Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU, TEHNOLOGIJA I ZNANOST, VIJESTI Hrvatska, VIJESTI IZ SVIJETA » WikiLeaks, internetski ratovi i zaštita podataka

WikiLeaks, internetski ratovi i zaštita podataka

Assange: Snimaju me i prate stalno, 24 sata na dan

Informatička revolucija ne posustaje: sve moćnija i brža računala otvaraju nove mogućnosti. Stoga i ne čudi da su se pojedini ratovi i sukobi preselili i na internet.

“Stuxnet” je pojam koji kao malo koji u sebi utjelovljuje militarizaciju virtualnog prostora. Ovaj štetni program pojavio se usred ljeta i to nakon što je, kako se pretpostavlja, već obavio svoj zadatak: ciljana sabotaža iranskog atomskog programa, točnije suptilno izbacivanje iz pogona postrojenja za obogaćivanje urana. Njegova sposobnost sabotiranja sustava za upravljanje industrijskim postrojenjima još uvijek očarava kompjutorske stručnjake.

Stvarna opasnost

iranska neklearna postrojenja

Iranska nuklearna postrojenja - žrtve Stuxneta?

No sustavi koje je napao i sabotirao “Stuxnet” se upotrebljavaju diljem svijeta: u elektranama, rafinerijama i kemijskoj industriji. Dovoljan razlog da se zazvoni na uzbunu. Stefan Ritter iz Državnog ureda za sigurnost informatičkih sustava smatra da je došlo vrijeme za preispitivanje dosadašnjih sustava zaštite od hakerskih napada. “Sada napokon imamo dokaz. To više nije apstraktna opasnost o kojoj raspravlja par stručnjaka nego stvarna opasnost koja je ovdje. I ta opasnost je vrlo ozbiljna i složena”, smatra Ritter.

U međuvremenu je i NATO savez postao svjestan nove opasnosti. Na summitu u Lisabonu sredinom studenoga donesena je strategija koja po prvi put, pored terorističke opasnosti i opasnosti koja prijeti od oružja za masovno ubijanje, spominje i opasnost koja vreba iz virtualnog svijeta.

Bivša ministrica vanjskih poslova SAD-a Madeleine Albright je bila na čelu povjerenstva koje je pripremilo novu strategiju. “Mi smo uočili da je cyberspace jedna od tema s kojima se moramo pozabaviti”, rekla je Albright.

“Cyber Command” protiv WikiLeaksa

Američka vojska je već započela s pripremama za rat u virtualnom prostoru. Još u svibnju je osnovan “Cyber Command”, stožer za borbu protiv neželjenih pojava na internetu. “Mi pri ‘Cyber Commadu’ smo zaduženi za nadzor dnevnih operacija i sigurnosti mreža Ministarstva obrane. Mi također, ako za to dođe naredba, vodimo čitav niz vojnih operacija u virtualnom prostoru u cilju osiguranja sposobnosti djelovanja SAD-a i njegovih saveznika u cyberspaceu”, kaže general Keith Alexander, koji stoji na čelu “cyber-ratnika”.

Što to konkretno znači, pojasnio je dnevnik “Washington Post”nedugo nakon što je general Alexander   izrazio

NATO Cyber Defense Centre of Excellence u Tallinu

Cyber ratnik na djelu - NATO Cyber Defense Centre of Excellence u Tallinu

želju za napadom na mreže diljem svijeta ukoliko to bude u interesu SAD-a. U slobodnom prijevodu bi to značilo kako bi, da je imao ovlasti, “Cyber Command” učinio sve što je u njegovoj moći da npr. sruši server internetske platforme WikiLeaks i to prije nego što je ova objavila osjetljive podatke o ratu u Afganistanu. Američki vojni vrh je u svakom slučaju bio dovoljno ogorčen zbog WikiLeaksa. “Objavljivanje ovih dokumenata bi moglo imati posljedice kako za naše postrojbe tako i za postrojbe naših saveznika. Ono bi moglo ugroziti naš ugled i interese u regiji”, bijesnio je američki ministar obrane Robert Gates. Utemeljitelj WikliLeaksa Julian Assange pak Washingtonu predbacuje da WikiLekas optužuje za “virtualnu krv” dok su američke postrojbe odgovorne za “stvarno prolijevanje krvi” u Iraku i Afganistanu.

