Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » MEDIJI » Europska unija je na putu kojim je i┼íao SSSR kada se po─Źinjao raspadati

Europska unija je na putu kojim je i┼íao SSSR kada se po─Źinjao raspadati

SSSR-EUSlika svijeta je bila jasna i jednostavna – Sovjetski Savez je bio neu─Źinkovit i raspao se, jer su svi htjeli iz njega iza─çi, a EU je u─Źinkovita zato jer u nju svi ┼żele u─çi

U Britaniji je zvani─Źno startala kampanja za referendum o ─Źlanstvu zemlje u Europskoj uniji, zakazan za 23. lipnja. Zapravo, rasprava o toj temi – pri ─Źemu ne samo u Britaniji, ve─ç i na kontinentu – vodi se odavno.

Ali, od 15. travnja, dva udru┼żenja, koje je britanska izborno povjerenstvo slu┼żbeno imenovala za organizatore referenduma, imaju pravo tro┼íiti novac za lobiranje – do 7 milijuna funti svaki.

Me─Ĺutim, iako britanska vlada ima dovoljno argumenata u korist o─Źuvanja ─Źlanstva u EU, referendum koji se pribli┼żava, ipak, nanosi Europskoj uniji vrlo bolan a mo┼żda i fatalan udarac.

U sije─Źnju 2013. godine, britanski premijer David Cameron – u ime svoje politi─Źke stranke – objavio je da ─çe vlada Njezinog Veli─Źanstva zakazati referendum o o─Źuvanju ─Źlanstva Velike Britanije u EU ukoliko konzervativci pobjede na parlamentarnim izborima 2015. godine. Istina, prethodno je britanska vlada trebala razgovarati s EU o promjeni uvjeta britanskog ─Źlanstva u Uniji.

Konzervativci su pobijedili na parlamentarnim izborima. Cameron je ostao premijer. Pregovori, koji su trajali ─Źitavu drugu polovicu 2015. godine, zavr┼íili su potpunim uspjehom za Britaniju: 20. velja─Źe 2016. godine Europska unija se, nakon ─Źisto akademskog otpora, suglasila sa svim zahtjevima vlade Njezinog Veli─Źanstva.

Upravo tada je Cameron najavio da ─çe obe─çani referendum biti odr┼żan 23. lipnja 2016. godine.

Danas su prista┼íe i protivnici o─Źuvanja ─Źlanstva Britanije u EU o┼ítro podijeljeni – po pola. ─îak i unutar vlade nema jedinstvo, o ─Źemu svjedo─Źi pozicija premijera, koji je izjavio, da se zala┼że za ostanak Britanije u Europskoj uniji, ali ministri vlade u ovom slu─Źaju mogu, ne samo da glasuju po osobnom naho─Ĺenju, ve─ç mogu i lobirati za izlazak iz EU.

Ipak, pristalice o─Źuvanja “europskog jedinstva” imaju dobre ┼íanse da obrane svoju poziciju.

Prvo, protiv izlaska iz EU tradicionalno nastupaju ┼íkotske elite, koje su ve─ç izjavile da zadr┼żavaju pravo da provedu novi referendum o neovisnosti ┼ákotske u slu─Źaju da bude donesena odluka o istupanju Velike Britanije iz Europske unije. Unato─Ź tome, ve─çina ┼ákota ─çe glasovati protiv.

Drugo, na referendumu ─çe imati pravo glasati gra─Ĺani zemalja Britanskog Commonwealtha, koji se u vrijeme njegovog odr┼żavanja budu nalazili na teritoriju Velike Britanije. A to je otprilike 3 milijuna ljudi koji su zainteresirani da se zadr┼żi status quo.

Tre─çe, jo┼í milijun i pol gra─Ĺana Britanije stalno je nastanjeno na kontinentu. I oni tako─Ĺer ne ┼żele mijenjati pravila igre.

Na kraju, kao ─Źetvrto, ankete pokazuju da zagovornici izlaska iz EU ra─Źunaju da ─çe Velika Britanija uspjeti da se oslobodi svih europskih obveza, uz zadr┼żavanje svih prednosti ─Źlanstva. A to je krajnje sumnjivo, jer Europska unija ionako jedva uspijeva osigurati ustupke koje podrazumijeva poseban status Velikoj Britaniji.

