Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » Limbi─Źko ratovanje: Kako su psihopati paranojom i strahom zavladali svijetom

Limbi─Źko ratovanje: Kako su psihopati paranojom i strahom zavladali svijetom

lice-rataTzv. ‘┼átokholmski sindrom’ i njegove prete─Źe danas su se pokazali kao vrlo u─Źinkoviti alati manipulatora – od medija, do politi─Źkih i interesnih kartela. Rije─Ź je o momentu kada psihopatski vladari koriste momentum i od svojih podre─Ĺenih dobivaju ‘blagoslov’ za njihove metode

Psihopati postali psihijatri

Ponerologija je kroz desetlje─ça napredovala od opskurnih prou─Źavanja do akademske znanosti u usponu. Rije─Ź je o prou─Źavanju zla – njegovom podrijetlu, korelaciji s ljudskom prirodom i bespogovornom posluhu istom, ┼íto je fenomen dana┼ínjeg dru┼ítva. Sintagma koja ‘pravo i zakonitost’ postavlja iznad humanizma i pravde jedan je od okida─Źa, no drugi i znatno uo─Źljiviji je psihopatolo┼íko pona┼íanje lidera – bilo da je rije─Ź o politici, vojsci, korporacijama ili interesnim kartelima.

Ljudi koji su tako duboko istraumatizirani politi─Źkim odlukama jedini spas pronalaze upravo u toj istoj korumpiranoj politici, te navija─Źkim i ideolo┼íkim premisama podr┼żavaju svoje tla─Źitelje i njihove na─Źine djelovanja kao ‘nu┼żne’. Iako ─çe mnogi citirati Einsteinovu izreku o ‘nastalim problemima koji ne mogu biti rije┼íeni razmi┼íljanjem koje ih je i kreiralo’, implementacija traume kao klju─Ź kontrole uma u prakti─Źki svim slu─Źajevima na mala vrata zaobilazi tu umotvorinu.

Subliminalne traume i kolektivni PTSP

Martha Stout je u svojoj knjizi ‘The Paranoia Switch’ iz 2007. godine ukazala na navedeni problem. Naime, sli─Źno kao i kod subliminalnih poruka – trauma optere─çuje na┼í limbi─Źki sustav, emocije po─Źinju sudjelovati u kognitivnim procesima i informacije dobivaju druga─Źiji prioritetni slijed.

Cijela slika ostaje u na┼íoj podsvijesti, svijest pamti selektirane informacije, a mi smo u tim trenucima skloni iracionalnim odlukama. Ako imate implementiranu traumu (igrom okolnosti ili programiranu), potreban je samo okida─Ź. Primjer iz svakodnevnog ┼żivota mogao bi biti PTSP i asocijacije mirisa, zvukova i okusa na rat, te aktivaciju traume.

Zanimljivo je i da istra┼żivanja traume vode ka ─Źinjenici da najni┼że vibracije dolaze iz namjerno uzrokovanih doga─Ĺaja, a ne iz nesre─ça ili prirodnih kataklizmi. Ljudski delikti poput otmica, seksualnih napada ili terorizma unose poseban strah me─Ĺu ljude – zbog straha od mogu─çeg ponavljanja i nemogu─çnosti za┼ítite najmilijih. Kako je sama emocija po ovim dru┼ítvenim in┼żenjerima klju─Źna stavka ‘ljudske slabosti’, onda i njihova mo─ç proizlazi iz te podlo┼żnosti. Primjerice, Trump koji je poznat kao beskrupulozni korporatist sve ─Źe┼í─çe koristi svoje bira─Źko tijelo kao element napada na druge korporatiste, ─Źesto i daleko minornije od njega samoga.

‘Reket’ nad nacijama

‘Zeitgeist’ koji trenutno prevladava je terorizam, a njegova po─Źetna premisa je ‘utjerivanje straha’ i to onima koji su napadu svjedo─Źili. S obzirom na zastupljenost ‘mainstream’ medija, u svjedoke se ‘regrutira’ prakti─Źki ─Źitava populacija planeta i u igri su kolektivni PTSP i paranoja. Nakon aktiviranja traume nu┼żno je ljudima usaditi osje─çaj bespomo─çnosti, da bi pomo─ç zatra┼żili od strane ‘superiorne sile’.