Internet protiv diplomacije

No to je bio tek početak sukoba američkih vlasti i internetskog aktivista Assangea. Prvo su u listopadu objavljeni slični podaci ali u vezi s ratom u Iraku. No vrhunac rata između WikiLeaksa i Washingtona predstavlja objavljivanje četvrt milijuna povjerljivih podataka američke diplomacije. Iskrene i ponekad bolne ocjene američkih diplomata na račun političara diljem svijeta dovele su američku diplomaciju u težak položaj. Rat oko WikliLeaksa još uvijek nije završen, Assange muku muči sa švedskim pravosuđem koje ga optužuje za seksualno zlostavljanje. Američke vlasti su pak u međuvremenu načinile prve korake te su razdijelile mreže

General Keith Alexander

General Alexander je izrazio želju za napadom na mreže diljem svijeta ukoliko to bude u interesu SAD-a

pojedinih institucija kako bi otežale pristup povjerljivim podacima.

Street Viewom do manje kila

Pristup povjerljivim podacima bilo je pitanje koje se krajem godine u Njemačkoj razbuktalo nakon aktiviranja Googleovog servisa Street View. Nakon SAD-a, velike Britanije i Francuske, od sredine studenoga moguća je virtualna šetnja i ulicama 20 najvećih njemačkih gradova. To je uzbunilo njemačke službe za zaštitu privatnih podataka. “Ono zbog čega smo skeptični kad je u pitanju Street View je to da jedna internetska tvtka jednostavno najavi puštanje u promet jednog tako osjetljivog servisa bez da se prije toga posavjetuje s nama. Problem je u tome što je sad prekasno za promjene”, kaže šef Njemačkog saveznog ureda za zaštitu podataka Peter Schaar. I premda su Nijemci “svjetski prvaci” kad je u pitanju korištenje servisa Google Street View, kad je u pitanju vlastita privatnost reagiraju alergično. Mogućnost zamagljivanja fotografija vlastitih nekretnina, a i sebe samih, iskoristilo je više od 250.000 zabrinutih Nijemaca. Pritom pogled na vlastitu sliku na internetu može biti od koristi. Tako je 56-godišnji Britanac Bob Mewse nabasao na svoju sliku na Street Viewu i bio toliko šokiran vlastitom pojavom

"Google Street View" automobil i tricikli

da je odlučio smršaviti i to čitavih 46 kilograma.

WikiLeaks – teško ranjen vlastitim oružjem

Stvarno tajni već odavno nisu tajni dokumenti koji su došli do WikiLeaksa. No, sada je internetska utvrda istraživačkog novinarstva potkopana vlastitom rupom kroz koju je počelo curiti. Koliko će joj to naškoditi?

Objavljivanjem tajnih američkih diplomatskih dokumenata WikiLeaks je htio staviti na stup srama intrige jedne velesile. Pritom je utemeljitelju te internetske platforme Julianu Assangeu bilo jasno da brojne depeše sadrže imena informanata među američkim diplomatima koji će, nakon objavljivanja dokumenata, morati strahovati za svoju sigurnost i slobodu.

Nakon serije grešaka i propusta, dogodio se horor-scenarij – u mreži su počele kolati kopije dokumenata u kojima nisu bila zacrnjena imena. U noći s četvrtka na petak je Assange krenuo u ofenzivu i sam objavio necenzurirane podatke. Time su uništeni svi napori WikiLeaksovih medijskih partnera koji su pomno pazili da na vidjelo ne izađu imena informanata iz zemalja kao što su Irak, Iran, Kina i Afganistan. Preko online-protokola BitTorennta Assange i njegovi pomoćnici su objavili datoteku od 1,6 gigabajta pod imenom “z.gpg-decryted.7z” u kojoj se nalazi svih 251 287 tajnih dokumenata, depeša, izvještaja i procjena stanja poslanih iz američkih veleposlanstava ministarstvu vanjskih poslova.

