Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » NOVAC » HRVATSKA JE U NAJVEĆOJ TAJNOSTI RASPRODALA SVOJE ZLATNE POLUGE: “Hrvatska nema zlatnih poluga, nema ni grama zlata !”

HRVATSKA JE U NAJVEĆOJ TAJNOSTI RASPRODALA SVOJE ZLATNE POLUGE: “Hrvatska nema zlatnih poluga, nema ni grama zlata !”

zlato-rezerve HRVATSKANedavno je pokrenuta rasprava o Strategiji upravljanja državnom imovinom. Rasprava je upozorio i da nitko ne brine o sukcesiji odnosno potraživanjima Hrvatske na imovinu bivše SFRJ.

U Strategiji je navedena imovina koje nemamo, primjerice potraživanje po pitanju sukcesije iz bivše SFRJ. Podaci o tome ne postoje nigdje, nitko se u Hrvatskoj ne bavi sukcesijom. Ne postoji dokumentacija o sukcesiji, a ukupna vrijednost potraživanja temeljem sukcesije financijskih potraživanja iznosi 3 milijarde eura. Samo na jednom računu koji su bili u inozemstvu na deviznim računima 2001. godine je, objašnjava, nestalo 568 milijuna dolara od čega je pripadalo Hrvatskoj 28,49 posto.

Nikad nitko nije potegnuo pitanje tko je dignuo te novce i zašto Republika Hrvatska nije dobila dio tih novaca, a to je milijardu kuna. O sukcesiji nitko u Hrvatskoj ne brine kao da to nije naša imovina – upozorava.

U Strategiji se kaže navodi novac, štedni ulozi i zlatne poluge, a “Hrvatska nema zlatnih poluga, nema ni grama zlata”.

Hrvatska je pod najvećim okriljem tajnosti rasprodala svoje zlatne poluge, 15,5 tona zlatnih poluga, točnije 15055 kilograma prodala, a 468 kilograma ostavila Beogradu. Po sukcesiji nam pripada 28,49 posto za zlato koje smo imali u Beogradu, a dobili smo samo 23 posto. Osim toga ne postoji, dodaje, niti jedan dokument koji govori o prodaji zlatnih poluga.

Ne postoji nijedan zapisnik niti ni u jednom izvješću ne postoji informacija o toj prodaji. Zar je moguće da se to događa u Republici Hrvatskoj, a mi govorimo evo ovdje i o tim zlatnim polugama. Ukupno je prodano za 145 milijuna dolara, a vrijednost današnja je milijardu dolara.

U raspravu o zlatnim polugama uključio se i Laburista Nikola Vuljanić koji je bivšeg guvernera HNB-a Željka Rohatinskog optužio da ih je prodao ispod cijene.

Tko je tada guverner HNB-a, najbolji guverner na svijetu kada su se takve stvari događale. Nije li to isti guverner koji je ukidanje devizne klauzule nazvao smiješnim, nije li to isti guverner koji je praktično zamrznuo tečaj kune na nemogućoj razini i tako uništio, anulirao hrvatsku prerađivačku industriju – prozvao je Vuljanić neizravno Rohatinskog.

Upozorio je i kako Hrvatska ima imovine za koju i ne zna.

ZLATNE REZERVE BIVŠE JUGOSLAVIJE

Prije drugog svjetskog rata, Kraljevina Jugoslavija je kod BIS-a (Banka za međunarodne obračune (namire)) imala lijepu hrpu zlata.  Pogledajmo situaciju iz 1938.

U uncama to bi bilo 1,832,592 unci, ili – po cijeni od 25. veljače 2011. ($1405 po unci) – oko 2 574 milijuna dolara.  Prema jednom drugom izvoru, Kraljevina Jugoslavija 1942. imala je 72 tone zlata, što znači da su rezerve u vrijeme rata porasle na 2,314,853 unci.

Jugoslavija je iz Drugog svjetskog rata izašla sa 63 tone zlatnih rezervi, a onda su one počele padati sve do 1962. kad se trend promijenio i iznos počeo rasti te u 1970. dosegnuo 52 tone.