Osim toga, sporazum je uvjetovan napomenom da ─çe stupiti na snagu samo u slu─Źaju da Velika Britanija formalno potvrdi svoju namjeru da ostane ─Źlanica EU.

Tijekom 90-ih godina jedan od glavnih argumenata u prilog EU je bilo ukazivanje da u njen sastav streme svi susjedi. Zaista, za ulazak u EU tada su se borile ne samo isto─Źnoeuropske i pribalti─Źke dr┼żave, ne samo zapadne republike raspadnutog SSSR-a, ve─ç i geografski izvaneuropske kavkaske dr┼żave, pa ─Źak i neke dr┼żave Srednje Azije.

┼áto vi┼íe, krajem 90-ih godina EU je bila prisiljena izmisliti mehanizme “susjedstva” za dr┼żave Magreba, dokazuju─çi mogu─çnost pa ─Źak i u─Źinkovitost ┼íirenja EU na Sjevernu Afriku (od 1998. do 2006. godine, EU je potpisala sporazum o asocijaciji sa svim zemljama Magreba, osim Libije, kao i sa Egiptom, Jordanom i Libanonom).

Slika svijeta je bila jasna i jednostavna – Sovjetski Savez je bio neu─Źinkovit i raspao se, jer su svi htjeli iz njega iza─çi, a EU je u─Źinkovita zato jer u nju svi ┼żele u─çi.

Britanski referendum uni┼ítava ovu legendu. Pitanje izlaska iz Unije ozbiljno se razmatra u jednoj od vode─çih zemalja EU, i rezultati volje naroda se nikako ne mogu predvidjeti. A svoje nezadovoljstvo diktatom europske birokracije u vi┼íe navrata su izra┼żavali Ma─Ĺarska, Gr─Źka, Italija i (ne tako glasno, ali redovito) i druge zemlje juga i istoka Europe.

Dok su se bunili mla─Ĺi partneri, Bruxelles se nije mnogo uzbu─Ĺivao: jer, kuda bi oni mogli oti─çi? Ali, ako zajednica prestane zadovoljavati potrebe glavnih korisnika, onda putem referenduma mo┼że po─çi i njema─Źki biznis, nezadovoljan kako op─çom vanjskom politikom EU, tako i politikom vlastite vlade, ─Źiji sankcijski rat s Rusijom donosi njema─Źkim industrijalcima i trgovcima zna─Źajne gubitke.

A bez Njema─Źke, Europska unija – nije Europska unija.

Rumunjskoj, Bugarskoj i Poljskoj, pa ─Źak i Portugalu i ┼ápanjolskoj trebaju njema─Źki krediti za kupnju njema─Źke robe, njema─Źko plate┼żno sposobno tr┼żi┼íte za prodaju njihovih proizvoda iz rijetkih sektora gospodarstva koji su jo┼í aktivni, njema─Źki turisti, itd. ─îak i ukupan prora─Źun EU, iz koga redovito izvla─Źe financijsku pomo─ç mali i slabi, puni uglavnom Njema─Źka. A poslije ustupaka Velikoj Britaniji, udio Njema─Źke u financiranju sveevropskog jedinstva bit ─çe jo┼í ve─çi.

Generalno, prvo, primjer je zarazan. Naro─Źito primjer tako uglednog partnera kao ┼íto je Velika Britanija. Ukoliko London dobije pravo da ne nosi teret sveevropske financijske i sigurnosne politike, ako je njemu dozvoljeno da samostalno regulira migracijske tokove na otoku, kao i ograni─Źiti socijalna davanja migrantima iz drugih zemalja EU, onda ─çe i drugi ┼żeljeti da u─Źine isto. Posebno imaju─çi u vidu da Britanija zadr┼żava sve prednosti ─Źlanstva.

Me─Ĺutim, ako svi dobiju ista prava kao ┼íto ih ima Velika Britanija – onda ─çe EU postati fikcija.

Europskom komisijom ne─çe imati tko upravljati, a prora─Źun EU ne─çe imati tko napuniti. Pristaju─çi na ustupke jednom ─Źlanku, radi o─Źuvanja formalnog jedinstva, EU motivira i ostale da iste ustupke tra┼że za sebe.