Poljuljano povjerenje “zviždača”

Američki vojnik Bradlex Manning kojega se sumnjiči da je bio informant WikiLeaksa ionako već sjedi u zatvoru. Taj “zviždač” se povjerio navodno Adrianu Lamu, jednom informantu američkih sigurnosnih organa u jednom chatu. Uhićen je u svibnju 2010. i od tada čeka na početak procesa. Za to nitko nije mogao pozvati WikiLeaks na odgovornost, jer je Manning bio sam kriv za svoje otkrivanje, no podaci o informantima koji su sada procurili mogli bi dugoročno poljuljati povjerenje potencijalnih “zviždača” od kojih WikiLeaks živi.

Assange pokušava objavljivanjem kompletne datoteke ukloniti ovakav dojam. On do pasivnog objekta ovakvog razvoja događaja želi ponovno postati aktivni subjekt koji kontrolira situaciju. Preko Twittera je pozvao simpatizere WikiLeaksa da zajedničkim naporom (“crowdsourcing”) obrade depeše i prezentiraju ih širokoj javnosti.

Medijski partneri su ljuti

Razočaran medijskim partnerima

Jednu od važnih uloga je vjerojatno odigrala činjenica da suradnja WikiLeaksa s pomno izabranim medijskim partnerima nije tekla kako je Assange to bio zamislio. Australac je bio razočaran da nakon prvog tsunamija, daljnja otkrivanja i objavljivanja nisu više bila tako medijski popraćena. Osim toga, i njegovi medijski partneri su izvještavali o optužbama za silovanje s kojima je suočen u Švedskoj, što se Assangeu nije sviđalo.

Ti medijski partneri utemeljitelju WikiLeaksa sada debelo zamjeraju necenzurirano objavljivanje diplomatskih depeša. To su jasno i glasno sročili u zajedničkom priopćenju Guardian, New York Times, El Pais i Der Spiegel. Oni su se ogradili naglasivši kako je ovo objavljivanje potpuno samostalna odluka Juliana Assangea. Glavni urednik Spiegela Georg Mascolo je izjavio u petak (2.9.) kako je WikiLeaks dobrano izgubio na povjerenju i postavio u pitanje buduću suradnju s Assangeom.

Oni i nisu tako više ovisni o njoj. Pojavili su se, naime, i novi “zviždački portali” poput Openleaksa njemačkog aktivista Daniela Domscheit-Berga koji je nekada bio član ekipe WikiLeaksa, a za očekivati je da će ovaj razvoj događaja otvoriti prostor za još novih portala ovoga tipa.

Katastrofa za WikiLeaks, ali ne i kraj “zviždača”

Taština, vlastito precjenjivanje i nemar sastojci su koji su “zakuhali kašu” u kojoj se sada nalazi WikiLeaks. To još ni blizu nije kraj “zviždača”, ali je možda početak jedne nove cyberske etike, smatra komentator DW-a.

Dogodilo se ono što se nikako nije smjelo dogoditi – najveća moguća katastrofa. Oko četvrt milijuna potpuno neredigiranih američkih diplomatskih depeša luta po internetu. Tajne službe i ostali ugnjetavački aparati u raznoraznim diktaturama trljaju ruke od zadovoljstva. Aktivisti za ljudska prava, informanti, osobe s kojima su razgovarali djelatnici veleposlanstava moraju strahovati za svoju sigurnost. “Prva tajna služba naroda”, kako je Julian Assange nazvao WikiLeaks, stoji pred hrpom vlastitih krhotina jer je njezin glavni kapital proigran – povjerenje u povjerljivost i odgovorno baratanje s vrijednim podacima.

