Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU » “Divide et impera” ÔÇô Velika afri─Źka strategija Sjedinjenih Dr┼żava

“Divide et impera” ÔÇô Velika afri─Źka strategija Sjedinjenih Dr┼żava

amerika-afrika-ratAfrika je kontinent s golemim prirodnim resursima, kontinent koji je u prošlosti mnogo propatio zbog akcija bijelih doseljenika koji su prekrajali regiju prema svojim interesima, ne uzimajući u obzir tradiciju i lokalne društvene odnose

To je kontinent na kojem su mnoge zemlje osim siroma┼ítva, gladi i prirodnih katastrofa, trpjele krvave ratove i unutarnje sukobe, koji u mnogim slu─Źajevima traju jo┼í i danas, dok su drugi ostavili duboke rane ili uzrokovali te┼íke posljedice za dru┼ítvo.

Crni kontinent sa svojim nepresu┼ínim prirodnim bogatstvima tradicionalno privla─Źe najmo─çnije nacije, osobito zapadne zemlje, koje su utjecaj u toj regiji vidjele i kao klju─Źnu komponentu u borbi za utjecaj u cijelom svijetu.

Osim Francuske i njenog vje─Źnog sna o kolonijalnom carstvu “Fran├žafrique”, jedna od klju─Źnih zemalja su Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave, koje su nakon raspada Sovjetskog Saveza znatno oja─Źale napore u ja─Źanju svoje prisutnosti u Africi. Prvo su krenule sa Sudanom i Etiopijom, zemljama koje su u pro┼ílosti aktivno sura─Ĺivala sa SSSR-om, a kasnije je Washington svoje aktivnosti pro┼íirio na mnoge druge zemlje, ponekad izazivaju─çi vi┼íe ┼ítetnih “nuspojava” od su┼íe ili gladi.

Katastrofa u Libiji

Jedan od najindikativnijih slu─Źajeva ┼íirenja ameri─Źkog i utjecaja NATO saveznika u Africi je Libija, zemlja koja je jo┼í uvijek trpi posljedice ameri─Źke “podr┼íke demokraciji”.

Washington “─çe uvijek biti uz libijski narod”, uvjereno je izjavio ameri─Źki predsjednik Barack Obama 2011. godine, na po─Źetku vojne kampanje NATO saveza protiv te arapske dr┼żave.

“SAD, zajedno s me─Ĺunarodnom zajednicom, podr┼żavaju libijski narod. Vi ste pobijedili u svojoj revoluciji”, odu┼íevljeno je rekao ameri─Źki predsjednik nekoliko mjeseci kasnije, 20. listopada, kada je dobio vijest o likvidaciji pukovnika Muammara Gaddafija, te pozdravio demokratske promjene koje u budu─çnosti ─Źekaju zemlju.

Zapadne zemlje su se odlu─Źile oglu┼íiti na mnoga svjedo─Źanstva i javnosti su prikazivale la┼żnu sliku o Libiji. ─îak su i brojni stru─Źnjaci upozoravali da je kla─Ĺenje na libijsku “oporbu” bila pogre┼íka.

Umirovljeni ameri─Źki diplomat George Kenney je u o┼żujku 2011. upozorio da ─çe inozemna vojna intervencija u Libiji dovesti do produ┼żenog sukoba i posljedi─Źnog porasta terorizma.

“Aktivnost NATO-a u Libiji ─çe uzrokovati daljnja previranja u svijetu. Po mom mi┼íljenju, dogodit ─çe se ista stvar kao u Iraku i Afganistanu”, rekao je George Kenney.

“Libijska oporba nakon svrgavanja neprijatelja ne─çe biti u stanju stvoriti stabilnu novu vladu, a pobunjenici ─çe se suo─Źiti zbog unutarnjih proturje─Źja”, usred libijskog sukoba je rekao tada jo┼í ruski veleposlanik pri NATO-u, Dmitrij Rogozin.

