Kineska lekcija hrvatskim ekonomskim “stratezima” i “vizionarima”

U Hrvatskoj se u posljednje vrijeme govori kako je poljoprivreda neisplativ sektor i da je poljoprivreda u BDP-u razvijenih zemalja poput Sjedinjenih Američkih Država zastupljena zastupljena s jedva nešto više od 1 %, što je istina. Najveći profit u Americi donose usluge (79%), potom proizvodnja (14%), tek onda građevinski sektor (4%) i rudarstvo (2%)

Blagi naglasak se u nas daje na ekološku poljoprivredu za koju postoji i akcijski plan razvoja, ali se svi slažu da su mala obiteljska gospodarstva u ovom obliku neisplativa i da je potrebno revidirati dosadašnju praksu poticaja koja nije dala rezultate.

Hrvatska vlada i Ministarstvo poljoprivrede su stoga usvojili jasna pravila o dodijeli financijskih sredstava i poticaja do 2020. godine, ali je stanje u poljoprivredi i dalje katastrofalno, a nekada najbogatiji krajevi na istoku Hrvatske su se pretvorili u mjesto egzodusa radno sposobnog stanovništva.

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo sudjeluju s oko 7.2% u hrvatskom BDP-u. Devedesetih godina 20. stoljeća poljoprivreda je zabilježila značajno opadanje proizvodnje, što je posljedica rata i tranzicije na tržišnu ekonomiju. Od 1995. stalno se povećava biljna proizvodnja, no stočarska je proizvodnja još 30% niža nego 1990. godine.

Ako i uzmemo u obzir da BDP jednih Sjedinjenih Država može i bez poljoprivrede, to ipak ne može biti temeljna odrednica dugoročne ekonomske strategije za zemlju poput Hrvatske.

Ali zato s druge strane imamo Kinu, zemlju koja je prema Forbesu prošle godine izbila na prvo mjesto u svijetu kao gospodarska velesila, koja baš u poljoprivredi vidi sigurnu budućnost.

Za sve je zaslužno novo vodstvo Kine i predsjednik Xi Jinping koji je kao glavni tajnik Komunističke Partije Kine predsjednički ured preuzeo 15. studenog 2012. godine.

Što po stupanju na dužnost čini Xi Jinping? Kao predsjednik i najmoćniji čovjek Kine je mogao odlučiti ojačati industrijsku proizvodnju i druge unosne sektore gospodarstva, a ostvarenim profitom hranu uvoziti iz inozemstva. No, kineski predsjednik nakon godinu dana saziva dvodnevnu Centralnu ruralnu radnu konferenciju koja je završila 23. studenog 2013. Na konferenciji su zacrtani prioriteti za budućnost ruralnih reformi, a Xi Jinping povlači “crvenu liniju” obrane kineskih obradivih površina i proizvodnju hrane nameće kao prioritet u očuvanju društvenog razvoja.

“Hrana u svakom slučaju mora ostati u našim rukama, jer samo kada je zemlja sposobna samostalno proizvesti dovoljne količine hrane, može vladati situacijom i kontrolirati gospodarstvo i društveni razvoj”, kaže se u dijelu izjave za javnost nakon konferencije.

Xi Jinping je na konferenciji istaknuo kako je upravo poljoprivreda najslabija točka u kineskom gospodarskom rastu.

“Kina je najmnogoljudnija zemlja na svijetu, ali ima samo 9% obradivih površina, pa naš cilj mora biti unapređivanje tehnologija u proizvodnji hrane, kako bismo osigurali dovoljne zalihe. Ako Kina želi ostati snažna i poljoprivreda nam mora biti jaka. Ako Kina želi biti lijepa i krajolik mora biti lijep. Ako Kina želi biti bogata, poljoprivrednici moraju biti bogati”, kaže se u izjavi.

Godišnja proizvodnja žitarica u ukupnom iznosu od 601,9 milijarde kilograma je u 2013. porasla 2,1 posto na godišnjoj razini.

Peking će se pobrinuti da se teritorij zemlje rezerviran za poljoprivredu ne umanji ispod 120 miliona hektara.

Kineska vlada je obećala da će poboljšati kvalitetu poljoprivrednih proizvoda i sigurnost prehrane.

“Kultura zemljoradnje neće biti uništavana, a sela koja su oduvijek bila izvorište tradicionalne kineske civilizacije neće postati pusta sela ili rodni kraj koji živi još samo u sjećanju”, navodi se u izjavi visokih kineskih dužnosnika.