WikiLeaks je doduše pokušao zaštiti svog direktnog informanta i do sada s opreznošću i pažnjom koordinirao objavljivanje diplomatskih depeša u suradnji s poznatim medijima. Ali onda su ljubomorne igre između egomana Assangea i napuhanka Davida Leigha iz britanskog Guardiana, kao i prijepor utemeljitelja WikiLeaksa s njegovim bivšim zamjenikom Danielom Domscheit-Bergom doveli do ovakvog razvoja događaja. Natezanja između ovih aktera nametnula su i pitanje: koliko uopće mogu biti pouzdane platforme ovakve vrste? Tehnički anonimnost “zviždača” može biti zagarantirana, ali očito ne i odgovoran odnos s dostavljenim materijalom, jer imena ljudi u njemu moraju zacrniti ljudi od krvi i mesa – sa svim svojim vrlinama, ali i manama.No, tko u ovom “kiksu” WikiLeaksa vidi već smrt “zviždača”, vara se.

Kao prvo zato što je u eri interneta sve teže držati podatke u tajnosti. Koliko “tajni” mogu biti podaci kada pristup njima u vladinim mrežama ima 800.000 ljudi – kao što je to bio slučaj kod američkih diplomatskih depeša? Insajderi mogu neopaženo na svojim USB-stickovima izvući ogromnu količinu podataka iz sigurnosnog sektora. No, mreža je prije svega izložena (i podložna) napadima hakera. Upadi u baze podataka nisu više samo dnevni posao tajnih službi i gospodarskih špijuna.

U međuvremenu je objavljivanje na internetu ukradenih podataka postao omiljeni sport skupina poput Anonymousa i Lulzeca. Osim toga, platformama koje objavljuju tajne podatke uvijek ostaje i ona klasična alternativa: kontakt s pouzdanim novinarom koji se bavi tom temom. Potpuna transparentnost koju je htio uvesti cyberski junak Assange je pretjerana. Samo po sebi je razumljivo da države moraju neke informacije držati u tajnosti. No za njihovu tajnost su odgovorne same te institucije  – svejedno radilo se o državnim, poslovnim ili bankovnim tajnama.

Groteskna otkrića Wikileaksa o Guantanamu

Internetska platforma Wikileaks živi. I dobro je da je tako. Jer, najnovija otkrića o američkom zatvoreničkom logoru

U Guantanamu je bilo zatvoreno oko 800 ljudi. Samo kod dvjestotinjak njih su dokazane veze s terorističkim mrežama.

Guantanamo izazivaju jezu. Mnogi su tamo završili zbog vrlo slabe – ili čak groteskne sumnje.

Najnovija otkrića Wikileaksa potvrđuju ono što su poznavatelji oduvijek pretpostavljali. U većini slučajeva američki istražitelji jedva da su imali neke indicije koje bi prema načelima pravne države dopuštale da se nekoga zatvori u Guantanamu. Prvih godina nakon monstruoznog napada od 11. rujna 2001. dovoljno je bilo neko putovanje u Afganistan da bi se nekoga osumnjičilo i strpalo u Guantanamo. Nekad je razlog bio odlazak u sumnjivu džamiju, nekad nošenje sata određene marke. A u logoru su završavali seljaci, muškarci koji su tražili djevojku za ženidbu, čak i djeca koja su na svoju nesreću bila u blizini mjesta gdje se dogodila eksplozija.

U Guantanamu je bilo zatvoreno oko 800 ljudi. Samo kod dvjestotinjak njih su dokazane veze s terorističkim mrežama. Dokumenti koje je objavio Wikileaks potvrđuju da su istražitelji američkih tajnih službi često djelovali histerično i da su puno nedužnih ljudi zatvorili na više godina. Guantanamo je bio, a velikim dijelom je i danas sustav samovolje, bez pravne osnove. Njegovo zatvaranje je jedno od velikih još ne ispunjenih obećanja predsjednika Baracka Obame.

Ali, dokumenti koji su djelomice objavljeni pokazuju također da je teroristička opasnost i danas realna. Vodstvo Al Kaide nije se zadovoljilo terorističkim napadima na SAD, ono je planiralo i nove zločine: na londonskoj zračnoj luci Heathrowu ili u arapskom svijetu. Samo supersila SAD nije znala kako se postaviti prema toj opasnosti. Ona je djelovala bez plana i slabo je poznavala dotične regije. Supersila je bila u panici pa je zaboravila ne samo mjerila borbe protiv kriminala, nego i osnove kriminalistike.

Danas su predmnijevani organizatori terorističkih napada od 11. rujna u Guantanamu, svi osim Osame bin Ladena i Mulaha Omara. Ali, ni u vrijeme predsjednika Obame oni ne mogu računati s pravno korektnim procesom. Uz to objavljeni dokumenti nameću još neka pitanja. Primjerice, koju ulogu u borbi protiv terorizma igra pakistanska tajna služba ISI. Stručnjaci već odavno pretpostavljaju da ona zna i štiti mjesto boravka Osame bin Ladena. A Sjedinjene Države – i to pokazuju objavljeni dokumenti – tu inače prijateljsku tajnu službu smatraju terorističkom organizacijom. To bi moglo dovesti do nove napetosti u ionako napetim odnosima SAD- ai Pakistana.

WIKILEAKS: Jadranka Kosor je još 2009. s Beogradom otvorila tajne pregovore

Ona je potkraj prosinca 2009. u Beograd na razgovore o otvorenim pitanjima poslala tadašnjega državnog tajnika u MVP-u Davora Božinovića koji se sastao s Tadićem

Depeše iz veleposlanstva u Zagrebu otkrivaju: Amerikanci su sa zadovoljstvom podržali novi kontakt Hrvatske i Srbije

Premda se u javnosti smatralo kako je predsjednik Ivo Josipović svojim susretom sa srbijanskim kolegom Borisom Tadićem krajem ožujka 2010. ponovno otvorio dijalog na relaciji Zagreb – Beograd, depeše američkoga veleposlanstva otkrivaju da je tihu diplomaciju sa Srbijom nekoliko mjeseci prije počela premijerka Jadranka Kosor.

Ona je potkraj prosinca 2009. u Beograd na razgovore o otvorenim pitanjima poslala tadašnjega državnog tajnika u MVP-u Davora Božinovića koji se sastao s Tadićem, a 19. siječnja u Zagreb su na pregovore s Jadrankom Kosor došli Tadićevi savjetnici Jovan Ratković i Milan Đorđević.

Pupovac i Uzelac

O tim je sastancima Božinović već 20. siječnja iscrpno izvijestio američkog veleposlanika Jamesa Foleyja, koji je bio zadovoljan što su ponovno uspostavljeni kontakti između dviju država, te je podupirao njihov nastavak.

O tim pregovorima zna jako mali krug ljudi u Hrvatskoj i Srbiji – rekao je Božinović američkom veleposlaniku, potvrđujući kako su se pregovori o osjetljivim pitanjima vodili gotovo u tajnosti. Za njegov odlazak u Beograd, priznao je Amerikancima, znali su samo premijerka, ministar pravosuđa Ivan Šimonović, vanjskih poslova Gordan Jandroković, državni tajnik u MORH-u Pjer Šimunović te SDSS-ov čelnik Milorad Pupovac i njihov potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac. Božinović nije znao je li i novoizabrani predsjednik Josipović znao za te razgovore.

Mesić na Kosovu

“Ako ga premijerka još nije obavijestila, bilo bi važno da i on zna kako zauzeti zajednički stav prema Srbiji”, smatrao je Božinović. A inicijativa za takvu tihu diplomaciju došla je od Jadranke Kosor.

Dan nakon Sanaderove ostavke u Washington je otišla zanimljiva depeša o novoj-staroj Vladi

Amerikanci su se vrlo iscrpno bavili događanjima u Hrvatskoj i HDZ-u nakon Sanaderove iznenadne ostavke 1. srpnja 2009. Tako izvještavaju i o promjenama u vrhu stranke. Dan nakon Sanaderove ostavke u Washington je otišla depeša u kojoj jedno poglavlje ima vrlo zanimljiv naslov “HDZ shakeup – Snjeguljica i sedam dinosaura”.

Parafrazirajući naslov poznate dječje priče, Amerikanci su ustvari htjeli opisati tko sjedi u Predsjedništvu stranke Jadranka Kosor je zbog svoje boje kose postala Snjeguljica, a članovi Predsjedništva dinosauri.