“NATO intervencije, politi─Źke i vojne, i Arapsko prolje─çe bi mogli rezultirati u vrelim Arapskim ljetom, sa svim posljedicama koje ─çe ono imati i na druge dr┼żave u regiji”, ponovio je Rogozin krajem 2011. godine.

“SAD i saveznici promi─Źu gra─Ĺanske ratove u stranim zemljama iz jednostavnog razloga ┼íto su obdareni potpunom neznanjem. Poku┼íavaju promijeniti re┼żime od kojih ve─çinu uop─çe ne razumiju”, rekao je u srpnju 2011. istra┼żiva─Źki novinar Adrian Salbuchi.

11. rujna 2012. je Washington prvi put na vlastitoj ko┼żi do┼żivio kako izgleda “nova libijska demokracija”. U napadu na ameri─Źko veleposlanstvo u Bengaziju su ubijena ─Źetiri Amerikanaca, me─Ĺu kojima i veleposlanik Christopher Stevens. Zbog visokog rizika od teroristi─Źkih napada su u kolovozu 2013. SAD bile prisiljene privremeno zatvoriti 19 veleposlanstva na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. U svibnju 2014. godine je Washington naredio raspore─Ĺivanje ratnih brodova uz libijske obale.

Danas je ta arapska zemlja utonula u kaos. U Libiji postoje dvije “de facto” vlade, jedna izabrana na legitimnim izborima, koja se nalazi na istoku zemlje, te vlada islamisti─Źkih ekstremista ─Źiji je Kongres u Tripoliju.

U travnju pro┼íle godine je tijekom sastanka u Moskvi s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovom libijski premijer Abdullah Al-Tani optu┼żio Zapad i prozvao ga odgovornim za kaos u zemlji nakon pada re┼żima Muammara Gaddafija, te pozvao Rusiju da pomogne Libiji u ponovnom uspostavljanju dr┼żavnih institucija. Ruski ministar vanjskih poslova je tada naglasio da Moskva sudjeluje u me─Ĺunarodnim naporima koliko god je mogu─çe, samo da se stabilizira stanje u toj sjevernoafri─Źkoj zemlji, te istaknuo potrebu pronalaska ┼íto br┼żeg rje┼íenja za ponovno ujedinjenje dr┼żave.

Mali ÔÇô Kolateralna ┼żrtva akcije u Libiji

Kao ┼íto se o─Źekivalo, rat u Libiji je uz potporu NATO saveza otvorio ‘Pandorinu kutiju’ nestabilnosti u zemljama Sahela. Tisu─çe boraca iz Mauritanije, Malija, Nigera i drugih zemalja, koji su se borile kao pla─çenici u vojsci biv┼íeg libijskog vo─Ĺe Muammara Gaddafija, vratili su se u zemlje porijekla naoru┼żani do zuba.

Jedna od prvih afri─Źkih zemalja koja je osjetila posljedice rata u Libiji je bila Mali.

Kroz svojoj kratku postkolonijalnu povijest ta je zemlja konstantno bila pod prijetnjom pobune sjevernih plemena, posebno Tuarega, koji su te┼żili stvoriti nezavisnu dr┼żavu ─Źiji ─çe teritorij uklju─Źivati ÔÇőÔÇősjeverni Malija, ju┼żni dio Al┼żira, isto─Źne provincije Mauritanije i sjeverni Niger.

22. o┼żujka 2012. je dr┼żavnim udarom u Maliju svrgnut predsjednik Amadou Toumani Tour├ę, a 6. travnja Tuareg pobunjenici iz Nacionalnog pokreta za oslobo─Ĺenje AZAWAD (MNLA) proglasili su uspostavu Islamske dr┼żave AZAWAD na podru─Źju od 850 000 ─Źetvornih kilometara.