Ona naj─Źe┼í─çe uklju─Źuje SAD (u ulozi globalnog policajca) ili pak NATO, a rije─Ź je upravo o onim otponcima koji su terorizam i kreirali napadima na Afganistan i Irak (zbog ‘terorista Saudijaca’) ili Siriju i Libiju (zbog ‘diktature’ koja je ipak izabrana demokratskim principima).

─îovjek tako ulazi u za─Źarani krug koji u nama bli┼żem primjeru podsje─ça na ‘reket’ – ‘superiorna sila’ dolazi nam ustupiti vlastitu za┼ítitu, a ugostitelj podsvijesno odbija registrirati da je to za┼ítita naj─Źe┼í─çe od ‘sile’ same. Iako je ‘false flag’ napad i dalje u domeni teorije zavjere, nije te┼íko zamisliti koliko bi isti bio sofisticirano stvaranje traume. Ni┼íta manje mo─çan ne bi bio niti ‘Problem-Reakcija-Rje┼íenje’ instrument, poglavito jer uklju─Źuje i nemo─ç i namjeru i ve─ç pripremljenu ‘terapiju’ za ‘pacijente’. Zato ne ─Źudi ─Źesto spominjana ─Źinjenica kako najbogatiji ljudi novac isklju─Źivo koriste kao alat do najbitnije stavke – mo─çi.

Dijagnoza limbi─Źke disfunkcionalnosti

Ukoliko zavirimo u medicinsku enciklopediju, termin za limbi─Źki sustav je sljede─çi – to je prstenasta struktura u sredi┼ínjem dijelu mozga sisavaca, dijelom se poklapa s rubnim re┼żnjom (lobus limbus, odatle naziv). Obuhva─ça hipotalamus, hipokampus, amigdale, paraolfaktorno podru─Źje i dr.

Upravlja nesvjesnim i autonomnim funkcijama kao ┼íto su disanje, tjelesna temperatura, glad, ┼że─Ĺ, spavanje i budnost, spolna aktivnost, analizira nju┼íne i osjetne informacije, uklju─Źen je u regulaciju instinktivnog i ─Źuvstvenog pona┼íanja. Bolesti tog sustava uzrokuju emocionalnu nestabilnost, nekontroliran smijeh, uznemirenost, strah, srd┼żbu, agresiju, ali i pretjeranu mirno─çu, apatiju, depresiju, poreme─çaje seksualnosti.

Ukoliko bismo sve i┼íli pojednostavniti, limbi─Źki sustav regulira osje─çaje, iskustva i motivaciju, kao i savjest – i to putem analitike informacija prispjelih kroz osjetila. Tako dobivamo i aspekt ‘empatije’ – osje─çanja emocija drugih osoba. Logi─Źkim slijedom – ukoliko netko ima problema s empatijom i osje─çajima, on ima neravnote┼żu limbi─Źkog sustava. Samim time i dijagnozu koju bi trebalo lije─Źiti.

No, u praksi takve osobe naj─Źe┼í─çe zavr┼íavaju na upravlja─Źkim pozicijama korporacija ili dr┼żava – zbog toga ┼íto nemaju problema s ‘bolnim rezovima’, ‘terminacijama’ i ‘otkazima’. Te osobe traumatizirane su i trajno naru┼íenog zdravlja, a nerijetko sami nemaju pristup osje─çaja ali izazivaju iste prema masama, putem dobro uigranih i uhodanih tehnika ‘konvergiranja masa’.

Faze limbi─Źkog ratovanja

I sada dolazimo do termina – Limbi─Źko ratovanje. Mo┼żda bi bolji izraz bio ‘Manipulacija paranojom’, po┼íto manipulator koristi ‘dijagnozu poreme─çaja limbi─Źkog sustava’ da bi putem implementirane traume aktivirao strah mase – bilo protiv svojih politi─Źkih ili interesnih protivnika, bilo za odr┼żavanje svog autoriteta. Domena klasi─Źne politi─Źke interpretacije govori o ‘interesima dr┼żave ponad interesa pojedinca’ i ‘cilju koji ne bira sredstvo’, no u ovom slu─Źaju perfidno ratovanje dalekose┼żno dovodi do mr┼żnje i potpune iracionalnosti.

Zato neko─ç zlostavljani gotovo programirano kasnije postaju zlostavlja─Źi – i za─Źarani krug se nastavlja. Narod koji podr┼żava masovnog ubojicu nije ┼żrtva nego sudionik. Stout je u svojoj literaturi ovakvo ratovanje definirala kroz ┼íest to─Źaka.