Drugo, teret o─Źuvanja EU, ranije raspodijeljen izme─Ĺu najja─Źih ekonomija, postaje prete┼żak za samu Njema─Źku.

Italija i ┼ápanjolska su dugo bile primatelji europske financijske pomo─çi, kojom, uz velike te┼íko─çe, uspijevaju ne do─çi u gr─Źko stanje. Francuska, u najboljem slu─Źaju, mo┼że o svom tro┼íku da odr┼żi dojam vlastitog relativnog prosperiteta, ali nema snage da pomogne ikom drugom.

Sada i London odbacuje teret odr┼żavanja “sveevropskog” balasta, milostivo omogu─çavaju─çi Berlinu, jer je njemu toliko potrebna ujedinjena Europa, da plati njeno postojanje iz svog d┼żepa.

Globalna sistemska kriza, ┼żestoko podrivaju─çi temelje svih suvremenih ekonomija, ne spava, Berlin nema novca za bacanje. Po rubu o┼ítrice hoda Deutsche Bank, mjehuri toksi─Źne aktive koji su do te mjere narasli, da prijete da sahrane, u slu─Źaju eksplozije, ne samo njema─Źki, ve─ç i sveeuropski financijski sustav.

─îak ni svjetske financije ne─çe dobro pro─çi – kriza 2008. godine ─çe izgledati kao lagani povjetarac.

Njema─Źka industrija gubi borbu za ameri─Źko tr┼żi┼íte od Kine, pa ─Źak i od Rusije. A upitna je ─Źak i njena dominacija na tr┼żi┼ítima EU. O─Źuvanje konkurentnosti na ra─Źun zamrzavanja prihoda u uvjetima rastu─çeg pritiska na obiteljske bud┼żete prijeti padanjem kupovne mo─çi vlastitog stanovni┼ítva.

U principu, situacija nije pogodna za preuzimanje dodatnih troškova.

Na neki na─Źin, trenutna situacija u EU podsje─ça na situaciju u Sovjetskom Savezu prije tri desetlje─ça. Periferija, koja prima pomo─ç je nezadovoljna diktatom centra, a financijske mogu─çnosti prenapregnutog centra su sve iscrpljenije zbog periferije koja mu “sjedi na vratu”.

Razumijevanje uzajamnosti postupno ustupa mjesto uzajamnim potra┼żivanjima, nezadovoljstvu i ┼żelji da se revidiraju pravila igre. Ali, ono ┼íto je s mukom uspjelo zbog sveevropskog prosperiteta (podsje─çam na propali Ustav Europske Unije koji su oborile Francuska i Nizozemska, i koji je prinudno zamijenjen Lisabonskim ugovorom), ne mo┼że uspje┼íno biti ponovljeno u uvjetima krize sustava.

Kada se Sovjetski Savez raspadao, zahtjevi za otcjepljenje stizali su od pribalti─Źke elite. Belove┼íka Pu┼í─ça i sve ostalo do┼ílo je tek kasnije. Po─Źetak se desio, kada su nacionalne elite saveznih republika, uvidjev┼íi da se s Estoncima, Latvijcima i Litvancima trguje, da se njihova lojalnost poku┼íava kupiti dodatnim ustupcima, pomislile su: “A za┼íto ne bismo mogli i mi – ako mogu oni”?

Sada je britanski referendum ista takva mina pod temeljima Europske unije, kakva je bila pribalti─Źka fronda u odnosu prema SSSR. Stvar nije u rezultatima referenduma. Stvar je u tome ┼íto je EU odustala od principijelne pozicije koja se temeljila na tome da su sva prava i beneficije mogu─çe samo pod uvjetom izvr┼íenja odre─Ĺenih obveza, pa jo┼í – pristaju─çi na ucjene Camerona – krenula u ustupke.

Da je Europska unija odustala od pregovora i dopustila Britaniji mogu─çnost da bira izme─Ĺu zajedni─Źkih napora u rje┼íavanju zajedni─Źkih problema i separacije – ni jedan mogu─çi izbor Londona ne bi bio opasan za EU kao ┼íto je davanje Londonu posebnih prava radi o─Źuvanja prividnog jedinstva.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Filed under: MEDIJI · Tags: , , , , , ,