Upravo je agrarna reforma podvučena kao ključno područje u paketu reformi nakon Trećeg plenuma KP Kine održanog u studenom 2013. godine.

Resursi i očuvanje okoliša moraju se dovesti u ravnotežu, a mnogobrojno stanovništvo opskrbiti s dovoljno sjemena.

Između ostalog, iako ne manje bitno, nije novost da su Kinezi odlučili prestati koristiti rast BDP-a kao primarni kriterij za ocjenjivanje produktivnosti zemlje i rada dužnosnika. Petogodišnji plan koji se do 2015. je u sebi sadržavao odluku da se kinesko gospodarstvo prebaciti na novi održivi model rasta koji se temelji na kvaliteti i inovativnosti. Tada je Kina svjesno odlučila da će godišnji rast BDP-biti aktualnih 7%, umjesto ranijeg rasta od 10%, barem u periodu tranzicije. Neki tu činjenicu zlobno koriste kako bi umanjili vrijednost nastojanja Kine da unaprijedi svoje gospodarstvo temeljem konkretnih i ostvarenih rezultata.

Nakon ove odluke je krajem 2014. godine održana nova Centralna ruralna radnu konferenciju, a kineski državni mediji su po završetku pisali kako su kineski lideri provjerili ruralni i poljoprivredni rast zemlje u 2014. i donijeli planove za 2015.

Na najznačajnijem godišnjem okupljanju za poljoprivredni sektor se razgovaralo o glavnim pitanjima kao što su ubrzanje nove razvojne strategije u poljoprivredi i još veće ubrzanje modernizacije pogona potrebnih za rast tog sektora.

Unatoč više od jednog desetljeća uspješnih žetvi žitarica, razvoj poljoprivrede se suočava s ograničenjima na oranicama i vodnim resursima, smatraju analitičari.

No, unatoč svim poteškoćama, odlučeno je da zemlja mora ubrzati razvoj poljoprivrede i to s naglaskom na kvalitetu i kvantitetu. Zbog povećanja učinkovitosti kroz korištenje tehnologije i inovacija se očekuje da će razvoj poljoprivrednog sektora izaći na održiv put.

Vladini podaci govore pokazali da je Kina nakon rasta proizvodnje žitarica u 2013. i uroda od 601,9 milijuna tona u 2014. opet premašila rekord i proizvela 607,1 milijuna tona žitarica, što je rast već 11 godina za redom.

Poljoprivrednik je u prosjeku ostvario neto dobit 8 896 juana (1 453 dolara), što je uvećanje o odnosu na prošlu godinu, a da se ne govori o zaradi kineskog poljoprivrednika iz 2003. godine kada je zarađivao 2 622 juana, što predstavlja povećanje od 240 posto u tom razdoblju.

Čak i NY Times piše da se nekada simbol kineskog siromaštva, kineski seljak, pretvorio u “novog ekonomskog zmaja”.

U međuvremenu više od 60 posto trenutnih usjeva se obrađuje strojeva, dok je prije deset godina tako obrađivano samo 30 posto poljoprivrednog zemljišta u Kini. Istina je da Kina ovom brojkom još uvijek zaostaje za razvijenim zemljama Zapada, ali sudeći po napretku ostvarenom proteklih godina nema sumnje da će ubrzo sustići zapadnu konkurenciju.

Gdje je Hrvatska u cijeloj ovoj priči?

Mediji su puni naslova “kako je hrvatska poljoprivreda dotakla dno”, ali se ne nazire nikakva odlučnija razvojna strategija i sve mjere su samo kozmetičke prirode. Možemo se tješiti kako SAD i nemaju nekakav udio u BDP-u od poljoprivrednog sektora i sličnim glupostima.

Sigurno će se naći nekakav neoliberalni guru koji će grmjeti protiv planske privrede i pretjeranog uplitanja države u ekonomiju, što je sudeći po kineskim rezultatima samo još jedna u nizu besmislica. Kako god bilo, jedno je sigurno. Ukoliko se pod hitno ne pokrenu radikalne mjere i reforma poljoprivrednog sektora, Hrvatska ne samo da neće imati koristi od njega, nego ćemo u potpunosti ovisiti o uvozu hrane. Možda čak iz Kine.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)