevaru. Oni su naporno radili da dobiju financijsku neovisnost i sada su u procesu šutiranja Rothschildovih kontroliranih banaka izvan svoje zemlje.

Prije nego je Evo Morales preuzeo dužnost predsjednika, Bolivija je patila od posljedica nametnutih mjera štednje i privatizacije od strane MMF-a i Svjetske banke koje su iskorištavale njihove ljude i resurse.

Ona je također bila najsiromašnija nacija Južne Amerike. Iako je Bolivijski narod, pokazao popularni otpor tijekom razdoblja od nekoliko godina, oni su bili u mogućnosti zaustaviti neke od najgorih poslova privatizacije – privatizaciju vodoopskrbe nacije, no mnogi okovi nametnuti od strane institucija koje kontroliraju Rothschildi su ostali.

Morales, koji je postao bolivijski 80. predsjednik 2006. godine, bio je prvi predsjednik koji dolazi iz većinskog autohtonog aymara stanovništva Bolivije i od tada je usmjeren na smanjenje siromaštva i na borbu protiv utjecaja SAD-a i multinacionalnih korporacija u Boliviji. Deset godina kasnije, Morales je uspio transformirati Boliviju u najbrže rastuću južnoameričku ekonomiju uz održavanje uravnoteženog proračuna i srezao je njihov nekoć osakaćeni državni dug.

Bolivijska novootkrivena ekonomska neovisnost je sada ovlastila Moralesa da izbaci upravo one institucija koja su jednom vrebale njihovu zemlju. Prošle godine, Morales je najavio da Bolivija više neće reagirati na zahtjeve ili ucjene iz SAD-a, Svjetske banke, i MMF-a.

Tijekom posjeta Tarijima u južnoj Boliviji, Morales je rekao: „Prije, u cilju dobivanja kredita od MMF-a, bili smo prisiljeni odreći se dijela naše zemlje, ali smo se oslobodili ekonomski i politički, i mi više ne ovisimo o drugim zemljama ili institucijama.”

Morales je učinio mnogo više od izbacivanja međunarodnih bankarskih kartela. Moralesova uprava je napravio ogromne transformacije ovoj naciji sa područja Anda.

Američki Herald Tribune je izvijestio da brojke govore same za sebe: nacionalizacija industrije ugljikovodika, smanjenje siromaštva od 60% na manje od 40%, smanjenje stope nepismenosti od 13% do 3%, triput se povećao BDP s prosječnim rastom od 5% godišnje, četiri puta su se povećale minimalne plaće, povećala se državna pokrivenost na svim frontama, i povećao se razvoj infrastrukture komunikacija, transporta, energetike i industrije.

A iznad svega, stabilnost, neobična riječ u problematičnoj političkoj povijesti Bolivije, za razliku od susjednih zemalja u regij, sada je prava privilegija.
 
NoviSvjetskiPoredak.com