Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » CLIFTON ZOVE NA UZBUNU: Prvi put u 35 posljednjih godina biznis u Americi umire više nego što se rađa

CLIFTON ZOVE NA UZBUNU: Prvi put u 35 posljednjih godina biznis u Americi umire više nego što se rađa

jim-clifton-gallup-ceoDIREKTOR GALLUP-a I EKONOMSKI SAVJETNIK AMERIČKIH PREDSJEDNIKA ZVONE NA UZBUNU

Nedavno su dva najveća istraživača američkog društva – Jim Clifton, direktor korporacije Gallup, globalnog lidera u području statistike i socioloških istraživanja, i Robert Wolf, ekonomski savjetnik američkih predsjednika (jedno vrijeme bio savjetnik i Baracka Obame) – predstavili su u Washingtonu zajedničko izvješće, u kojem su iznijeli realne rezultate ekonomske politike sadašnje administracije u protekla dva mandata.

Usred histerije izborne kampanje, suhi, asketski stil dokumenta bio je kao voda pljusnuta ne samo po aktualnom šefu države (Obami), nego i po svim predsjedničkim kandidatima. Bez iznimke.

Clifton i Wolf nisu težili da razotkriju Obamine laži o ekonomskim uspjesima njegove vladavine. Nisu podilazili ni ekonomskom programu “socijaliste” Sandersa, ni “oligarha” Trumpa. Oni uopće nisu govarili kako bi sljedeći američki predsjednik trebao graditi američku ekonomiju.

Oni su jednostavno i hladno rekli sa čime će se on suočiti, kada prvog radnog dana sjedne u fotelju u Ovalnom uredu.

Dakle, glavno postignuće koje sebi pripisuje Obamina administracija je – smanjenje razine nezaposlenosti. Od njegovog stupanja na dužnost 20. siječnja 2009. pa do ožujka ove godine, taj postotak se smanjio sa 7,8% na 4,9% – impresivan pad od 37,2 posto od početne vrijednosti. Ali kako se računa zaposlenost u Americi, to je druga priča.

Clifton i Wolf ne osporavaju ovu statistiku.

Oni jednostavno ukazuju na to da se takozvani razinu sudjelovanja u radnoj snazi ​​(tj. udio radno sposobnih Amerikanaca, koji na ovaj ili onaj način stvaraju BDP zemlje) tijekom ovog razdoblja smanjio sa 65,7% na 62,9%. Ovo je najniža vrijednost u posljednjih četrdeset godina – od ožujka 1978. godine.

“Američka nacija se brzo i nepovratno pretvara u naciju socijalnih korisnika i to – ne samo umirovljenika.”

Događanja u Baltimoreu i Fergusonu su otkrili činjenicu da su mnogi od prosvjednika odrasli u obiteljima u kojima tijekom tri generacije nijedan od članova nije radio ni dana. Generacije u tim obiteljima su živjele na račun državne pomoći, mnogobrojnih pogodnosti i na bonovima za hranu, vrlo rasprostranjenim u SAD, besplatnim javnim službama i drugim oblicima “državnih mirovina”, koje je američka vlada četrdeset godina isplaćivala onima, koje nije mogla ili nije htjela socijalizirati.

Živjeli su oni tako četrdeset godina. Ali, tek za vrijeme Obame, ova pojava je dostigla demografski značajne razmjere.

Upravo ovu činjenicu, rast uzdržavanog sloja do demografski značajnih razmjera, Clifton i Wolf stavljaju u centar svoje analize ekonomskih rezultata vladavine Barack Obame.

Prije svega, socijalna davanja su i dalje sustav koji je postavljen na minimum, dovoljan samo za ispuštanje socijalnog novca. Stoga je, ukazuju istraživači, postotak Amerikanaca koji žive ispod granice siromaštva povećan, prema posljednjem popisu stanovništva, s 14,8 posto u 2014. godini – za još 3,5 posto.

Iz istog razloga pao je prosječan prihod američkog kućanstava: sa 54.925 na 53.657 dolara godišnje. Pad, na prvi pogled, nije veliki – oko 4% – međutim to su ona četiri postotka, koji obitelji nisu pojele i nisu trošile u kućanstvu, već odlagale “za razvoj”: za fakultet djeci, za novi automat sa sokovima u svojoj prodavaonici, za kupnju još jednog pick-up-a za isporuku, i slično.