Prvi je ‘grupna trauma’ koja slu┼żi kao ‘implementacija traume’ u nacionalni duh, a dobar primjer svakako je 11/9. Zatim su tu tzv. ‘brokeri straha’ koji koriste situaciju, a znaju je i sami izazvati. Tre─ça faza uklju─Źuje pronalazak ‘┼żrtvenog janjeta’ koje se osu─Ĺuje za zlo─Źin i slu┼żi kao simbol mr┼żnje nacije – ─Źesto dolazi iz dr┼żave koja na koncu nije niti ‘demokratski osloba─Ĺana’.

─îetvrta to─Źka ovog teatra je ‘kulturalna regresija’ u kojoj potla─Źena i traumatizirana nacija po┼żeli osvetu, a svi koji manipulaciju vide i nastoje izbje─çi, bivaju progla┼íeni ‘izdajnicima’ i ‘petokolona┼íima’ dok ostali autocenzurom podsvijesno prikrivaju mogu─çnost da su od po─Źetka ‘namagar─Źeni’. Naravno, ovakvo stanje nije vje─Źno i ‘prepoznavanjem problema uz reakciju’ ljudi po┼żele ‘demokratske promjene’ – borba protiv posljedica, a ne protiv uzroka velika je pobjeda manipulatora u sjeni. Kao i kod svake traume, stid, kajanje i zaborav najbolji su lijek – tako se u ┼íestoj i posljednjoj fazi ljudi sami odri─Źu rje┼íavanja po─Źetnog problema jer im ego ne dopu┼íta suo─Źavanje s vlastitim slabostima. Stanovni┼ítvo je spremno za novu manipulaciju.

Paranoja kao paravan manipulatora

Analiza suvremenog ─Źovje─Źanstva tako bi dovela do toga da svi bolujemo od ‘┼ítokholmskog sindroma’, od mikro (brak, odnosi) do makrorazine (sustavi upravljanja). Dijagnoza ide u samu sr┼ż – osoba ne samo da nije svjesna lo┼íeg tretmana, nego u njemu pove─çalom tra┼żi znakove dobrote i svo naneseno zlo prihva─ça kao rezultat nekih vlastitih mana, a ne kao nedopustivo sredstvo.

─îim osoba izgubi samopouzdanje, pouzdanost tra┼żi u nekom drugom. Sljede─çi korak je gubitak empatije i prepoznavanja zloga, potpuni gubitak realnosti i objektivnosti. Kao zavr┼ína to─Źka, mi postajemo isti oni kojih smo se u po─Źetku pla┼íili – rijetko kada dodu┼íe prema partneru, no vrlo ─Źesto prema drugoj naciji, ugro┼żenoj skupini ili slabijima od sebe. Nakon tog kraha u razlu─Źivanju ljude je relativno lako ‘podijeli pa vladaj’ tehnikom polarizirati, a onda traumatizirati da zbiju redove u jednu od tih skupina.

‘Unutarnji i vanjski neprijatelji’ postaju odgovornost onih koje navodno napadaju, a ne onih koji su ih stvorili. Korupcija se relativizira kroz ideologiju, evaluacija kroz etiketiranje, a manipulacija kroz op─çe dobro. Zata┼íkavanje je nu┼żno radi odr┼żavanja ovog psihopatskog odnosa – svijest ne smije postojati na visokoj razini.

Kao ┼íto smo spomenuli, ukoliko i uspijete analizirati situaciju, bivate progla┼íeni ‘teoreti─Źarom zavjere‘, unato─Ź definiciji zavjere kao ‘tajnom sporazumu dvaju ili vi┼íe ljudi donesenom iza zatvorenih vrata’. Vrlo brzo ─Źak i ono najo─Źitije postaje potpuno kriptirano – kolektivno ludilo i zasljepljenost uz unutarnji strah i traumu preuzimaju dru┼ítvo u cjelini. Stoga ne ─Źudi da su ‘limbi─Źki poreme─çeni’ politi─Źari u privatnom ┼żivotu zapravo ideolo┼íki posve suprotnih uvjerenja od onih koje javno prezentiraju.

Potiskivanje svijesti i informacija za odr┼żavanje stanja

I same stranke su sve ─Źe┼í─çe interesne skupine koje donose poteze u suprotnosti sa svojim statutima i bira─Źkim tijelima dok ih bira─Źi iracionalno vrednuju po nekim ranijim zaslugama ili ideolo┼íkim obrascima. Taj ‘navija─Źki’ pristup ponajvi┼íe odgovara manipulatorima s vrha piramide i politi─Źarima koji sve lak┼íe glume ‘normalnost’. Stout u knjizi vrlo britko identificira arhetipe osobnosti politi─Źara – psihopati, mazohisti, narcisi, fanatici, paranoici.

