Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » VIJESTI Hrvatska » Slavko Kulić: MI SMO DRUŠTVO U RASULU !

Slavko Kulić: MI SMO DRUŠTVO U RASULU !

Njegov ustrajni,  naravno i kritički doprinos osvješćivanju pozicije Hrvatske kao subjekta, a ne tek objekta kulture i civilizacije, osigurao mu je kod onih koji vole ljude olako smještati u ladice predznak – katastrofičara. No, dr. Slavko Kulić, profesor ekonomije s interdisciplinarnim pristupom, još je u samoupravnom socijalizmu upozoravao da život na dug nije moguć, jer u takvim uvjetima “nema slobode”. Objavio je više od 400 znanstvenih radova i četrdesetak knjiga.

Moćni stvaraju kaos da bi potom pravili red, sve kako bi izvukli ono što im treba. Ovo što se događa u Libiji, gdje sam nedavno bio, sastavni je dio te istine

Dobitnik je niza prestižnih međunarodnih priznanja, no ističe i da mu to neće ništa značiti ako ne doprinese osvješćivanju pozicije Hrvatske u procesu “globalizacije kao socijaldarvinizacije”. Dr. Kulić, inače dugogodišnji analitičar – on sam kaže: sintetičar – Ekonomskog instituta u Zagrebu, danas je na čelu Instituta za svjetske probleme za Europu, koji se bavi novim civilizacijskim ustrojem, u suprotnosti vjerskom, političkom i znanstvenom determinizmu.

Vrijeme vam daje za pravo, vaše tvrdnje o nužnosti opstanka Hrvatske same po sebi, a ne po drugima, i danas su jednako vapijuće kao i prije gotovo četrdeset godina. Narasli vanjski dug to je samo zapečatio?

- Ja sam Franju Tuđmana još 1992. na Savjetu za zaštitu ustavnog poretka RH upozorio da, ako hrvatsko društvo ostavi u beskoncepcijskom stanju u kretanju, takva stvarnost zakonito vodi u kaos i međusobni sukob. Do dana današnjeg mi nemamo unutarnjeg samoodređenja niti jasnog međunarodnog opredjeljenja, mi smo društvo u rasulu.

Hrvatska stvarnost još egzistira zahvaljujući energiji koju se iz nas izvlači preko izvoza ispod cijena, preko uvoza za svaku cijenu, preko banaka, preko dividende, rasprodaje svega što je vrijedilo u nacionalnom gospodarstvu… Hrvatska je na sve nižoj razini, ma koliko vlast obećavala velike investicije i oporavak gospodarstva. A gdje je novac za te investicije? Ispada da se sve događalo kako bi se izvuklo ono što vrijedi: od telekomunikacija, preko Ine, Končara, Plive…

Čini se da se tranzicija razumijevala samo kao bijeg iz socijalizma, a očito se manje razmišljalo što nas čeka na ekonomskom planu, tj. imali smo više revolucionarne, a manje evolucijske pobude.

- Nitko nije rekao što ulazi u tranziciju i kakvi ćemo izići iz tranzicije. Kapitalizam je rat, ali za što? Za profit. Narodu to očito nitko nije objasnio pa se s lakoćom prepustio manipulaciji mentalno oštećenih ljudi koji su se rukovodili vlastitim interesima. Mi još možemo sačuvati unutarnji integritet, ali na osnovi samoosvješćivanja, usprkos dugu koji nosimo.

Mi moramo znati što smo i što želimo, a ne govoriti kako nema plaća niti mirovina ako se ministrica ne zaduži za novih 30 milijardi kuna! Reprogramiranje dugova Hrvatske nije ništa drugo doli legalizacija vlasti na dug, produžena ruka neokolonijalne vlasti.

Vidite li ikakvu mogućnost promjene takvog kursa?

- Ne nudi se nikakva promjena, jer će – ma tko došao na vlast – nastaviti istim putem. Naime, iz te dužničke bob staze ne može se samo tako izići, jer centri financijske moći pomažu vlast na dug, odnosno daljnju eksploataciju. A ako ne budemo mogli plaćati iz nacionalnog dohotka, platit ćemo iz onoga što još imamo. Eto kako banke postaju vlasnici naših života.

Na sličan način se sada govori o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, zbog čega čovjek ponekad ima dojam kao da će taj događaj biti svojevrsni “kraj povijesti”, kao da se ustroj EU-a nije mijenjao?

- Priče o pregovorima Hrvatske s Unijom su tragične, jer političke oligarhije nisu razumjele o čemu se tu zapravo radi. Baš sam slušao na radiju emisiju u kojoj sveučilišni profesori i političari pričaju narodu priču o “cilju koji samo što nije ostvaren”. A što je sadržaj tog cilja? Kada bi to netko tako kod mene kazao na ispitu, ne bi godinu dana mogao doći ni na konzultacije. Jer, mi i ne znamo što je cilj, zato što je narod isključen iz politike, a radnici iz ekonomije.

Ako je njima cilj doći u društvo nove europske birokracije, onda oni imaju razloga tako govoriti. Ali, to ne može biti cilj Hrvatske! Ako nismo bili u stanju živjeti u suživotu sa susjednim narodima, iz sličnih kulturnih obrazaca, postavlja se pitanje kako ćemo prihvatiti suživot s našim bivšim kolonizatorima? Hrvatska stvarnost treba doći do unutarnjeg samoodređenja i do jasnoga međunarodnog opredjeljenja: jesmo li za individualni vid kapitalizma, proamerički ili tzv. proeuropski vid kapitalizma? To bi netko trebao staviti na stol.

Zapad kroz EU pljačka istočnu europu

Budući da je teško očekivati u predizbornom razdoblju takvu raspravu, imate li odgovor na takvu situaciju?

- Odgovor je u znanstvenom, a ne u političkom determinizmu. Tu su odgovorni i mediji, koji su se okrenuli promicanju konzumerizma, a konzumerizam je nečiji profit. Narod treba biti subjekt kulture da bi postao subjekt civilizacije i kao takav ušao u EU. Ako u EU uđemo kao objekt, kao predmet, postavlja se pitanje što ćemo u slučaju razlaza EU-a, što nije tako daleka niti nemoguća opcija, gdje ćemo se vratiti? Pazite, promjena političko-pravnog uređenja pokazala se kao obmana.

Nije se znalo što je značilo napuštanje socijalnih odnosa koje je značilo nekakvu izvjesnost, ušli smo u kapitalizam. A on je rat, vođen radi privatne države, privatnih pljački. Je li nam takva neizvjesnost nužnost? Mislim da nije, ali moramo razumjeti svoju poziciju. Inače i ne zaslužujemo da opstanemo kao narod! Pa mi svi sutra možemo ostati bez posla jer vrijednosni sastav rada ne prati tehnički sastav kapitala. Ovih današnjih 330 tisuća nezaposlenih nije ništa u odnosu na ono što će nas zadesiti za koju godinu!

Sve smo karte dugoročno bacili na eurointegracije, što nam dođe i kao izgovor za nepostojanje dugoročne strategije ekonomskog razvoja.

- Postavlja se pitanje – što ćemo ako se EU, kao konstrukt moćnih, raziđe? Naše političko vodstvo tek je izvršilac europskih direktiva… Sjećate se priča o većim investicijama, većoj proizvodnji, izvozu, boljem i kvalitetnijem životu? Da, samo što nije rečeno za koga! Dogodilo se to da su političke strukture sebi osigurale uvjete opstanka, a narod kao subjekt kulture nestaje.

Koliko se aktualna zbivanja u sjevernoj Africi “uklapaju” u sve što govorite?

- Upravo je to dokaz da raspravljamo o civilizacijskom ustroju u kojemu moćni stvaraju kaos da bi potom pravili red, sve kako bi izvukli ono što im treba. Ovo što se događa u sjevernoj Africi, u Libiji konkretno, gdje sam i sam nedavno bio, sastavni je dio te istine. Zaključno, kapitalizam napušta svoju instituciju tržišta te pribjegava bojištu.

Ta vrsta militarizma je druga ruka održavanja odnosa nadređenosti i podređenosti u ovom vertikalnom civilizacijskom odnosu, uz monetarizam, dakako. A nasilje ne rezultira razvojem. Europa pokušava sudjelovati u nasilnoj preraspodjeli nafte u sjevernoj Africi, zloupotrebljavajući Ujedinjene nacije. Nema nikakve razlike između intervencije u Tripoliju i Iraku.

Pa se pitam koja je to kultura cinizma i političkog determinizma kada na taj način ide na slabije i ugrožene, a svi ostali šute. Nikoga ne interesiraju ljudska prava u sjevernoj Africi, nego njihova nafta i plin! I tu je priča završena. Živimo u realnosti gdje je sve novac, a novac je sve više odvojen od realiteta, pa se postavlja suštinsko pitanje – kontrolira li financijska oligarhija političku oligarhiju?

Da vas premijerka Jadranka Kosor ili tzv. kukuriku koalicija pozovu za ekonomskog savjetnika, kakvu alternativu biste im ponudili?

- Nije valjda da o meni mislite tako loše pa da me s njima miješate?! Politički determinizam je drugorazredno mišljenje. Političari su drugorazredni ljudi. Samo, nije problem u njima, nego u nama koji smo pristali da nas takvi vode!

Ali u njihovim je rukama izvršna vlast?

- Kažem, nije problem u njima, nego na razini svijeta, Europe i Hrvatske, u tome što podvrsta vodi ljudsku vrstu. Postoji drugi tip doktrine i ustroja. Ali, nitko ne osvješćuje te mogućnosti, nego svi prihvaćaju nasilje kao oblik razvoja. Ja dajem doktrinarnu paralelu, pa tko voli.

Kako komentirate nedavno odmjeravanje snaga između Vlade i guvernera HNB-a, koji je uzburkao javnost odobravanjem oko 6,3 milijarde kuna za nova kreditiranja?

- Bivša narodna, bivša središnja i bivša hrvatska banka na čelu s ličnošću koja predstavlja guvernera, uzurpirala je monetarnu vlast i privatizirala ju. To se još nigdje nije dogodilo! Bez monetarne vlasti izvršna vlast ne znači ništa.

Rohatinski nije smanjio devizne rezerve, jer one to i nisu, nego se radi o inozemnom dugu koji je on samovoljno dao na raspolaganje bankama koje će taj novac posuditi državi. Na deset godina, uz kamatu od preko 6 posto, to je 516 milijuna eura kamata. Dakle, nije on nikome ništa dao! To je najobičnije proknjižavanje kredita, kao i inače kad nema kapitala.

preneseno sa slobodnadalmacija.hr

Mlada ljeta – budućnost svijeta!
10 NAJVEĆIH ZABLUDA HRVATA O NAMA SAMIMA

Filed under: VIJESTI Hrvatska · Tags: , , , , , , ,

 
reklama