Prema optu┼żbama od strane vlasti u Maliju, Tuarezi, koji su bili dio elitne divizije Gaddafija, stigli su automatskim pu┼íkama, baca─Źima granata i strojnicama, oru┼żje koje su dobili od biv┼íe libijske vlade. Tako─Ĺer su imali i ve─çu koli─Źinu modernog francuskog oru┼żja, isporu─Źenog tijekom rata libijskim pobunjenicima.

“Gaddafi je znao kontrolirati aktivnost Tuarega u Sahelu, ali su oni sada krenuli vlastitim ‘putem’. To su vrlo dobro pripremljeni i naoru┼żani ljudi, koje su iskusili zapovjedni┼ítvo i borba protiv njih je izuzetno te┼íka zada─ça”, rekao je Jevgenij Satanovski, predsjednik ruskog Instituta za Bliski istok.

Rat u Libiji je biv┼íim pla─çenicima Gaddafija donio ne samo novac i oru┼żje, nego i pola godine od borbenog iskustva.

Osim toga, prema pisanju lista The New York Times , SAD su u regiji ─Źetiri godine provodile velike anti-teroristi─Źke programe i ulo┼żile izme─Ĺu 520 i 600 milijuna dolara za obuku postrojbi u Maliju. Vojnike su u─Źili da patroliraju granice i neutraliziraju zasjede, kao i druge metode borbe protiv terorizma. Me─Ĺutim, iako obu─Źene za borbu protiv terorista, te su vojne jedinice napustile zemlju i zaputile se u redove islamisti─Źkih ekstremista.

Krajem 2012. godine je do┼ílo do eskalacije nasilja na sjeveru Malija, koji je bio okupiran od strane separatisti─Źkih skupina, a rezolucijom UN-a je odobreno slanje strane vojne misije da toj afri─Źkoj zemlji da vrati mir. Francuski vojnici bili prvi koji su u Mali stigli u sije─Źnju 2013.

Unato─Ź izjavama predsjednika Fran├žoisa Hollandea, francuska vojska se nije borila u Maliju vi┼íe od mjesec dana, a vojna intervencija u afri─Źkoj zemlji je produ┼żena do 13. srpnja 2014., a zatim se sve okon─Źalo operacijom Barkhane u kojoj su se protiv islamista borile vojske Francuske, Malija, Nigera, Burkine Faso, Mauritanije i ─îada, uz veliku podr┼íku Sjedinjenih Dr┼żava.

Prema nekim stru─Źnjacima, tada se ponovno probudilo suparni┼ítvo izme─Ĺu Francuske i SAD-a u upravljanju post-kolonijalnom Afrikom.

Kriza se nastavlja u Sudanu

Godine 1983. je gra─Ĺanski rat podijelio Sudan na dva dijela. Sukob poznat kao ‘Drugi sudanski gra─Ĺanski rat’ je postao poznat kao jedna od najnasilnijih epizoda dvadesetog stolje─ça i trajao je sve do 2005. godine, kada je potpisan mirovni sporazum.

U prvoj fazi sukoba, SAD su podr┼żavale muslimansku vladu u Khartoumu koja je u podru─Źjima pod svojim nadzorom nametnula krutu interpretaciju ┼íerijata, no ameri─Źka prisutnost je samo intenzivirala borbe. 1989. godine je u muslimanskom sjevernom Sudanu izvr┼íen vojni udar koji je doveo do uspona na vlast jo┼í radikalnijim islamista i tada se Washington odlu─Źio podr┼żati ju┼żne pobunjenike.

“Otkri─çe polja nafte u Sudanu 1990. godine od strane ameri─Źke kompanije Chevron je samo dodalo ulje na vatru”, pi┼íe Aleksandar ┼áarkovski, analiti─Źar portala NVO, koji isti─Źe najnasilnije karaktere ratova u podru─Źjima bogatima naftom.

Borbe postaju sve slo┼żenije zbog prisutnosti ameri─Źkih magnata, a 1994. SAD prisiljavaju sukobljene strane da potpi┼íu dogovor o novom dr┼żavnom ure─Ĺenju. Me─Ĺutim, ─Źelnici muslimanskog sjevera se ne sla┼żu i ameri─Źke tajne slu┼żbe orkestriraju nerede, koji su imali potporu Zapada.

2005. godine je potpisan mirovni sporazum i zapo─Źeo proces tranzicije koji je kulminirao progla┼íenjem neovisnosti Ju┼żnog Sudana. Me─Ĺutim, dugo o─Źekivani mir nije do┼íao ni u jednu od dvije nove dr┼żave.

Aleksandar ┼áarkovski isti─Źe “kako Washington pru┼ża potporu, uklju─Źuju─çi i vojnu, i jednoj i drugoj dr┼żavi, koje se, unato─Ź svojim bogatim resursima, oslanjaju na ameri─Źku pomo─ç, dok istovremeno obje zemlje trpe siroma┼ítvo i korupciju i snose posljedice svojih odluka”.

Etiopija pod stalnim pritiskom “saveznika”

Etiopija, koja grani─Źi sa Sudanom, tako─Ĺer je pro┼íla te┼íka razdoblja u svojoj povijesti koja je tako─Ĺer obilje┼żena utjecajem Sjedinjenih Dr┼żava.

Godine 1993. je zemlja je bila podijeljena na Etiopiju i Eritreju. Godine 1996. su pod pritiskom Washingtona, te dvije godine od po─Źetka rata jedne zemlje protiv druge, kopnene snage Eritreje i Etiopije sudjeluju u gra─Ĺanskom ratu u Sudanu, podr┼żane od strane ameri─Źkog ratnog zrakoplovstva.

Nakon 11. rujna 2001. ameri─Źki obavje┼ítajne slu┼żbe u Etiopiji stvaraju kamp u kojem provode obuku oporbenih boraca Somalije. U Etiopiji su i ameri─Źke zra─Źne luke odakle se pokre─çu tradicionalni napadi bespilotnim letjelicama protiv u Somaliji i Jemenu.

Od 2011. godine SAD imaju bazu vojnih bespilotnih letjelica u Arba Minchu u ju┼żnoj Etiopiji.

Godine 2006., tako─Ĺer pod pritiskom Washingtona, Etiopija ┼íalje trupe u Somaliju, gdje us prisutne i danas.

Intervencija u Somaliji

U ranim 90-im Somalija je popri┼íte kaoti─Źnog gra─Ĺanskog rata i humanitarne katastrofe.

U sklopu operacije Ujednjenih naroda “Restore Hope”, 1992. godine ameri─Źki predsjednik George Bush u tu zemlju ┼íalje 28 000 vojnika. Misija se pro┼íirila na Bushevog nasljednika, Billa Clintona, koji se morao pozabaviti gospodarima rata odgovornima za nerede i kaos u zemlji.

U listopadu 1993. godine somalijski gerilci postavljaju zasjedu ameri─Źkim snagama za brzo djelovanje, a rezultat bitke je obaranje dva ameri─Źka borbena helikoptera UH-60 Black Hawk. 18 vojnika je poginulo, a vi┼íe od 70 ih je ranjeno i Bill Clinton tada najavljuje povla─Źenje ameri─Źkih snaga.

Od 2000. godine u Somaliji ja─Źa islamisti─Źka radikalna skupina “Zajednica islamskih sudova” (Islamic Courts Union), koja prima potporu iz Saudijske Arabije i drugih monarhija Perzijskog zaljeva.

Suo─Źeni s novom prijetnjom, predstavnici ameri─Źke obavje┼ítajne zajednice uvjeravaju i financiraju gospodare rata u Somaliji i poti─Źu ih na stvaranje saveza protiv islamista, Saveza za obnovu mira i borbu protiv terorizma (ARCPT). Kampanja nai┼íla i na o┼ítre kritike nekih ameri─Źkih du┼żnosnika koji su tvrdili da ─çe se tako potkopati svi napore u borbi protiv terorizma u Somaliji.

Savez kojeg su stvorile SAD ne samo da je unio duboke podjele, nego se pokazao potpuno neu─Źinkovit. U srpnju 2006. snage “Zajednice islamskih sudova” zauzimaju Mogadi┼í, glavni grad Somalije, a u prosincu iste godine su pod kontrolom dr┼żale cijelu zemlju.

21. prosinca 2006. i slu┼żbeno po─Źinje rat izme─Ĺu Somalije pod kontrolom ICU i Etiopije koja podupire snage prijelazne vlade Somalije i vlade autonomnih regija Puntland i Galmudug.

Sjedinjene Dr┼żave se u sije─Źnju 2007., uz podr┼íku tada┼ínjeg predsjednika Somalije, Abdullahija Yusufa Ahmeda, izravno uklju─Źuju u rat i pokre─çu zra─Źne napade protiv navodnih vo─Ĺa Al Qaede u toj zemlji i islamista iz ICU-a.

U kolovozu 2008. godine radikalna skupina Al Shabaab se odvaja od “Zajednice islamskih sudova” i vodi rat protiv koalicije koju je stvorio Washington koji traje do danas.

Al Shabaab sura─Ĺuje s teroristi─Źkim organizacijama poput Al Qaede i poku┼íava svrgnuti prozapadnu vladu u Mogadi┼íu, te nametnuti svoju strogu verziju islamskog zakona, dok tranzicijska vlada, unato─Ź podr┼íci Etiopije, jo┼í uvijek nije uspjela uspostaviti nacionalno jedinstvo.

Po─Źetkom 2014. godine su SAD anga┼żirale nekoliko desetina redovnih postrojbi u toj zemlji, a ameri─Źki vojnici provode obuku i daju savjete doma─çim borcima.

Me─Ĺutim, u srpnju 2014. godine se otkrilo da Washington kao strogu tajnu ─Źuva svoju vojnu nazo─Źnost u Somaliji u posljednjih sedam godina. Naime, tamo se neprestano rotira odred od 120 vojnika, koji uklju─Źuje i pripadnike specijalnih snaga i jo┼í uvijek je u Somaliji.

Rezultat “kontinuiranih intervencija” je da su vlade zemalja Roga Afrike ÔÇôSudana, Ju┼żnog Sudana, Somalije i Etiopije – sada potpuno ovisne o ameri─Źkoj pomo─çi.

Postrojbe u drugim afri─Źkim zemljama

The Washington Post 2014. objavljuje kartu koja otkriva koliko je iznena─Ĺuju─ça ameri─Źka vojna prisutnost u subsaharskim zemljama i koliko je ameri─Źka vojska uklju─Źena u ratne operacije u tom dijelu Afrike.

Kao ┼íto navodi ameri─Źki dnevni list, sve bi se moglo opisati kao “rastu─çi rat u sjeni borbe protiv Al-Qaede i drugih militantnih skupina”.

Osim ve─ç spomenutih slu─Źajeva, karta uklju─Źuje sljede─çe zemlje:

Burkina Faso

Od 2007. SAD imaju bazu u glavnom gradu, Ouagadougou, koja djeluje kao sredi┼íte ameri─Źke obavje┼ítajne mre┼że u cijsloj regiji. ┼ápijunski zrakoplovi polije─çu iz te zemlje i nadziru Mali, Mauritaniju i Saharu u potrazi za borcima Al Qaede islamskog Magreba (AQIM).

Republika Kongo

Ameri─Źki vojnici ovoj zemlji poma┼żu u potrazi za ─Źlanovima ugandske gerile iz “Vojske Gospodnjeg otpora” (Lord’s Resistance Army), koju vodi Joseph Kony.

Centralnoafri─Źka Republika

U travnja 2013. SAD imaju oko 40 vojnika u toj dr┼żavi, kojoj tako─Ĺer poma┼żu u potrazi za Konyevom “Vojskom Gospodnjeg otpora”.

─îad

U svibnju 2014. godine je Washington najavio da ─çe poslati 80 vojnika u tu zemlju i sura─Ĺivati u potrazi za nigerijskim djevojkama koje je otela islamisti─Źka teroristi─Źka skupina Boko Haram.

D┼żibuti

Ameri─Źka vojska tamo ima veliku bazu poznatu kao ‘Camp Lemonnier’. U zra─Źnoj luci D┼żibuti-Ambouli se nalazi oko 4 000 vojnika, mno┼ítvo zrakoplova i bespilotnih letjelica.

Kenija

Od studenog 2013. u objektu “Camp Simba”, u blizini granice sa Somalijom, ameri─Źka vojska ima oko 60 vojnika.

Niger

2013. ameri─Źko ratno zrakoplovstvo uspostavlja bazu za bespilotne letjelice u glavnom gradu, Niameyu. Bijela ku─ça tvrdi da je u bazi oko 100 vojnika u misiji “prikupljanja obavje┼ítajnih podataka”.

Nigerija

U svibnju 2014. je mala skupina ameri─Źkih vojnika i civilnih savjetnika raspore─Ĺena u Nigeriji, a pridru┼żila se potrazi za djevojkama koje su oteli teroristi Boko Harama. Ovoj se postrojbi pridru┼żilo oko 70 vojnika koji su ve─ç bili u Nigeriji, od kojih je 50 pripadnika redovitog osiguranja ameri─Źkog veleposlanstva, te 20 marinaca koji su provodili vje┼żbe.

SAD ima bazu u gradu Entebbe, iz koje polije─çu nadzorni zrakoplova PC-12 u potrazi za “Vojskom Gospodnjeg otpora”. Ukupan broj ameri─Źkih vojnika u Ugandi je oko 300, a slu┼żbeno u zemlji “pru┼żaju informacije, savjete i pomo─ç” snagama Afri─Źke unije u potrazi za Konyem.

Ameri─Źki ciljevi u Africi

Afrika je za SAD u zona od vitalnog interesa. 2008. se stvoreno Posebno zapovjedni┼ítvo ameri─Źkih oru┼żanih snaga za Afriku (AFRICOM), ┼íto jasno govori o strate┼íkoj va┼żnosti Afrike, od pomorskih puteva, Sueskog kanala i Roga Afrike, do pristupa prirodnim resursima.

Prema mnogim stru─Źnjacima, SAD naporno rade da zadr┼że svoj utjecaj u Africi, jer znaju da ─çe, ako ┼íto prije ne poduzmu hitne mjere, bit ─çe ‘protjerani’ s afri─Źkog teritorija.

Osim toga, neki analiti─Źari isti─Źu da je utjecaj na afri─Źkom kontinentu “posljednje uto─Źi┼íte Baracka Obame da na bilo koji na─Źin spasi svoj ugled koji je ozbiljno naru┼íen neuspjesima njegove vanjske politike”.

“Ameri─Źka vanjska politika pod Obamom je od strane mnogih stru─Źnjaka osjenjena kao neuspje┼ína, tako da Obama mora pokazati barem neki napredak u tom podru─Źju”, rekao je politi─Źki analiti─Źar Peter Akopov nakon summita ameri─Źkog predsjednika i 47 afri─Źkih ┼íefova dr┼żava u kolovozu 2014. godine.

Kona─Źno, summit su mnogi vidjeli kao posljednji poku┼íaj da ujedinjenja SAD-a i Afrike u suprotstavljaju napredovanja konkurenata, posebice Kine, na takozvanom “crnom kontinentu”.

Ameri─Źki rivali u Africi

Glavni protivnik zapadnih zemalja, posebice SAD-a, u borbi za utjecaj u Africi je Kina, ─Źija je kampanja na kontinentu zapo─Źela prije ─Źetvrt stolje─ça. Iako su Kinezi po─Źeli graditi odnose s afri─Źkim zemljama u ┼íezdesetim godinama, prije po─Źetka devedesetih nisu imali sredstava da zna─Źajno pove─çaju svoj utjecaj u Africi.