Oni ili s pozicije mo─çi ili s pozicije ‘sive eminencije’ upravljaju dru┼ítvenim i kulturalnim normama, tabuima i dogmama, te ideologijama – a jednostavnom analizom vidimo kako dolaze iz iste polazi┼íne organizacije te se nekim povijesnim doga─Ĺajem u trenutku polariziraju u dvije ili vi┼íe skupina ili stranaka. A narod traumatiziran tim doga─Ĺanjem ne prepoznaje ‘dijagnozu’ koja se kolektivno ┼íiri.

Kako se rije┼íiti dijagnoze, klju─Źno je pitanje. Najuspje┼íniji ‘lijek’ je definitivno svijest, no zbog mase koja upravlja procesom, a nije informirana, tako ┼íto je izuzetno te┼íko ostvariti. Mediji bi trebali biti klju─Źan element ‘bu─Ĺenja’, ali je op─çepoznato da su pod vlasni─Źkom palicom upravo onih ─Źije upravlja─Źke sustave bi trebali uru┼íavati.

Stout smatra da bi znanstveni pristup politici i interesnim skupinama bio idealan alat protiv istih – pretvaranje iracionalnog u racionalno, subjektivnog u objektivno, nadrealnog u realno. Odnosno, ili u potpunosti aktivirati emocije djelotvornim radom limbi─Źkog sustava. Ili ih u potpunosti izbaciti iz jednad┼żbe analitike i sve prou─Źavati isklju─Źivo kroz ─Źinjenice. Narod u kona─Źnici ima apsolutnu mo─ç, ─Źak i protiv sustava koji tisu─çlje─çima ne gube na snazi.

Na─Źini lije─Źenja od bolesti

Odbijanje sudjelovanja je jedno od rje┼íenja, iako ga mnogi povezuju s eskapizmom. Vrlo je te┼íko odgovoriti na pitanje je li mogu─çe da svaki pojedinac utje─Źe na svoje okru┼żenje. Tako─Ĺer, tu je i opcija potpune promjene sustava, kako upravljanja tako i vrijednosti.

Kontribucionizam bi bio idealno rje┼íenje – jer paralelno radi na spajanju uzajamnosti pojedinca i dru┼ítva, kao i vrijednostima poput pomo─çi, empatije i savijesti. U kapitalizmu bi pak komanditno dru┼ítvo i tvrtka na sli─Źnim ustrojima mogli biti konsenzusni zgoditak – kada bi svaki element u razvoju (od ─Źista─Źice do direktora) imao isti postotak u prihodima, ali i rashodima.

Navedeni na─Źini bi onemogu─çili autoritet fiktivnih lidera i skupine bi ovisile isklju─Źivo o vlastitom radu i kvalitetama – a tako ┼íto svim silama ┼żele izbje─çi oni s dijagnozom ‘poreme─çaja limbi─Źkog sustava’.

Prelazak iz trenutne hijerarhije u ovu humanisti─Źki nastrojenu ne bi trebao biti radikalan niti ostvaren preko no─çi jer bi do┼íao u opasnost da ga ‘hakiraju’ stari vladaju─çi elementi. On bi u idealnoj situaciji morao do─çi kao rezultat ‘kvantnog skoka’ ─Źovje─Źanstva, kao nu┼żnost i kao primjer ‘razvoja svijesti’, a ne dru┼ítvenog in┼żenjeringa. Sve do tada ─çe masovni ‘krizni menad┼żment’ i dru┼ítveni in┼żenjering biti ko─Źnica nekog ve─çeg napretka, izuzev onoga koji ima potencijal koristi za manipulatore (industrijski, tehnolo┼íki i sl.).

Humanisti─Źki napredak sprije─Źen je pod silnim pritiskom kolektivne dijagnoze i prou─Źavanje sr┼żi zla otkrit ─çe izvore i uzroke dana┼ínje situacije. Ho─çe li apsurd biti ve─çi kada mase budu poznavale problem, no i dalje mazohisti─Źki nastavljale s istim radnjama – vrijeme ─çe pokazati.
 
(blog.vecernji.hrm/uredio:NSP)

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , , , , , , , ,