SVE DUBLJA KRIZA, SVE VIŠE REFERENDUMA: Tko govori u ime naroda?

PARADOKS! Sve više referenduma, direktna demokracija na djelu, u vrijeme sve veće i dublje krize, no da li je u teškim velikim krizama demokracija najjača? Da li su rezultati tih referenduma – demokratski?

Referendum u Bavarskoj je srušio njemačku kandidaturu za zimske olimpijske igre, a na referendumu u Hrvatskoj se glasalo protiv istospolnih brakova. U prvom slučaju je uskraćena podrška projektu koji levitira između sportskih i komercijalnih interesa, a drugi referendum je pokrenuo kontroverznu ustavnu promjenu u Hrvatskoj.

Građani Bavarske su glasali na lokalnoj razini o partikularnim interesima, dok su oni iz Hrvatske odlučivali o svojoj državi i u ime cijelog naroda. Prvo glasovanje je bilo opravdana kritika isprazne vjere u budućnost, svedene na gole ekonomske interese.

Drugo glasovanje se pobrinulo da modernizacija društva ne prijeđe granice postavljene u srednjem vijeku. Jedan plebiscit je sasvim opravdan, jer njime dolazi do izražaja manjinsko mišljenje; drugim se kroz zabranu istospolnih brakova dovodi u pitanje zaštita homoseksualne manjine.

Ovdje možemo završiti nabrajanje. Jasno je da je hrvatski ustavni referendum neusporediv s onim održavnim 10. studenog u Bavarskoj. Ako zbrajamo babe i žabe, razlike i sličnosti između ova dva referenduma postaju očite. U oba slučaja za riječ se javila izravna demokracija. U prvom je možemo slaviti, ali drugi izaziva zebnju. Ali u oba slučaja se radi o demokraciji. To je naša budućnost.

Sve češće ćemo razgovarati o vijestima kao što je ova iz Hrvatske (premijer Milanović je rezultat ovog referenduma nazvao “žalosnim i besmislenim”). U cijelom svijetu je primjetna inflacija referenduma i plebiscita. Posebno su zanimljivi njihovi sve sporniji rezultati.

Društveni angažman i suodlučivanja su karakteristike demokracije: narod se pita, građanin progovara.

Trenutno se odigrava prijelaz sa predstavničko – demokratskih na izravnije mehanizme odlučivanja unutar tradicionalnih političkih sustava. Građanin se oslobodi političkog objekta u državotvornog citoyens-a. On želi glasati svakoga dana umjesto svake četiri godine: za ili protiv nekog obrazovnog sustava, za ili protiv nekog infrastrukturnog projekta, za ili protiv nekog oblika ponašanja (pušenje, potrošnje mesa).

U Njemačkoj je od polovice 90-ih utrostručen broj ustavno utemeljenih, a time i načelno poželjnih lokalnih referenduma. Slično je i na globalnoj razini. U SAD, demokratskom pretku Europe, 6. studenog 2012. je biran predsjednik, ali se istovremeno glasalo i na 174 referenduma u 37 saveznih država.

U Njemačkoj se referendumi unutar predstavničke, to jest neizravne demokracije smatraju sve važnijim dijelom procesa političkog odlučivanja. Velika euforija i gotovo odgovorna potreba za suodlučivanjem dovodi do izmještanja političke moći. Dojučerašnja politička zasićenost i ravnodušnost sada djeluje kao propala (ne) kultura iz prošlosti. Ona je postala dio povijesti.

To bi trebalo da su povoljne vijesti. Ali nisu. Građani Švicarske, poznati po svom istančanom osjećaju za biznis, glasali su protiv ograničenja menadžerskih plaća i protiv gradnje minareta, što svjedoči o dosta bizarnom odnosu prema manjinama.

Građani SAD su na referendumu ublažili Zakon o tri prekršaja (koji automatski vode do doživotnog zatvor ) – ali tek pošto su ga prethodno usvojili na referendumu. Unatoč tome, u Kaliforniji vas još uvijek čeka doživotni zatvor poslije tri blaga prekršaja. Kalifornija je inače poznata po neobičnim referendumskim odlukama. Na jednom od 174 referenduma održanima 6. studenog 2012., građani Kalifornije su glasali protiv obilježavanja hrane s GMO sastojcima.

Referendumi kao sredstva direktne demokracije, izvorno zamišljeni radi zaštite manjina, sve više se pretvaraju u svoju suprotnost i, kao što pokazuje slučaj Hrvatske, jačaju moć većine. Pitanje da li je ova moć rezultat utjecaja lobista (kampanju u Kaliforniji protiv obilježavanje GMO hrane obilno su financirale velike agrarne korporacije), ili samo izraz kulturoloških i političkih odnosa snaga, nebitno je onima koje ta moć ugrožava.

Rezultat referenduma u Hrvatskoj je očekivan, jer je katolička crkva, kojoj pripada 4,2 milijuna građana Hrvatske ili njih gotovo 90% posto, pozvala da se glasa za promjenu ustava. Ipak, ovaj rezultat se ne može pripisati samo balkanskom antimodernizmu, za što se često optužuje istočne Europljane, jer stanje u Americi na primjer, nije ništa bolje: na referendumima o smrtnoj kazni i istospolnim brakovima redovito pobjeđuje vladajuća većina, što erodira zaštitu manjina. Kao da izravna demokracija više služi očuvanju status quo-a nego pokretanju društvenih promjena.

U Njemačkoj nakon svakog referenduma slijedi postupak ispitivanja zakonitosti pred sudom. Ukoliko je referendumski rezultat suprotan najvažnijim pravnim načelima, postoji mogućnost žalbe. Pokret Više demokracije zalaže se da saveznim referendumima prethodi preventivna kontrola pravnih normi sadržanih u njima, čime bi se unaprijed garantirala osnovna prava ljudima.

Kada pogledamo Hrvatsku, SAD i Švicarsku, nema mjesta euforiji zbog referendumskog odlučivanja. Prikladniji bi bio oprez. U Hrvatskoj su u planu još 10 referenduma. Da li će rezultati biti demokratski i civilizirani, vidjet ćemo.

 
 
(Gerhard Matzig, Süddeutsche Zeitung/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16116"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]