"HDZ shakeup" – Snjeguljica i sedam dinosaura, kako su nazvale strane depeše HDZ ov primitivni aparat

“Kosor će također od Sanadera preuzeti i vođenje stranke na godišnjem kongresu stranke 4. srpnja.

Božinovićev napredak

Na tom će kongresu također ministar zdravstva Darko Milinović biti postavljen za zamjenika predsjednika, a šest članova vodstva postat će potpredsjednici – Božidar Kalmeta, Andrija Hebrang, Vladimir Šeks, Ivan Jarnjak i Ivan Šuker.

To pokazuje nadmoć konzervativnih i nacionalističkih utemeljitelja stranke”, ocijenio je tadašnji veleposlanik Robert Bradtke.

U istom izvještaju Amerikanci dobro zaključuju da promjene u Vladi koje su provedene nakon Sanaderove ostavke nisu ništa drugo nego “stara imena, a novi ministri”. Objašnjavaju, naime, kako će Petar Čobanković i Božidar Pankretić zamijeniti resore i obojica postati potpredsjednici Vlade, zastupnik Tomislav Ivić ministar branitelja, Bianca Matković ministrica bez portfelja…

Da bi tadašnji državni tajnik u MVP-u Davor Božinović mogao napredovati Amerikanci su u svojoj depeši predvidjeli godinu dana prije nego što je postao ministar i jedan od najvažnijih suradnika premijerke Jadranke Kosor. A u svojoj depeši s početka pro-sinca 2009. vrlo dobro procjenjuju Kosoričin način rada na mjestu predsjednice Vlade i kakvu potporu uživa u stranci. “Kosor je za razliku od svog prethodnika puno više spremna zatražiti savjet o stvarima o kojima sama ne zna dovoljno.

"Kud ivo tu i ja", izjavila je Jadranka Kosor. Nadajmo se da je tako.

Od koga traži savjet

Tako su priliku da se pokažu dobili Davor Božinović i njezin savjetnik Davor Stier . Kosor se često, posebno kad je riječ o rješavanju graničnih pitanja, za savjet obraća upravo Božinoviću i Stieru”, piše u depeši. Uočili su i da premijerka oko gospodarskih pitanja savjete traži i izvan Vlade, pa i od oporbenog čelnika HNS-ovca Radimira Čačića.

“Na početku mandata to su bili guverner HNB-a Rohatinski i njegov tim, kao i predsjednik HGK Vidošević i šef ekonomskog instituta Željko Lovrinčević. Odnedavno, nakon što je ostavku dao potpredsjednik Polančec, na njegovo je mjesto postavila nestranačkog Đuru Popijača od kojeg dobiva savjete. Često je pozivala i Radimira Čačića kako bi joj predstavio svoje prijedloge kako riješiti gospodarske probleme. Do sada je Čačić odbijao ideju da ozbiljnije sudjeluje u formiranju Vladine nove ekonomske politike”, navodi se u izvješću.

Assange: Snimaju me i prate stalno, 24 sata na dan

Nakon više od pola godine u kućnom pritvoru Julian Assange, osnivač i čelna osoba WikiLeaksa,danas se

Kamere danonoćno snimaju Juliana Assangea u njegovim svakidašnjim aktivnostima.

pojavio ispred više desetaka novinara i prosvjednika koji su mu došli iskazati potporu uoči suđenja kojim će se odlučiti hoće li biti izručen Švedskoj, gdje ga se tereti za silovanje.

Assange se pojavio danas prije deset sati ispred zgrade Vrhovnog suda u Londonu praćen glasnogovornikom WikiLeaksa Kristinnom Hfranssonom. Na brojna pitanja novinara nije odgovarao. Kada se prošli put našao na sudu, odlučeno je da će biti izručen Švedskoj, na što je uložio žalbu. Ovoga tjedna, uz novi odvjetnički tim, predvođen jednom od najboljih odvjetnica za ljudska prava u zemlji, Gareth Pierce, Assange će pokušati spriječiti odluku suda.