Afri─Źki prirodni resursi su od vitalnog zna─Źaja za brzi rast azijskog diva, a posljednjih godina je Pekingu napravio zna─Źajan napredak zahvaljuju─çi svojoj ekspanziji diljem kontinenta. Od 2000. godine Kina organizira sli─Źne sastanke na vrhu kao i SAD, a obujam trgovine izme─Ĺu Kine i Afrike se u 2014. udvostru─Źio, dok je onaj izme─Ĺu SAD-a i Afrike ostao na istoj razini.

Op─çenito je Zapad u Africi jo┼í utjecajniji od Kine. Na primjer, Francuska kontrolira gotovo cijeli financijski sustav zapadnoafri─Źkih dr┼żava, ali Kineski uspon ozbiljno zabrinjava predstavnike zapadnih zemalja.

Rusija se vra─ça u Afriku

SSSR je pak ulo┼żio puno novaca i truda na kontinentu i bio je ─Źvrsto upori┼íte afri─Źkih zemalja u procesu dekolonizacije. Od 1960. do 1990. godine je Sovjetski Savez takore─çi bio najva┼żnija sila na kontinentu, a zemlje oslobo─Ĺene od kolonijalizma su od Moskve tra┼żile pomo─ç kako bi postale istinski neovisne.

SSSR je odgovorio na njihov zahtjev i dao im kredite, opreme i gradio infrastrukturu. Ideolo┼íko razumijevanje je tako─Ĺer va┼żno, jer su se mnoge zemlje odlu─Źile za onoga koji im je dao priliku da se oslobode diktate Zapada i tako krenule socijalisti─Źkim putem.

Iako je nakon kolapsa Sovjetskog Saveza Rusija gotovo u potpunosti napustila Afriku, ve─ç ranih 2000-ih po─Źinje postupni povratak na kontinent. Trenutno vode─çe ruske rudarske tvrtke rade u Angoli, Gvineji, Namibiji, Nigeriji i Ju┼żnoj Africi. Sveukupno, Ruska je pozicija najja─Źa u Ju┼żnoafri─Źkoj Republici

Spirala povijesti

” Naravno da su temelje mnogih aktualnih problema Afrike stvorili kolonizatori. Europljani su preuredili kontinent na svoj na─Źin, bez obzira na lokalne tradicije, dru┼ítvene odnose i kulturna obilje┼żja afri─Źkih zemalja, a zatim podmetnule bombu koja je sada aktivirana” , pi┼íe Aleksandar ┼áarkovski, analiti─Źar portala NVO.

“Danas, zapadne zemlje, prije svega, SAD i multinacionalne korporacije koje iskori┼ítavaju Afriku i njezine resurse, koriste prednosti od krize koju su sami. Oslabljene nacionalne vlade, jedna za drugom, do┼íle su u situaciju da ovise o Sjedinjenim Dr┼żavama i njihovim saveznicima. Sada┼ínja politika Zapada prema Africi podsje─ça na Britansko Carstvo i temelji se na na─Źelu “podijeli pa vladaj”, ┼íto je samo jo┼í jedna od analogija Amerike s politikom Rimskog Carstva i strategijom “divide et impera”. Svi znamo ┼íto se dogodilo Vje─Źnom Rimu i Londonu. I ne zaboravite da se povijest ponavlja”, ka┼że stru─Źnjak.

Zemlje subsaharske Afrike u kojima su trenutno prisutne ameri─Źke oru┼żane snage (Foto / Ivan Serbinov)

 

 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Ekskluzivno otkriće hrvatskog novinara: Kako je Vatikan srušio Jugoslaviju
OTKRIVEN POSLJEDNJI DOKAZ: Rothschildi su postali vlasnici UKRAJINE! Slijedi 3. svjetski rat za ─Ĺavolju dr┼żavu KHAZARIJU!

Filed under: SVIJET U RATU · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

reklama