Ovaj zaključak jasno ilustrira sljedeća crifra koju navode Clifton i Wolf: broj onih, koji su se prijavili za besplatan bonova za prehranu u javnim kuhinjama, porastao je za ranije nezamislivih, 40% – sa 32.889.000 na 45.874.000.

Do kraja ove godine, pedeset milijuna stanovnika “najbogatije” ekonomije na planeti (to je oko 15-20%) će razmisliti o traženju državne besplatne hrane za siromašne obitelji.

Povećanje u razdoblju vladavine Baracka Obame udjela obitelj, čiji proračun generacijama ovisi od jasala države, utječe na ono što je oduvijek bila glavna prednost američke nacije – inicijativu i poduzetništvo.

“Prvi put u trideset pet godina, biznis u Americi umire više nego što se rađa … Američki biznis jednostavno odumire …” – primijetio je Jim Clifton prilikom predstavljanja izvještaja u specijalnom programu TV kanala CNN.

“… Prije dolaska administracije Barack Obame, tijekom jedne godine zatvarano je oko 100.000 start-up poslova … Ali, to nikog nije zabrinjavalo, rizik investitora, kao i dinamika rasta broja poduzeća bila je pozitivna … Ali, za vrijeme ove administracije dobili smo minus od 70 000 poduzeća godišnje … ” -  dodao je Clifton.

Konkurentsko okruženje u SAD nije postalo surovije, krediti nisu postali manje dostupni, zakoni su postali čak liberalniji za nove poduzetnike, navode Clifton i Wolf. Vanjski faktori pogoduju pojavi novih poduzeća.

I ona se pojavljuju – u Izraelu, Indiji, Rusiji, i naravno, u Kini. Ali, ne u Americi. Poduzetni Amerikanac za vrijeme Obame ustupio je mjesto Amerikancu prosjaku.

A takav fenomen, navodi Clifton, nije zabilježen ne samo u proteklih četrdeset godina – nego nikad. Cliftona ozbiljno brine to što “… poduzetništvo bilježi takav pad prvi put u cijeloj povijesti zemlje, još od trenutka kada je američka vlada počela statističko mjerenje ovog pokazatelja … Kada slobodno poduzetništvo umire, Amerika umire zajedno s njim …” – ova fraza Jima Cliftona je digla u zrak američke medije.

Cliftona i Wolfa nisu zabrinula ni druga postignuća koja se knjiže Obaminoj administraciji, uključujući rast nacionalnog BDP-a.

Njih dvojica ne osporavaju da je u godinama nakon recesije, koja je završena u drugom tromjesečju 2009. godine, realni američki BDP porastao ukupno za 14,5 posto, ili na godišnjoj razini, za 2,1 posto.

Međutim, navode da je američka ekonomija ciklična i ukazuju da bi bilo dobro pogledati, kako je ona izlazila iz recesije u vrijeme drugih predsjednika, kojima je također zapalo da vode zemlju u kriznim razdobljima. Tek tada možemo jasno sagledati ulogu Baracka Obame.

“… Drugi periodi postkriznog rasta, počevši od 1960. godine, bilježili su dva puta veći prosječni rast – za 28,4% (po godišnjoj stopi od 3,9%) za isti period od 26 kvartala … Reagan je svojom poznatom reganomikom donio je realni rast BDP-a od ukupno 35%, ili po godišnjoj stopi od 4,7 posto”. Neumoljiva statistika pokazuje da je Barack Obama najgore od svih predsjednika u proteklih 70 godina uspio iskoristiti pogodnosti cikličnog oporavka američkog gospodarstva poslije krize .

Eto zašto su zaključci Cliftona i Wolfa poremetili dnevni red cijele izborne kampanje u Sjedinjenim Državama. Jedna je stvar govoriti “evo ja ću doći u Bijelu kuću, i Amerika će odmah oživjeti”. A sasvim druga – vidjeti, kakavu Ameriku i, što je još važnije, kakve Amerikance ostavlja Obama svom nasljedniku i znati što treba činiti.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Što hoće Engleska kruna ponovnim povratkom na Balkan: Prvobitnu akumulaciju ili novi kaos
GEOINŽENJERING NA DJELU: KIŠNA BOMBA se nakon zaprašivanja sručila na Arizonu brzinom od 150 km/h! (VIDEO)

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , , , , , , , ,

 
reklama