40. rođendan

Prošlo je gotovo sedam mjeseci od kada je Julian Assange stavljen u kućni pritvor nedaleko od Londona, u engleskoj pokrajini Norfolk, gdje je nedavno proslavio i svoj 40. rođendan.

U snimci nedavno objavljenoj na web stranici britanskog dnevnog lista The Daily Telegraph pokazao je kako izgleda njegova svakidašnjica. Iako je Julian Assange pod istragom, pa time osumnjičen, ali ne i optužen, uvijeti njegova pritvora su “pretjerani i nečovječni.”

U kratkom filmu, koji je svojevrstan videodnevnik njegovih dana u pritvoru, prikazane su kamere koje danonoćno snimaju Juliana Assangea u njegovim svakidašnjim aktivnostima.

Osim toga, osnivač WikiLeaksa svaki se dan mora javljati u obližnju policijsku postaju, što mu ionako ograničava sudski ograničeno kretanje. Snimka prikazuje i službenike tvrtke za praćenje koji oko njegovih gležnjeva vežu specijalne narukvice. U kući su kutije s dvije antene povezane s narukvicom; jedna prati njegovo kretanje, a druga “javlja” u London što je snimljeno.

Slaba internetska veza

Julian Assange je od početka suđenja početkom godine, kada je pušten uz jamčevinu u čije su se prikupljanje uključile brojne osobe iz javnog života Britanije, privremeni dom pronašao kod Vaughna Smitha, novinara i osnivača novinarskog kluba Frontline Club.

U ranijem razgovoru za Jutarnji list Smith je potvrdio da je njegov dom pod stalnim nadzorom, a internetska veza značajno slabija otkad u njemu boravi osnivač najvećeg zviždačkog projekta u povijesti.

Opis prijestupa

Na današnjem saslušanju Assangeova obrana je zatražila “pravedan, točan i ispravan” opis seksualnog prijestupa za koji ga se tereti, navodeći da je Assange žrtva “filozofskog i sudskog neslaganja engleskog i švedskog zakona”.

Prema engleskom zakonu, naime, Assangeov slučaj ne smatra se silovanjem, a obrana tvrdi da je Šveđanka, koja ga optužuje da ju je prisilio na spolni odnos dok je spavala, pristala na seksualni odnos taj put, kao i ranije.

Nagrađivani australsko-britanski novinar John Pilger je za Jutarnji list izjavio: – Ovdje sam kako bih podržao Juliana. Nadam se da će sud presuditi u njegovu korist. U protivnom, radilo bi se o ozbiljnoj povredi ljudskih prava.

“Dječji spor” oko granice

“HRVATSKO-slovenski spor zbog granice zapravo je dječji!”, opaska je švedskih diplomata na poznati spor oko granice. Njihova opaska o “dječjem sporu” procurila je na Wikileaksu, a datira iz vremena kada je ova zemlja predsjedala Europskom unijom.

Riječ je o tajnoj depeši iz američkog veleposlanstva u Stockholmu koja je poslana u Washington. Koliko su Šveđani “ozbiljno” shvaćali odlaske i napore Jadranke Kosor da se dogovori s Borutom Pahorom svjedoči i opaska ministrice Cecilia Malstroem koja je spor s granicom između Zagreba i Ljubljane smatrala manje ozbiljnim od onog između Makedonije i Grčke zbog imena.

“Janeza Janšu i slovensku oporbu treba kontaktirati po stranačkoj liniji unutar Europske pučke stranke”, predlagali su Šveđani a u cilju da se deblokiraju hrvatski pristupni pregovori. Na taj način htjeli su postići da se u slovenskoj javnosti ne govori kao o pritiscima velesile na “malu Sloveniju”.

autor wikileaks.hr, preneseno sa w3

Kroz Regiju Hrvatska srlja u najtamniju prošlost
ISTINA: Svaki treći s burze NIKAD više neće dobiti posao!

Filed under: SVIJET U RATU, TEHNOLOGIJA I ZNANOST, VIJESTI Hrvatska, VIJESTI IZ SVIJETA · Tags: , , , , , , , , , ,

 
reklama