Prema nekim izvorima – ne znamo koliko su pouzdani pa takve izvore nećemo posebno citirati – neke slovenske stranice tvrde da je većina zlata bivše SFRJ prikupljena poslije 2. svjetskog rata, no prema drugim izvorima to nam se ne čini točno, a osim toga nije bitno za glavnu temu ovog članka.

Krajem osamdesetih (1987.), zlatne rezerve SFRJ bile su oko 78 milijuna dolara u zlatu, što pri tadašnjoj cijeni od $400 po unci bilo 195 tisuća unci ili 6065 kilograma, što je možda bio odraz ekonomske krize u kojem se SFRJ u to doba nalazila.

ZLATO U PERIODU RASPRAVA O DIOBI

Tokom pregovora o diobi (tj. suksesiji), SRJ tvrdila je da je ona pravni nasljednik Kraljevine Jugoslavije, a time i cijelog preratnog udjela Jugoslavije u BIS-u, no to nije prošlo. Kao što smo rekli, neki izvori tvrde da je većina zlata u BIS pohranjena nakon rata, no prema drugim podacima (neke od njih navodimo gore), to se ne čini točno.

Udio bivše SFRJ u BIS-u se, podsjećamo, sastojao od zlata, specijalnih prava vučenja i 8 tisuća donica BIS-a, što je sveukupno iznosilo oko 1% ukupne imovine bivše države.  Kao što se da pretpostaviti, cijela priča o diobi je komplicirana i nije tema ovog članka, pa nećemo ulaziti u detalje.

Prema sporazumu o diobi, zlato koje se dijelilo izgledalo je ovako:

  • Monetarno zlato (271,642.769 unci), na dan 31. ožujka 2001. vrijedno $70.18 milijuna, i
  • 1209.78 unci kod francusko-englesko-američke komisije za zlato, na dan 23. svibnja 2001. vrijedno $343 tisuća.
  • UKUPNO ZA PODJELU: 272,852.549 unci

U metričkim tonama koje spominju centralne banke zemalja bivše Jugoslavije navode se brojke od 45 i 46 tona ili otprilike 1,450,000 (milijun i pol) tisuća unci, što je naravno PUNO više nego brojke koje navodimo gore, a koje dolaze iz sporazuma o diobi imovine bivše SFRJ koji je dostupan svugdje na Internetu.  Ne znamo zašto je to tako (možda su gore spomenute dionice BIS-a, koje su isto bile podijeljene u diobi, bile temeljene na zlatnoj valuti ili slično – razlog ćemo navesti kasnije ako nađemo dobro objašnjenje), pa koristimo veći broj koji svi navode kao točan.  Gore-spomenuti podatak o 272,852.749 unci, što ispada tek 7735 kg, dolazi iz Sporazuma o diobi.  Taj podatak ne slaže se niti s procjenom iz naše tablice niti s podacima iz slovenske i hrvatske središnje banke, tako da ćemo koristiti podatke središnjih banki tj. naše procjene iz Tablice 1 (vidi niže u tekstu).

Isto tako, središnja banka BiH u jednom od svojih izvješća navodi da je njihov dio bio 195,534.202 unci kasnije prodan za $273.18 dolara po unci što je rezultiralo inkasiranjem iznosa od $53,419,095.30.  To odgovara našoj procjeni u Tablici 1.

Ne sumnjamo da najveći dio razlika između podataka središnjih banaka nakon diobe i podataka u našoj Tablici 1 može biti objašnjen promjenama u tečaju između eura i dolara, a i same cijene zlata.

Nakon diobe imovine SFRJ, bivše članice napokon su u 2001. dobile svaka svoj dio zlata i to u slijedećem omjeru (koji je predložio Međunarodni monetarni fond, čini se prema udjelu bivših republika u jugo-kreditima koje je MMF dao SFRJ):

  • BiH: 13.20%
  • Hrvatska: 28.49%
  • Makedonija: 5.40%
  • Slovenija: 16.39%
  • Savezna Republika Jugoslavija: 36.52%

U slučaju slovenskog dijela (podaci Narodne banke Slovenije), njihov dio zlata je tada vrijedilo EUR 77.8 milijuna, strane valute EUR 5.3 milijuna, i dionice EUR 13.8 milijuna, ili sveukupno 96.9 milijuna eura.  Pretpostavimo li ravnomjerni ključ (u podjeli zlata) svake zemlje nasljednice (što treba provjeriti),  ispada da je cjelokupni udio u BIS-u bio EUR 591.2 milijuna, što opet znači da je cjelokupni dio Republike Hrvatske bio EUR 168.44 milijuna.

Da bismo to prikazali u preglednijem formatu, a i da bismo imali s čim usporediti raznorazne podatke s Interneta, izradili smo slijedeću tablicu.

Tablica 1: Rezultat diobe vlasničkog udjela u BIS-u 2001. (u milijunima eura)


BiH HRVATSKA MAKEDONIJA SLOVENIJA SRJ UKUPNO KLJUČ (%)
ZLATO 62.7 135.2 25.6 77.8 173.4 474.7 80.29%
STRANA VALUTA 4.3 9.2 1.7 5.3 11.8 32.3 5.47%
DIONICE BIS-a 11.1 24.0 4.5 13.8 30.7 84.2 14.24%
UKUPNO (mil. EUR)
78.0 168.4 31.9 96.9 215.9 591.2 100.00%
UDIO (%) 13.20% 28.49% 5.40% 16.39% 36.52% 100.00%

Prema toj računici, Hrvatska je 2001. došla u posjed zlata vrijednog 135,2 milijuna eura.  Uzimajući tečaj eura (EUR 1 = USD 0.8455) i cijenu zlata (269 dolara) na dan 2. srpnja 2001. (u ovom trenutku ne znamo točan dan procjene pa koristimo vrijednosti iz sredine 2001.), Republika Hrvatska naslijedila je zlato vrijedno 114.34 milijuna američkih dolara iliti 425 064 unci (13 220 kilograma) zlata.

Obratite pažnju na slijedeće: cijena zlata u eurima i dolarima stalno se mijenja, isto tako i tečaj eura naspram američkog dolara.  Stoga je razumno očekivati razlike ovisno o vremenu procjene vrijednosti, valuti u kojoj se izražava, i slično.  Nadalje, precizno preračunavanje raznih valutnih iznosa natrag u zlato (unce ili tone) tako postaje nemoguće jer je često nemoguće sa sigurnošću reći na koji dan je pocjena bila napravljena, a mediji često zaokružuju iznose (što je osobito loše kad se radi i jednom od najskupljih metala koji se normalno prodaje na grame).

Prema ovom članku Slobodne dalmacije, radi se o 13 tona zlata (dakle kao u našoj tablici gore), a prema ovom članku Vjesnika radi se o 118 milijuna dolara (dakle malo više od naše kalkulacije) iako to računajući prema postotcima nije potpuno točno.

Bilo kako bilo, Hrvatska javnost ima informaciju da je RH u travnju 2001. potpisala dio sporazuma o diobi imovine bivše SFRJ koji se odnosio na zlato, i po njemu pripalo joj je 13,127 kilograma zlata (13.127 tona).  U uncama to je bilo 422 027.985 što približno odgovara našoj računici u Tablici 1 (razliku od 0.7% pripisujemo čimbenicima koje smo već objasnili, tj. vremenu objave, cijeni zlata i tečajnim razlikama).

Što se dogodilo nakon toga?

ZLATO U POSJEDU REPUBLIKE HRVATSKE

Kako se da zaključiti iz prethodnog dijela priče, a isto tako iz materijala objavljenog na stranicama Hrvatske narodne banke (HNB), Republika Hrvatska od osamostaljenja do završetka diobe zlata bivše SFRJ nije posjedovala zlatne rezerve.

Prema Vjesniku, nekoliko mjeseci prije zaključenja sporazuma o diobi viceguverner HNB Relja Martić izjavio je da bi se zlato uskoro moglo prodati s obzirom na njegov “stalni pad cijene”.  To je bilo nekad, a danas je danas.

Tablica 2:  Hrvatsko zlato nekad i sad (u američkim dolarima)

Date Oz. Price (USD/oz.) Total (USD)
02 Jul, 2001 422 027.985 269 113,525,528
25 Feb, 2011 422 027.985 1,405 592,949,319

HNB u svom izvješću za 2001. godinu precizno navodi iznos koji je HNB dobila za prodaju hrvatskog zlata BIS-u (ispričavamo se pobornicima teorija zavjere, no taj podatak uopće nije tajna):

Iznos od 117.31 milijuna dolara malo je viši od iznosa koji smo izračunali u Tablici 1 (pozor: taj iznos je u eurima, ovaj u dolarima) na osnovi podataka o diobi.  Prema informacijama dostupnim na Internetu, prodaja se dogodila u rujnu 2001.  Sredinom rujna 2001. cijena zlata je počela rasti i bila $285 po unci, tako da je na prodaji zlata HNB ostvarila profit od (svega) par milijuna dolara (ili eura).

U međuvremenu Slovenija, čiju smo situaciju u vrijeme diobe opisali gore, na bilanci svoje središnje banke krajem 2010. imala je blizu EUR 100 milijuna u zlatu.  Crna Gora je u 2006. imala zlatne rezerve od kojih EUR 18 milijuna, a Srbija oko EUR 234 milijuna.  Hrvatska, naravno, nakon prodaje zlata BIS-u nema ni grama.

Usput, iz izvješća HNB-e isto se jasno vidi “Priljev deviza po sukcesiji” od $8.32 milijuna dolara (mi u Tablici 1 imamo 9.2 milijuna eura, što je $7.7 milijuna, ali po tečaju od 2. 7. 2001. – datum koji proizvoljno odabrali, što gotovo sigurno nije tečaj koji je vrijedio u vrijeme prebacivanja novca na račun HNB.)

ZAKLJUČAK

Može se reći da je HNB prodajom do danas propustio “zaraditi” približno 480 milijuna dolara ili 350 milijuna eura. Umjesto toga zaradili su ne više od $10 milijuna.  Možda će se to nekom činiti katastrofalno, no našim vladama uvijek treba više nego što imamo, a HNB radi što može da održi brod na površini.  Osim toga poslije bitke svi su generali pametni.

Možda smo mogli to zlato deponirati i na osnovi njega uzimati zajmove, o onda ne bismo mogli baš sve odmah potrošiti na raznorazne gluposti (da sad ne tražimo “greatest hits” iz državnog proračuna iz 2002.).  Jedino što pouzdano znamo jest da je viceguverner Martić indicirao da se u HNB vjerovalo da je cijena zlata bila u silaznom trendu (što je u to vrijeme bilo istina).

Danas znamo da su oni koji tu procjenu izradili bili u krivu.  Kako i zašto se to dogodilo mi (kao i ostali izvan užeg kruga koji je upoznat s detaljima) ne možemo točno reći, ali tvrdnja da je cijena zlata u to vrijeme nije imala tendenciju rasta je točna.

Gotovo je nevjerojatno, no cijena zlata u travnju 2001. bila je gotovo najniža u proteklih 10 godina, tako da nam odluka o prodaji uopće nije čudna.  Prema zakonu o slobodnom pristupu informacija pobornici teorija zavjere mogu od HNB-a zatražiti detalje o toj odluci.  Koliko nam je poznato to dosad nisu učinili jer se vjerojatno boje da bi ih istina mogla razočarati.  I još nešto: da li su ti teoretičari zavjere – koji tvrde da su oduvijek znali kako ne treba prodati zlato – u periodu između 1997. i 2002. prodali svu svoju imovinu, preselili u iznajmljenu garsonijeru, a sav novac uložili u zlato?  Odgovor već znamo.  Da jesu!

Kretanje cijene zlata u američim dolarima u vrijeme prodaje hrvatskog zlata 2001.

U 2001. prodaja zlata se vjerojatno činila kao dobra ideja (i MMF je nedavno prodao zlato, a za razliku od HNB-ove prodaju koja se dogodila na dnu, MMF je prodavao zlato kad je cijena zlata bila u vidljivom uzlaznom trendu), a – vjerovali ili ne – 480 milijuna dolara je sitnica u usporedbi s manje vidljivim minusima koje stvaramo već niz godina.

Zaigrajmo jednu igru, igra se zove:”Pronađi Hrvatsku u tablici”

zalihe-zlato-Hrvatska
 
(jutarnji.hr, nedjeljnikomentar.wordpress.com/uredio:nsp)

Filed under: NOVAC · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , ,