Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » VIJESTI Hrvatska » 10 NAJVEĆIH ZABLUDA HRVATA O NAMA SAMIMA

10 NAJVEĆIH ZABLUDA HRVATA O NAMA SAMIMA

Prava istina o Hrvatima kao naciji kao je gorka i teška

ZAGREB

1. Mi smo jako pametni, jako smo snalažljivi i gostoljubivi, jako smo zanimljivi strancima, a svi će se problemi nekako riješiti. Dio je to mitova koje su Hrvati ispleli o samima sebi i s kojima se što prije treba obračunati, svakako do ulaska u EU, jer se inače nećemo moći nositi s izazovima globalizirane utakmice i funkcionirati na jedinstvenom tržištu s više od pola milijarde potencijalnih potrošača. – Problem je naša niska razina političke obrazovanosti, zbog čega stalno tražimo brza i spasonosna rješenja, ali i vođe – upozorava Višeslav Raos, politolog. U nas je uobičajeno, ističe Raos, za sve kriviti vlast. Često se prigovara i da elita krši zakone, no “zaboravlja” se da i “mali ljudi” krše propise – od onih benignih, poput krivog parkiranja. Ekonomist Ante Babić također tvrdi da imamo prevelika očekivanja od države, a pritom ignoriramo da to ima i svoju cijenu. – Zbog očekivanja da nam država mora rješavati probleme, imamo preveliku i preskupu državu, ali i previsoke poreze, koji narušavaju konkurentnost. Kod nas vlada mentalitet malog sela, čiji se stanovnici boje svega što je izvan njegovih granica, i to nas jako koči – poručuje Babić. Sa sličnim se zabludama o samima sebi suočavaju i Slovenci. Zajedničke su nam zablude o brzom gospodarskom rastu, sigurnosti rada za državu, da je poduzeća lako prodati i o kvaliteti proizvoda.

2. Hrvatske se tvrtke mogu lako prodati iako su u lošem stanju – Iako je od prvih privatizacijskih koraka u Hrvatskoj prošlo više od dva desetljeća, još uvijek je velik broj tvrtki u državnim rukama. Podaci nedavno ukinutog Hrvatskog fonda za privatizaciju pokazuju da je država većinski vlasnik 60 hrvatskih tvrtki, u što ne ulaze javna poduzeća, dok manjinske vlasničke udjele država još uvijek ima u više od 600 tvrtki. Premda je Vlada prije godinu dana donijela odluku o prodaji manjinskih udjela u tvrtkama, samo je mali dio toga prodan. Najčešće je razlog tome što su u tako lošem stanju da ih nitko ne želi kupiti niti za jednu kunu, no ima i političke blokade, primjerice u Podravci, gdje HSS-u nikako ne odgovara da država proda svoj udio u tvornici.

3. Imamo veliku nezaposlenost, ali manja je nego u Europskoj Uniji – Hrvatska ima visoku nezaposlenost. Prema podacima HZZ-a, u potrazi za poslom u ožujku je bilo više od 330.000 ljudi, što stopu nezaposlenosti postavlja na oko 19 posto. No, anketna nezaposlenost, koja je daleko vjerniji pokazatelje nezaposlenosti, kaže da je posao u Hrvatskoj u veljači stvarno tražilo 13,4 posto građana, ili otprilike za trećinu manje od broja u evidenciji HZZ-a. S druge strane, stopa nezaposlenosti u veljači u Slovačkoj iznosila je 14 posto, a u Španjolskoj 20,5 posto. Podaci su u susjedstvu još porazniji, pa je anketna nezaposlenost u BiH krajem 2010. bila 42,7 posto, a u Makedoniji 32,1 posto.

4. Izvoz raste zbog kvalitete proizvoda, a ne zato što se tržišta oporavljaju – Analitičari često ističu da je jedina dobra stvar koja nam se dogodila u krizi to da izvoz raste znatno brže od uvoza. Tijekom 2010. godine izvezli smo robe za 8,9 milijardi eura ili 18,2 posto više nego godinu prije, dok smo uvezli za 15,2 milijarde eura ili 0,6 posto manje nego 2009. godine. No, rast izvoza nije toliko posljedica kvalitete hrvatskih proizvoda, koliko činjenice da su se naša glavna izvozna tržišta počela oporavljati od krize pa je rasla i potražnja, posebno za repromaterijalom. To, naravno, ne znači da Hrvatska nema kvalitetnih proizvoda: ima ih, ali premalo, a i one koje ima, uglavnom ne zna prodati.

5. Mislimo da smo vrlo obrazovani – Iako o sebi volimo misliti kao o obrazovanoj naciji, prema statistikama UN-a, u Hrvatskoj je još uvijek 1,3 posto stanovništva nepismeno, što je otprilike na razini Bugarske, koja ima 1,7 posto nepismenih u ukupnoj populaciji, ili Albanije, u kojoj je stopa nepismenosti jedan posto. S druge strane, naši sjeverni i zapadni susjedi znatno su pismeniji od nas, pa je stopa nepismenosti u Mađarskoj 0,6 posto, a u Sloveniji samo 0,3 posto. Po broju visokoobrazovanih spadamo na samo dno europske ljestvice. Kod nas je još uvijek “u igri” osnovna i eventualno srednja škola. No, čak ni naši studiji teško da se mogu mjeriti s onima na Zapadu, budući da im kronično nedostaje specijalizacija.

6. Gospodarstvo će brzo rasti unatoč lošim prognozama eurokrata – Hrvatsko je gospodarstvo u protekle dvije godine potonulo za otprilike 10 posto: pad hrvatskog bruto domaćeg proizvoda u 2009. iznosio je, prema Eurostatu, 6 posto, da bi u 2010. pao za još 1,2 posto. Prema prognozama eurokrata, Hrvatska će u ovoj godini ostvariti rast BDP-a od samo 1,5 posto, a MMF kaže i manje – samo 1,3 posto. Ni prognoze za 2012. nisu blistave jer govore o rastu BDP-a od samo 2,1 posto. Vremena u kojima je Hrvatska znala dosezati i stope gospodarskog rasta veće od pet posto daleko su iza nas. Moramo se pripremiti na život u kojem će napredak biti spor i polagan.

7. Kada radiš u državnoj tvrtki nema straha od otkaza i kašnjenja plaća – Država je u Hrvatskoj i dalje najveći poslodavac. Koliko točno Hrvata radi u državnom sektoru, nitko ne zna, jer na oko 250.000 zaposlenih u državnoj upravi i javnim službama, dolazi i stotine tisuća onih koji rade u državnim tvrtkama i agencijama, kao i u lokalnoj samoupravi i komunalnim poduzećima. Iako je državni sektor, za razliku od privatnog, razmjerno bezbolno prošao kroz recesiju, očekivanja da će državni sektor i u budućnosti ostati pošteđen potresa nisu realna. Uostalom, i sama je Vlada donedavno najavljivala smanjivanje broja zaposlenih u državnim službama i javnim poduzećima, no od toga se nedavno odustalo, ali samo privremeno.

8. Gostoljubivost tijekom sezone – Hrvatska je nesumnjivo jedan od turističkih hitova u Europi, što dokazuje i podatak da je našu zemlju lani, prema podacima DZS-a, posjetilo 10,6 milijuna turista, koji su ostvarili 56,4 milijuna noćenja, a od turizma smo zaradili 6,24 milijarde eura čemu još valja pribrojiti i procijenjenih milijardu eura od domaćih turista. No, još nismo prava turistička zemlja, što dokazuje slaba izvanpansionska potrošnja, jer nemamo što ponuditi gostima niti se trudimo oko njih. Brojni su primjeri koji potvrđuju da se naša turistička ponuda nije previše odmakla od starog koncepta “sunca i mora”, u kojoj je glavna mantra bila odrati turista. Zato mnogi dođu jednom i nikad više.

9. S ulaskom u EU stranci će pokupovati ionako preskupe nekretnine – interes stranaca za hrvatskim nekretninama datira još s kraja prošlog stoljeća, kada su registrirani prvi pionirski pothvati na kupnji dotad starih i zapuštenih kuća u središnjoj Istri. Što se Hrvatska više razvijala i otvarala prema svijetu, rastao je i interes stranaca za njenim nekretninama. Međutim, taj je interes sputan visokim cijenama koje se niti u ovoj krizi ne spuštaju dovoljno da bismo privukli više kupaca. Zemlje u našem okruženju, kao i druge zemlje na Mediteranu, privlače znatno više kupaca jer su im cijene niže, nekretnine su pravno čišće, a infrastruktura jednako dobra kao u Hrvatskoj ili bolja.

10. Ima vremena za promjene – Često vjerujemo kako imamo puno vremena za promjene, no to nije istina. Svijet se, upozorio je svojedobno jedna ekonomist, dobro upućen u stanje stvari u nas, mijenja znatno brže od Hrvatske. Letargija kojom pristupamo promjenama mogla bi za nas biti fatalna. U globaliziranom i integriranom svijetu prolaz imaju samo oni koji reagiraju brzo i na vrijeme se prilagođavaju novoj stvarnosti, dok ostali stagniraju i propadaju. Zato s reformama ne smijemo oklijevati jer će nas drugi brzo preteći. Dobar primjer za to je Turska koja se čak i u krizi preobrazila u pravog “tigra” s Bospora iako u procesu ulaska u EU zaostaje neusporedivo više od nas.

11. Zabluda o lijenosti hrvatskog radnika – Proizvodnost rada u Hrvatskoj još je znatno niža od europskog prosjeka. Podaci Eurostata za 2009. pokazuju da je proizvodnost rada našega radnika na razini 78,7 posto produktivnosti prosječnog radnika u EU. Činjenica je da Hrvati rade manje od Europljana, što se može dijelom objasniti mediteranskim mentalitetom. Posljedica toga je i mali broj radno aktivnog stanovništva. Ipak, uzroke tome ne možemo tražiti u lijenosti. Tezu o lijenosti opovrgavaju i podaci o tome da su naši radnici u inozemstvu na cijeni. Problem nije u ljudima, nego u sustavu koji potiče nerad, a ne nagrađuje rad.

preneseno sa vecernji.hr

Slavko Kulić: MI SMO DRUŠTVO U RASULU !
ZNAČENJE CRKVE I PAPE DANAS

Filed under: VIJESTI Hrvatska · Tags: , , , , , , ,

 
reklama