Globalizaciju je zajahao krupni kapital, a čovjek želi otići u selo i popričati s rođacima

BLIŽI SE NOVI SREDNJI VIJEK KOJI NEĆE BITI TOLIKO STRAŠAN KOLIKO BESKRAJAN

Svijet nije sam sebe dostigao.

Dogodilo se tako da su procesi sekularizacije i tehničkog progresa prestigli kolektivnu svijest civilizacije.

Ljude su pozivali u svemir, obećali im sveopće blagostanje, svijet bez granica, jednakost spolova i još treći pol, a i četvrti i peti, pa i lubenicu s okusom rakuna, još samog rakuna s krznom poput kose sirena. A ljudi su poželjeli da se negdje nalakti, piti topli čaj, otići u selo – da se vide s rođacima.

Ispostavilo se da je ideju globalizacije privatizirao krupni kapital kojem treba tržište i od tristo milijuna potrošača, i od petsto i od milijardu.

A ljudima treba da od njih kupe repu, ništa drugo.

Ali, zahvaljujući globalizaciji svi se razvijaju – i mala gospodarstva, i individualni poduzetnici i nadničari.

Da, da. Lijepo. Mogu li još desetak minuta odspavati?

“Mi smo dužni otvoriti svoje granice za sve koji pate i za unesrećene. Mi smo se kao nacija formirali od onih koji su dolazili na ovaj kontinent iz najrazličitijih dijelova svijeta”.

Ovo je točno. A eto, onaj riđi kaže da treba izgraditi zid i živjeti iza njega. Bilo bi dobro. Iza zida je udobno živeti. Toplo i lijepo.

Otuda i uspjeh serije “Igra prijestolja”. Tamo postoji svijet koji se silovito mijenja unutar konstanti koje su uspostavljene jednom i zauvijek. U tom svijetu nema bogoborstva. Svijet je stvoren i sve se odvija u njegovim granicama.

U odnosu na čovjeka – naš suvremeni svijet se podlo mijenja. Čas će uvesti novi novac, čas će ukinuti mirovine.

Tamo neki ratovi – dobro, to se podrazumijeva.

Ali, na televiziji svaki dan iznova pričaju koga treba voljeti. Čas Njemačku, čas Novorusiju, čas Donalda Trumpa. A čovjek hoće voljeti sebe i one oko njega. Teret je nepodnošljiv.

Svijet koji se sastoji od ljudi ne izlazi na kraj s ovim postmodernizmom i tiho puzi u konzervativnu jazbinu.

Svi razumiju ideju o izgradnji zida. U redu – to je populistička sentimentalnost. Ali, ona je jasna, rečena ljudskim jezikom. A “futuresi i volatilnost” (operacije na burzi i nestabilnost financijskih tržišta i valuta) – to je kao tuča djetlića.

Ljude je teško obmanuti. Barem na duže staze. Ljudi osjećaju gdje je čovječnost, a gdje su naklapanja.

Čovječanstvo je sada – olovni zrakoplov s najmoćnijim motorima. Sve je pripremljeno, sve brižljivo očišćeno, uključen, ali su se motori odvojili i sami odletjeli na razne strane.

A avion se malo provozao po pisti, zaustavio se i legao spavati. I sanja nebo i visinu ptičje ljeta, i svijet bez granica, i bratstvo naroda i zajedničku valutu i druge stvari ugodne samo u snu.

Dolazi srednji vijek. Neće biti toliko strašan, koliko beskrajan.
 
(fakti.org)