Upozorenje za roditelje: 12 kemikalija koje oštećuju mozak djece

Neurorazvojni poremećaji, koji uključuju autizam, ADHD poremećaj, disleksiju i druga kognitivna oštećenja, pogađaju milijune djece diljem svijeta, a frekventnost nekih dijagnoza se izgleda povećava

Pregled koji je objavljen u neurološkim časopisu Lancet, kaže da su vijesti toliko ozbiljne da se apelira na reviziju regulatornih procesa diljem svijeta kako bi se zaštitili mozgovi djece.

“Prema kliničkim informacijama na odraslim pacijentima znamo da ove kemikalije mogu ući u mozak kroz krv i uzrokuju neurološke simptome”, rekao je dr Philippe Grandjean, jedan od autora istraživanja.

“Kada se ovo dogodi kod djece ili trudnica, te kemikalije su ekstremno otrovne, pošto je mozak u razvoju vrlo ranjiv organ, a efekti su permanentni”.

Glavnih 5 otrovnih kemikalija su olovo, metil-živa, arsen, poliklorirani bifenil (PCB) i toluen.

Ljudi su izloženi trovanju metil-živom u svojoj prehrani, posebno kroz konzumaciju ribe i morskih plodova, ali i kroz konzumaciju riže kada se uzgaja u okolini bogatoj metil-živom.

Ljudi su izloženi elementarnoj ili neorganskoj živi kroz udisanje okolnog zraka i iz amalgamskih plombi. Istraživanja su pokazala da žene, koje su izložene većim količinama žive, imaju duplo veće razine antitijela koja su povezana s autoimunim poremećajima poput artritisa i lupusa.

U dovoljnim dozama, metil-živa može pogoditi živčani sustav u razvoju kod fetusa i djece.

Kod odraslih, povećani razine izloženosti metil-živi mogu dovesti do neuroloških problema, kao što su gubitak pamćenja ili tremor, ali i do kardiovaskularnih i imunoloških bolesti.

Cjepiva su posebno problematične po pitanju trovanja djece.

Iako je timerosal (konzervans na bazi žive), zabranjen, 60% svih cjepiva protiv gripe ipak sadrže ovaj smrtonosni neurotoksin. On se metabolizira u otrovnu i štetnu metil-živu, koja se metabolizira u još otrovniju anorgansku živu i zadržava u tjelesnim tkivima.

U najvećoj opasnosti su trudnice i mala djeca.

Još šest kemikalija je dodano na listu. To su mangan, fluoridi, tetrahloretilen, skupina spojeva pod nazivom polibromirani difenil eteri, kao i dva pesticida, klorpirifos i diklorodifeniltrikloretan (DDT).

“Iz godine u godinu pronalazimo nove spojeve koji oštećuju mozak u razvoju kod fetusa i djece”, kaže Landrigan, jedan od autora istraživanja.

Kako bi ispitali štetnost fluorida, koji se nalazi u vodovodnoj vodi u mnogim područjima, Grandjean i Landrigan su analizirali dvadesetsedmoro djece, većinom u Kini, koji su bili izloženi fluoridima u pitkoj vodi u visokim koncentracijama. Podaci su pokazali sniženje kvocijenta inteligencije za oko 7 bodova.

Autori su zabrinuti i povodom slijedećeg:

“Bojimo se da postoje brojne druge kemikalije, koje se nalaze u redovitim proizvodima s kojima smo u kontaktu svakoga dana, a koje imaju potencijalno štetno djelovanje na mozak u razvoju i nikad nisu testirane”.

Dr. Barry Black, profesor toksikologije na Sveučilištu Saskatchewan, slaže se da se efekti industrijskih kemikalija moraju strožije regulirati.

“Fetus je jedinstveno podložan razvojnim poremećajima … koji mogu dovesti do imunoloških poremećaja i poremećaja ponašanja, kao i reproduktivne disfunkcije kasnije u životu”, rekao je Black. “Često su efekti povezani s niskim razinama izloženosti kemikalijama tijekom trudnoće”.

Tu je i rastući problem zagađenja toksinima koji pogađaju hormonalne sustave. Zalihe vode su recimo, zagađene s oko 30.000 do 100 tisuća kemikalija ili lijekova koje utječu na sekundarne seksualne osobine kod dječaka.

Landrigan i Grandjean kažu da bi sve netestirane kemikalije u uporabi i sve nove kemikalije trebali biti testirane na razvojnu neurotoksičnost.

Ovo nije novi koncept. U Europskoj uniji se od 2007. primjenjuju propisi pod nazivom REACH – registracija, evaluacija, autorizacija i zabrana kemikalija – kako bi se ljudi zaštitili od kemikalija.

“Znamo dovoljno da možemo reći da je potreban poseban naglasak na zaštiti mozgova u razvoju. Ne pričamo više samo o određenim kemikalijama. Pričamo o kemikalijama uopće”, rekao je Grandjean.

“Posjedujemo metode za testiranje i protokole da odredimo da li su kemikalije otrovne za moždane stanice. Ako promatramo globalno, više generacija djece je izloženo olovu, živi i drugim tvarima, kao i tvarima koje još nisu testirane, a sumnja se da otrovno djeluju na mozak u razvoju”.

Landrigan regrutira trudnice za novo istraživanje u cilju testiranja izlaganja kemikalijama. On je rekao da je neizbježno da se u narednih par godina još kemikalija doda na listu.
 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)